Svijet

Presretnuti pozivi ruskih vojnika: ‘Mama, mi ih ne zatvaramo. Mi ih sve ubijamo. Leže i gore…‘

ruskih vojnika ruska vojska u ukrajni puca

Razgovori između ruskih vojnika u Ukrajini i njihovih porodica otkriveni su nakon što je Associated Press identificirao više od 2,000 telefonskih poziva. Pozive su uputili vojnici u jedinici za koju ukrajinski tužitelji tvrde da je počinila ratne zločine u Buči - gradu kraj Kijeva koji je postao rani simbol ruskih zločina.

Oni pokazuju koliko su mladi vojnici - i njihova zemlja - bili duboko nespremni za rat. Mnogi su se pridružili vojsci jer im je trebao novac.

Rečeno im je da će biti dočekani kao heroji zbog oslobađanja Ukrajine od ‘nacističkih tlačitelja te njihovih zapadnih podupiratelja‘. Mislili su da će Kijev pasti bez krvoprolića u roku od sedmice.

Uzimaju sve

Presretnuti pozivi otkrili su dosad relativno neopisanu stranu rata iz perspektive ruskih vojnika.

Jedni su svojim majkama pričali o tinejdžeru iz Ukrajine kojemu su odsječene uši, a drugi o tome kako moderno oružje može uništiti ljudsko tijelo, tako da se nema više šta sahraniti.

Jedan vojnik, čije je ime promijenjeno u Leonid, čuo se kako govori svojoj majci:

"Pucali smo iz tenkova, mitraljeza i pušaka. Nismo imali gubitaka. Uništili smo njihova četiri tenka. Bilo je mrtvih tijela koja su ležala okolo i gorjela. Dakle, pobijedili smo."

Usputno joj nastavlja pričati o pljački, a ona isprva ne može vjerovati da krade. No njemu je to postalo normalno.

AP je razgovor prenio od riječi do riječi:

Majka: "Dakle, svi su ljudi otišli, zar ne? Vi ih ne pljačkate, zar ne? Niste valjda ulazili u tuđe kuće?"

Leonid: "Naravno da jesmo, mama. Jesi li luda?"

Majka: "Oh, jesi. Šta uzimaš odatle?"

Leonid: "Uzimamo hranu, posteljinu, jastuke. Deke, viljuške, kašike, tave."

Ne zatvaramo ih

Također govori svojoj majci o strahu odlaska u patrolu jer ne zna na šta ili koga će naići. Potom opisuje korištenje smrtonosne sile pri najmanjoj provokaciji od strane bilo koga.

Leonid joj objašnjava da je civilima rečeno da bježe ili da se sklone u podrume, ‘tako da svako ko je bio vani ne smije biti pravi civil‘.

Leonid: "Bio je jedan zarobljenik, momak od 18 godina. Prvo su mu pucali u nogu. Zatim su mu odsjekli uši. Nakon toga je sve priznao i ubili su ga."

"Mi ih ne zatvaramo. Mi ih sve ubijamo", priznao je.