Pravoslavni vjernici danas slave Božić, praznik rođenja Isusa Hrista. U većim crkvama obilježavanje Božića počelo je ponoćnim liturgijama, a jutros su zvonila sva zvona na pravoslavnim hramovima, objavljujući dolazak Božića i božićnog slavlja.
Vjernici se tradicionalno pozdravljaju sa Mir Božji, Hristos se rodi – Vaistinu se rodi.
U hramovima se čita poslanica arhijera Srpske pravoslavne crkve.
Božić je praznik rađanja novog života, praznik djece i djetinjstva, praznik roditeljstva – očinstva i materinstva.
Kod pravoslavaca taj praznik je ukrašen vjerskim običajima i obredima, koji imaju jedan osnovni smisao i cilj: umoliti Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina.
Božić je uvijek mrsni dan, kojem je prethodio četrdesetodnevni božićni post, koji predstavlja pročišćenje duha i tijela.
Najradosniji hrišćanski praznik 7. januara, pored Srpske pravoslavne crkve, proslavljaju Ruska pravoslavna crkva, Jerusalimska patrijaršija, Sveta Gora, starokalendarci u Grčkoj i egipatski Kopti, koji poštuju julijanski kalendar.
Zajedno sa Vaskrsom, Božić predstavlja jedan od najvećih hrišćanskih praznika i praznuje se kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista.
Na našim prostorima, na svečanoj božićnoj trpezi najvažnija je česnica, pogača u koju se stavlja zlatni ili srebreni novčić, a ona se za ručkom lomi isključivo rukama. Ko u svom komadu pronađe novčić, prema vjerovanju, imat će sreće u narednoj godini. Običaj je da se na trpezi nađe i božićna pečenica.
Ukućani polaznika, prvog gosta na Božić, daruju poklonima.
Do 16. stoljeća su svi kršćani Božić slavili istog dana. Nakon 1582. i prihvatanja Gregorijanskog kalendara od strane Vatikana pojavljuju se razlike.
Prvih stoljeća i pravoslavne i protestantske zemlje su se držale starog kalendara, što se kasnije postepeno mijenjalo.
