Usporedo s brutalnom vojnom agresijom na Ukrajinu, ruski predsjednik Vladimir Putin paralelno vodi još jedan vrlo važan rat, i to rat u kojemu je dramatično uspješniji nego što je to trenutačno slučaj u Ukrajini. Riječ je, naime, o informacijskom ratu koji - na neki način - vodi protiv vlastitog stanovništva.
Nakon što je gotovo potpuno istrijebio nezavisne medije u zemlji u kojoj približno 70 posto stanovništva stavove formira gledajući vijesti na televiziji, Putin ima izravan i neometan put prema očnim jabučicama svoje populacije. Možda najvažnija udarna igla u toj konstelaciji je centralna informativna emisija Вре́мя ("Vrijeme"), koja se emitira svake večeri u 21 sat na glavnom ruskom državnom Kanalu 1. Emisija je to koja se gotovo nije promijenila još od sovjetskih vremena i najvećim je dijelom fokusirana na Putina i kremaljske poslove, piše kolumnist portala Politico Lawrence Scott Sheets, koji je odlučio provesti svojevrsni eksperiment.
Sheets, koji je dugi niz godina radio kao novinar, analitičar i diplomat u zemljama bivšeg Sovjetskog saveza, od početka invazije na Ukrajinu svaki je dan gledao "Vrijeme" na Kanalu 1. Ne toliko da bi vidio šta se događa u Ukrajini, objašnjava, nego da bi probao shvatiti u šta se pretvara Rusija.
"Signali su kontradiktorni. Na površini, Putin djeluje kao da ulaže sve što ima u svoju misiju u Ukrajini. Ali ispod površine postoje jasni signali da se stav Kremlja mijenja. Te promjene mogu se vidjeti u korekcijama jezika i u onome što se odlučuje naglašavati, posebno kada se to usporedi s porukama koje su se odašiljale posljednjih nekoliko sedmica. A to se može vidjeti u izboru tema; u četvrtak, Putin je odjednom bio fokusiran na status Krima, unatoč činjenici da se aneksija u Rusiji već dugo smatra riješenom. Kada se sve to skupa uzme u obzir, promjene u porukama impliciraju da, na nekoj razini, Putin shvata da stvari ne idu baš najbolje po Rusiju i možda čak ukazuju na to da bi Rusija mogla početi tražiti izlaz iz ove situacije", piše Sheets, koji je svoja zapažanja svrstao u sedam glavnih tačaka.
1. Nedostatak kohezije u terminologiji
Prije tri sedmice, na početku invazije, ruski je eter bio zagušen trijumfalističkim tiradama o neizbježnoj ruskoj "pobjedi" nad "fašističkom" ili "nacističkom" Ukrajinom. Ali u posljednje vrijeme termin "nacisti" sve se manje koristi za Ukrajince i zamijenjen je izrazom "neonacionalisti". Nema jasnog uzorka; jezik se mijenja bez ikakve strategije.
Također se sve manje spominje pitanje jesu li Ukrajinci "prava" nacija ili nisu. Putin je godinama s prezirom govorio o samoj ideji Ukrajine, citirajući stoljetne argumente i parole. Ovo bi moglo značiti da Putin smanjuje razinu demonizacije Ukrajinaca.
2. Putinovi glavni saradnici su nestali
Većinu dana Putina se prikazuje kako se dogovora sa svojim savjetnicima, koji se pojavljuju na nizu televizijskih ekrana poredanih ispred njega, nikada lično. Ali u utorak, na primjer, na monitorima nije bio nijedan pripadnik ruskog Nacionalnog sigurnosnog vijeća. Ili su svi otišli na iznenadni godišnji odmor - ili su jednostavno prognani. Posljednji put kada se moglo vidjeti svježe snimke Putinovih ministara bilo je u subotu. To uključuje ministra odbrane Sergeja Šojgua, koji je dosad bio prominentni gost državne televizije. Šojgu, koji se uvijek predstavljao kao vrlo staložena osoba, odsutan je već danima. To bi moglo značiti da ga se priprema za ulogu žrtvenog jarca, ako i kada Putinu jedan zatreba.
3. Putin je zabrinut zbog ekonomije
Pažnju Zapada najviše je privukao ratno-hušački prvi dio Putinova govora, ali cijela druga polovica bila je posvećena ruskoj ekonomiji. Putin je nastojao detaljno iscrtati kakve će sve novčane podrške biti dostupne ruskim porodicama, među kojima su povećani dječji doplatci te dodatne financijske podrške ruskim kompanijama. Umjesto sa svojim sigurnosnim savjetnicima, Putin je prikazan u društvu guvernera udaljenih ruskih provincija kao što su Burjatia, Kalinjingrad i Tatarstan, u očiglednom nastojanju da signalizira kako će međunarodne sankcije imati financijske posljedice na sve dijelove Rusije. Ovo nije bio prvi put da je Putin posvetio značajno vrijeme u domaćim vijestima ruskim financijskim poteškoćama.
4. Rusija tvrdi da su najviše oštećenja u Ukrajini prouzročili sami Ukrajinci
Prije nekoliko dana ruska državna televizija ustvrdila je da su ukrajinske snage u južnom gradu Mariupolju bombardirale vlastito rodilište i bolnicu. U srijedu su pak ustvrdili da su "ukrajinski neonacisti" u tom gradu bombardirali pozorište u kojemu se skrivalo najmanje 1000 ljudi. Oba napada, naravno, izvele su ruske trupe. Sama činjenica da državna televizija pokušava prebaciti krivicu za ove napade u očima ruske publike ukazuje na to da shvataju kako ovakvi napadi neće biti dobro prihvaćeni kod kuće, a još manje u svijetu. Na kraju krajeva, Mariupolj je grad s predratnom populacijom od 400 hiljada ljudi, od kojih je svojedobno 85 posto govorilo ruski - što je podatak koji je poznat mnogim Rusima.
5. Putin stvara temelje za upotrebu biološkog ili hemijskog oružja
U svom govoru u srijedu Putin je nekoliko puta ponovio da su zapadnjačke zemlje koristile Ukrajinu kako bi tamo stvorile zalihe biološkog i hemijskog naoružanja - pa čak i nuklearnog - koje bi potom bilo usmjereno prema Rusiji. U posljednjih nekoliko dana ovome je dan poseban naglasak. Ruska propaganda često ističe da neprijatelj poduzima određene poteze, što su potezi koje onda sama Rusija planira poduzeti, a to za domaću upotrebu ima učinak prebacivanja krivnje na neprijatelja umjesto na Rusiju. Ovo implicira da, ako se Putin odluči na eskalaciju u narednim danima ili sedmicama, hemijsko, biološko ili taktičko nuklearno oružje moglo bi biti u njegovim planovima.
6. Putin pomiče stative
U posljednjih nekoliko dana dogodio se postupni pomak u naglašavanju Kijeva i ukrajinske vlade - zapravo, Kijev se sada vrlo rijetko spominje, ako uopće. U svom govoru u srijedu, Putin je izričito ustvrdio da Rusija nikada nije planirala zauzeti ukrajinski glavni grad, premda je na početku invazije jasno poručio da namjerava preuzeti kontrolu nad čitavom zemljom, a ruska artiljerija danima nemilosrdno bombardira stambena područja Kijeva.
Umjesto toga, došlo je do obnovljenog naglašavanja potrebe "oslobađanja" istočne regije Donbas i "zaštite" anektiranog Krima kako bi se "omogućilo ruskim govornicima da slobodno govore svoj jezik". U četvrtak je Putin održao govor s nepoznate lokacije u kojemu je naširoko razglabao o Krimu, obećavši otetoj regiji izgradnju cesta i socijalne programe. Činjenica da se odlučio odjednom fokusirati na Krim je neobična, jer bi - barem iz ruske perspektive - trebalo biti riječ o nesporno ruskom teritoriju, čija se aneksija na domaćem terenu uopće ne dovodi u pitanje. Nekoliko je puta spomenuo važnost "neutralnosti" Ukrajine.
Sve to moglo bi biti signal da Putin više ne smatra imperativom kontrolirati čitavu Ukrajinu i da bi mogao prihvatiti sporazumno razrješenje rata na način da se fokusira na status Krima i separatističkih regija na istoku Ukrajine. Činjenica da "Vrijeme" često spominje mirovne pregovore između ruskih i ukrajinskih dužnosnika također ukazuje na to da Putin nije sasvim odustao od diplomatije.
7. Putin ne izgleda dobro
Brojni promatrači primijetili su da Putin izgleda podbuhlo i loše. U srijedu mu se dogodila epizoda koja ukazuje na to da sve češće gubi koncentraciju - nakon približno 20 minuta govora jezik mu se pretvorio u blebetanje. Nije mogao pronaći riječi, neprestano je ponavljao izraz koji bi se otprilike mogao prevesti kao uzrečica "znate…" Potom se govor pretvorio u tiradu isprekidanu neugodnim pauzama, čak i s lošom upotrebom ruskog i punu nepotrebnih veznika i žargonskih izraza. Iz videa Putinova govora koji je kasnije postavljen na YouTube taj dio je izrezan.
Naposljetku, jasno je da su ovo kontradiktorne poruke koje dolaze iz Kremlja preko državnih medija. Istodobno su umirujuće i zabrinjavajuće: optimist bi mogao biti zadovoljan spominjanjem mirovnih pregovora i manjom frekvencijom korištenja termina "nacisti", ali pesimist će biti sasvim u pravu kada zaključi da Putin djeluje izoliranijim nego ikada prije i da odluke donosi sam, čak i kada se poigrava s opcijom korištenja oružja za masovno uništenje.
Ali bio gledatelj optimist ili pesimist, barem je jasno da se stvari unutar Kremlja mijenjaju, da je Putin anksiozan, da mijenja taktike i da priprema domaću javnost za te promjene. A ako želite doznati znači li to još rata ili neku vrstu mira - gledajte dalje.
