Poznata banjalučka modna blogerka Bojanu Mutić podijelila je večeras sa svojim pratiocima bolnu vijest o smrti svom prvenca Nikolaja (12), dok je drugi sin (9) u kritičnom stanju.
Iako je njen najstariji sin, kojem je dijagnostifikovana jedna od najtežih genetskih oboljenja, Paelizeus Merzbacher, umro prošli mjesec, Mutić je tek večeras smogla snage da o tome obavijesti javnost.
"Dragi prijatelji, pratioci, klijenti, saradnici, nisam smogla snage da vam se obratim ranije. Nemam je ni danas, ali je neophodno, iz razloga koje ću objasniti u nastavku. Desila nam se najveća tragedija. Naš stariji sin Nikolaj je preminuo 25. januara, a Maksim je i dalje u kritičnom stanju", napisala je Mutić na svom Facebooku.
Ona daje dodaje da bol koju osjećaju i agoniju koju prolaze, nije moguće opisati, pa to neće ni učiniti.
"Pišem vam jer je ovo jedini način da se obratim svima. Svima vama koji ste upoznati s tragedijom koja nam se dogodila, da vam se zahvalim na izrazima saučešća, iskazanoj ljubavi,podršci i brizi. Hvala, ali nama se ne može pomoći, a ja nisam u stanju da komuniciram, da se javljam na pozive, da razgovaram, primam posjete. U ovakvim okolnostima, ja jedva preživljavam svaku sekundu, i ovo malo snage koju nemam, čuvam za brigu o Maksimu i trud da Milica ne ispašta zbog moje tuge i nemoći", napisala je Mutić.
Zbog toga, kako dodaje ona, ne moće se javiti svakom pojedinačno. Mutićeva moli da joj se zbog toga niko ne zamjeri.
"I svima vama koji do ovog trenutka niste znali šta se desilo, izvinjavam se što ranije nisam našla način da ovo učinim, da vas obavijestim i zamolim vas za razumijevanje i strpljenje, jer ja nisam u mogućnosti da izvršavam svoje obaveze, da odgovaram na poruke, mail-ove, upite, zahtjeve…Do daljnjeg, ili nikada, ne znam. O tome, u ovom teškom momentu, nije moguće i nije prikladno govoriti. Oprostite i hvala vam", poručila je ova hrabra majka.
Životna tragedija
Kako je Srpskainfo ranije pisala, Mutićeva je stekla veliku popularnost kao blogerka koja kroz blog „Moda i Tako To“ dokumentuje ljepšu stranu života kao umjetnost, a težu stranu života kao realista i borac.
Mnogi njeni fanovi ne mogu ni da zamisle šta se ovoj ženi događa tamo gdje prestaje kadar, a počinje realnost.
Sve je počelo 2012. godine kada je rodila prvo dijete, Nikolaja.
Bojana radi 20 sati dnevno, a spava samo dva sata. Nije u pitanju nikakav radoholizam. Pitanje je života i smrti.
"Imala sam urednu trudnoću te 2012. godine kada mi je rođeno prvo dijete. Prirodni porođaj je bio težak, a dijete je provelo neko vrijeme u inkubatoru. Tada smo počeli da primjećujemo neke čudne stvari, odstupanja u razvoju. Poslije dvije godine pakla i dijagnoza rečeno nam je da dijete ima cerebralnu paralizu usljed perinetalne asfiksije, to jest gušenja na porođaju. Dijagnoza je, ispostaviće se, bila pogrešna. Nakon godina maltretiranja djeteta, pogriješili su dijagnozu. Prava dijagnoza tek će nam biti rečena", ispričala je ranije za Blic poznata blogerka.
Misleći da je stanje prvog djeteta uzrokovano cerebralnom paralizom, iako u vrlo teškim okolnostima, suprug i ona su se odlučili na drugo dijete.
"Nadali smo se da će nam to dati snage da se borimo sa nesrećom koja je zadesila našeg prvog sina. Ali, nakon rođenja drugog muškog djeteta, 2015. godine, po pojavi prvih simptoma ispostavilo se da je posrijedi isto oboljenje, za koje smo, čekajući skoro godinu dana na rezultate iz genetske laboratorije iz Barselone, saznali da je jedno od najtežih genetskih oboljenja, Paelizeus Merzbacher, i da ne postoji lijek", kaže Bojana.
Njeni sinovi ne mogu hodati, stajati, sjedeti, ni samostalno držati glavu.
"Ne mogu pokretati ruke ni noge, imaju nistagmus i ne vide dobro, ne mogu pričati, ne mogu jesti, ne mogu gutati rođenu pljuvačku, imaju refluks (često povraćanje), hranimo ih na gastrostomu, imaju otežano disanje, neprestano koristimo aspiratore, inhalatore, bocu sa kisikom. Imaju na desetine epi napada dnevno, uprkos terapiji. Mislim da, uprkos svemu nabrojanom, ne mogu objasniti šta znači 24 sata dnevno brinuti o dvoje bolesne djece. Da vam i objasnim, ne bi mi vjerovali da je takav jedan dan moguće preživjeti", ispriala je ranije Bojana, čija odlučnost je vidljiva u svakoj riječi.
