Naučnici su došli do otkrića o Marsu koje bi moglo dovesti do otkrića vanzemaljskog života.
Identificirali su 3700 kilometara široku ravnicu na sjevernoj hemisferi koja ima odgovarajuće podzemne uvjete za život živih organizama.
Regija - nazvana Acidalia Planitia - sadrži prave količine vode, topline i energije u svom tlu za razvoj stranih bakterija.
Sljedeći korak je bušenje Marsove površine kako bi se vidjelo je li tamo doista nastao život.
'[To je] obećavajuće ciljano područje za buduće misije u potrazi za postojećim životom u podzemlju Marsa', napisali su istraživači predvođeni Andreom Butturinijem sa Sveučilišta u Barceloni.
Ali istraživači bi morali kopati kilomettrima ispod Crvenog planeta. To bi zahtijevalo velike misije s posadom i tehnologije koje vjerojatno neće biti ostvarive u godinama koje dolaze.
Ova studija, međutim, dovodi naučnike jedan korak bliže pronalasku konačnog dokaza o životu izvan Zemlje fokusirajući se na lokaciju na kojoj bi mogao postojati život mikroba.
Štoviše, postavlja temelje za buduće studije koje bi mogle riješiti 'intenzivnu raspravu' o prisutnosti metana u atmosferi Crvenog planeta.
To je zato što su vanzemaljski oblici života za koje istraživači vjeruju da bi mogli živjeti ispod Acidalia Planitia metanogeni, odnosno bakterije koje proizvode metan.
Metanogeni su ekstremofili – bakterije koje uspijevaju u ekstremnim uvjetima okoliša kao što su vrlo visoke temperature, ultraslana voda ili čak visoke razine zračenja.
Na Zemlji, metanogeni obično obitavaju u močvarama i močvarama, ali se također mogu naći u crijevima krava, termita i drugih biljojeda, kao i u mrtvim i raspadajućim organskim tvarima.
Ovi mikroorganizmi su anaerobni, što znači da im ne treba kisik da bi preživjeli. Također mogu preživjeti bez organskih hranjivih tvari ili sunčeve svjetlosti.
Godine 2028. Europska svemirska agencija (ESA) planira lansirati svoj rover Rosalind Franklin, prethodno poznat kao rover ExoMars.
To će uključivati bušilicu koja može kopati otprilike sedam stopa u površinu Marsa.
Ali to nije ni približno dovoljno duboko za pristup potencijalno nastanjivoj dubini koju su identificirali Butturini i njegovi kolege.
Marsova površina negostoljubiva je zbog ekstremno niskih temperatura i niskog tlaka koji ni ekstremofili ne bi mogli preživjeti.
Ali ispod površine, radioaktivni raspad elemenata kao što je torij - radioaktivni metal - proizvodi toplinu i kemijsku energiju. Štoviše, voda zaostala iz drevnih oceana zakopana je unutar Crvenog planeta.
Ovi uvjeti mogli bi osigurati sastojke za život bakterija - ali vjerovatno do osam kilometara ispod.
Butturini, biogeokemičar sa Sveučilišta u Barceloni, i njegovi kolege koristili su se podacima s Marsovih orbitera kako bi locirali područja u kojima bi obilje torija moglo osigurati energiju za održavanje života.
Zatim su ove podatke usporedili s distribucijom podzemnog leda koju su prethodno mapirali misije poput kineskog rovera Zhurong.
Ova je analiza otkrila da je 'najjače ciljano područje južna Acidalia Planitia na srednjoj geografskoj širini', smještena u blizini regije naslaga gline i karbonata sa znakovima aktivnosti podzemne vode.
Na ovom podzemnom mjestu temperature su više nego na površini, u prosjeku između 32 i 50.
To znači da bi se tekuća voda mogla umiješati u tlo Marsa. A gdje ima vode u tekućem stanju, mogu rasti bakterije.
Nalazi su trenutno dostupni na poslužitelju za prije ispisa arXiv, što znači da studiju tek trebaju pregledati drugi naučnici.
Ali ovo istraživanje već privlači pažnju naučne zajednice, budući da pruža određenu lokaciju na koju se može usredotočiti potraga za izvanzemaljskim životom.
'Podzemlje južnog dijela Acidalia Planitia navodno je ciljano područje za smještaj metanogena sličnih Methanosarcinaceae i/ili Methanomicrobiaceae prilagođenih hladnoći', stoji u studiji.
'U ovoj regiji, radiogeni elementi koji proizvode toplinu su u najvećem obilju i vjerojatno je da postoji podzemna voda.'
Ako se teorija istraživača na kraju pokaže tačnom, to ne samo da bi dovelo do revolucionarnog otkrića vanzemaljskog života na Marsu, već bi također pružilo neizravan dokaz o prisutnosti biološki stvorenog metana u atmosferi Marsa.
Opažanja metana u atmosferi Marsa prijavljena su od 1999., ali su uvijek bila proturječna. Ova mjerenja pokazuju vrlo različite koncentracije metana, s globalnim prosjekom u rasponu od pet do 33 dijela po milijardi volumena.
Konkretno, razlika između mjerenja NASA-inog rovera Curiosity i ExoMars Trace Gas Orbitera.
Dok je Curiosity otkrio metan u atmosferi Marsa, orbiter ExoMars nije. To je izazvalo žestoku raspravu unutar naučne zajednice.
Pronalaženje metanogena koji žive ispod površine Marsa bio bi snažan dokaz koji bi sugerirao da atmosfera Crvenog planeta zapravo sadrži metan barem djelomično generiran mikrobnim procesima.
Metanogeni proizvode metan kao nusprodukt svog metabolizma.
Alternativno, atmosferski metan mogao bi potjecati iz nebioloških procesa kao što su vulkanska ili hidrotermalna aktivnost. Ili, ne bi moglo uopće postojati.
Iako je ova rasprava još uvijek daleko od rješenja, identificiranje lokacija na kojima bi mogao postojati mikrobni život na Marsu približava naučnike razumijevanju pravog sastava atmosfere Crvenog planeta i pronalasku vanzemaljskog života.
