Priča o evropskoj ekonomiji u posljednjih nekoliko decenija mnogo je sumornija nego što bismo to htjeli. Ništa to ne ilustrira kao usporedba situacije na početku ovog stoljeća i danas. 2000., naime, 41 od 100 najvrjednijih firmi na svijetu imala svoje sjedište u Evropi, ako se računaju Velika Britanija i Švicarska, ali ne i Rusija i Turska. Danas je taj broj pao na skromnih 15.
Britanski časopis The Economist piše kako je davne 1984. godine jedan mladi američki direktor jednako mlade informatičke firme pri posjetu Francuskoj ponudio Evropljanima dva savjeta za ekonomski uspjeh: poduzetnicima se treba dati druga šansa ako ne uspiju prvi put, a birokratima ne treba dozvoljavati da budu investitori jer su loši u toj ulozi, rekao je u televizijskom intervjuu.
Taj je direktor bio Steve Jobs, a kad je iznio svoj savjet, evropske firme bile su u samom vrhu svjetske ekonomije, uz američke i pokoju japansku. 37 godina kasnije, firma koju je Jobs osnovao, Apple, vrijedi više od 30 firmi iz njemačkog berzovnog indeksa DAX, koji prati 30 najvećih čijim se dionicama trguje na Frankfurtskoj burzi.
Apple vrijedi više nego 30 najvrjednijih njemačkih firmi skupa
Vrijedi ponoviti - Appleova tržišna kapitalizacija (2.24 bilijuna dolara) ne iznosi samo više od svake od najvrednijih njemačkih firmi pojedinačno, nego više od njih 30 zajedno. Također, Apple vrijedi samo nešto manje od vrijednosti svih 40 firmi na sličnom francuskom burzovnom indeksu, CAC.
Evropske korporacije poput Nokije, Nestlea ili BP-a (bivši British Petroleum) su ne tako davno bile među najvećih 10 korporacija na svijetu po tržišnoj kapitalizaciji. Danas su među prvih 25 najvrjednijih korporacija na svijetu samo tri evropske: francuski konglomerat za luksuzne proizvode LVMH (Moët Hennessy Louis Vuitton) Bernarda Arnaulta te švicarski prehrambeni i farmaceutski giganti Nestle i Roche. Među prvih 10, pa čak ni 15, nema nijedne evropske tvrtke.
Ako kao kriterij uzmemo godišnje prihode korporacija, onda u prvih 10 ulaze naftni Royal Dutch Shell (Nizozemska, 6. mjesto), automobilski gigant Volkswagen (Njemačka, 7. mjesto) i BP (Velika Britanija, 8. mjesto), dok u prvih 25 ulazi samo još jedan naftni gigant - francuski Total (25. mjesto).
No ako korporacije svijeta rangiramo po godišnjoj dobiti, kao što radi američki časopis Forbes, ove godine opet nećemo naći nijednu evropsku među prvih 10, dok se među prvih 25 nalaze samo njemački Volkswagen i finansijska, odnosno osiguravajuća kuća Allianz.
Evropa je sve više tržište, a ne baza za velike korporacije
Nadalje, prema podacima firme PitchBook, od 661 firme u koje su "venture" investitori ulagali posljednjih deset godina, a koje su zatim narasle na preko milijardu dolara vrijednosti - takozvani jednorozi - samo 78 ih dolazi iz Evrope.
Evropa je, naravno, i dalje jedno od glavnih i najatraktivnijih tržišta za velike korporacije iz Amerike ili Azije, no sama je sve manje baza za nove korporacije koje se šire i osvajaju svijet. Takve korporacije, iz ovog ili onog razloga, mnogo češće nastaju i razvijaju se u SAD-u ili Kini, a ne u Evropskoj uniji. Postoje iznimke, naravno, kao što su španski Glovo ili finski Wolt.
A evropski veliki igrači poput njemačkog proizvođača bijele tehnike Siemensa ili francuskog proizvođača aviona Airbusa i dalje vrlo ozbiljno konkuriraju američkim suparnicima poput General Electrica i Boeinga, među ostalima. Tu su, naravno, i njemački Daimler, čiji Mercedes-Benz je i dalje sinonim za luksuzni auto, zatim Adidas, italijanski Fiat i Eni, švedska IKEA, koja je postala svjetski sinonim za povoljan namještaj, švedski telekomunikacijski gigant Ericsson, britanski Vodafone, a i Nokia se nakon velike krize i vrludanja vratila na tržište mobitela.
Osim toga, zastupljenost evropskih firmi na top-ljestvicama ne daje ni izbliza cijelu sliku jer izostavlja značaj srednjih i malih poduzetnika, koji su u pravilu kičma nacionalne ekonomije.
Od 30% svjetske ekonomije na 15% u 40 godina
Pa ipak, i kad pogledamo udio bruto društvenog proizvoda Evropske unije u ukupnom svjetskom BDP-u, opet dolazimo do nedvosmislenog zaključka da je ekonomska moć i značaj Evropske unije u opadanju u odnosu na ostatak svijeta. Dok je udio današnjih članica Unije, zajedno s Velikom Britanijom (koja je Evropsku uniju službeno napustila u januaru prošle godine), 1980. iznosio čak 30% svjetske ekonomije po paritetu kupovne moći (PPP), do 2017. je pao na oko 15%. A gledano po parametru nominalnog BDP-a, udio Europske unije s Velikom Britanijom je pao s gotovo 35% iz 1980. do oko 20% u 2017. godini, kako je te godine izvijestila britanska stranica za provjeru činjenica Fullfact.org.
Kako je Kina od zemlje masovne gladi postala ekonomsko čudo
Pritom je bitno istaknuti da nije došlo do pada BDP-a, nego je BDP ostatka svijeta naprosto rastao daleko više. Tu je, dakako, ključan streloviti gospodarski rast Kine, koja je 2009. po BDP-u prestigla i Njemačku, s godišnjim stopama i do 15% na vrhuncu rasta devedesetih i dvijehiljaditih. Čak 160 od 1.000 najvrednijih svjetskih firmi danas dolazi iz Kine, četiri puta više nego prije samo 20 godina, piše The Economist. Usto, 100 najvrjednijih firmi u Evropi 2000. je zajedno bilo teško 4.6 biliona dolara, što je do danas naraslo na 8,9 biliona. 100 najvrjednijih američkih firmi u istom je periodu naraslo sa 7,4 na čak 26 biliona dolara tržišne vrijednosti.
Još bitnije, BDP ostatka svijeta nastavio je rasti i nakon velike finansijske krize 2008. godine, dok je evropski BDP otad u stagnaciji, praktički na istom nivou onda kao i danas.
Opet, nisu svi pokazatelji toliko sumorni. Evropska unija je, gledana kao cjelina, i dalje treća ekonomija na svijetu, prema podacima Eurostata iz 2017. godine, sa 16% svjetskog BDP-a, gledano prema PPP-u - odmah iza Kine (16.4%) i SAD-a (16.3%). Ako gledamo nominalni BDP, onda je Europska unija druga, iza SAD.
Gdje su evropski Amazon, Google, Starbucks ili Tesla?
Jedan od glavnih problema je što su najveće evropske firme locirane u starim i nedinamičnim sektorima ekonomije, poput telekomunikacija, osiguranja ili nafte i plina. S druge strane, nema europske konkurencije divovima iz Silicijske doline - Googleu, Facebooku, Amazonu, Netflixu ili Tesli - ako ne računamo naše Rimac Automobile, koji su postali svjetski poznati, ali su još jako daleko od tržišnog rivala Tesli.
Da je problem ipak širi od IT sektora sugerira to što je, primjerice, globalni lanac kafića došao iz Amerike (Starbucks), a ne iz Italije, domovine espressa. Ili što je svijet poharao McDonald's, a ne neki italijanski ili francuski lanac brze hrane. Ili što tranziciju na električne i pametne automobile predvodi Tesla, a ne neki njemački ili francuski autoproizvođač.
Kako ističe The Economist, samo jedna od 43 svjetske firme koje su vrijedne više od 100 milijardi dolara, a da su nastale u posljednjih 50 godina, dolazi iz Evrope. To je njemački proizvođač softvera SAP, koji je utemeljen 1972.
Mnogi kritičari, međutim, upozoravaju da je pretjerana i restriktivna regulativa iz Bruxellesa glavna zapreka inovacijama i ekonomskom zamahu na Starom kontinentu.
"Regulacije će osakatiti razvoj AI-ja u EU dok će Kina i SAD skočiti naprijed"
Tako Mark Minevich za portal TechCrunch prošlog mjeseca piše da će novi prijedlog Evropske komisije o regulaciji tehnologije vezane za umjetnu inteligenciju "osakatiti razvoj AI-ja u EU dok će Kina i SAD skočiti naprijed", što će "EU globalno staviti u tehnološki inferiornu poziciju". Nesrazmjer je već drastičan: dok je u SAD-u ulaganje u AI iznosilo oko 23 milijarde dolara, u EU je iznosilo samo dvije milijarde, dakle 10 puta manje.
EU treba olabaviti restrikcije na investiranje startup-firmi općenito, ne samo u domeni AI-ja, smatra ovaj autor i upozorava da Unija naprosto ne može sebi priuštiti politiku obeshrabrivanja inovacija i poduzetništva.
Dave Keating na portalu Euractiv također ističe da je Evropska unija vodeća na svijetu po digitalnoj regulaciji, što je dokazala 2019. uvođenjem strogih mjera za zaštitu podataka korisnika (GDPR), ali zaostaje u digitalnoj inovaciji. Evropska komisija je 2015. pokrenula program Digitalna Europa i otad kroz Evropski parlament progurala niz zakonskih izmjena kako bi se ukinule digitalne barijere među zemljama članicama. Zadala je i cilj osiguranja širokopojasnog interneta za sve škole, bolnice, prometna čvorišta, pružatelje komunalnih usluga i digitalno intenzivne firme do 2025.
Evropa treba učiti od Azije
No problem koji se i dalje ne rješava je nedostatak finansiranja - takozvana investicijska "dolina smrti" - kao i fragmentirano tržište nedovoljno integrirane Evropske unije, koja ima određen nivo monetarne unije, ali je i dalje jako daleko od fiskalne unije. Unija se, zapravo, u ovom aspektu treba ugledati na Aziju, piše direktor tech-firme Hotnest Fabian von Heimburg za stranicu Svjetskog ekonomskog foruma.
Naime, Azija je ostvarila nevjerovatan tehnološki progres upravo učeći - a često, u slučaju Kine, i kradući intelektualno vlasništvo - od Evrope i Amerike. A sada je Evropa ta koja treba početi učiti od Azije, drži ovaj autor, i to kako izgraditi dinamični i dobro financirani ekosistem startupova, posebno onih koji se bave internetskom trgovinom, društvenim mrežama, internetom stvari (tehnologijom bežičnog povezivanja različitih pametnih uređaja koji mogu međusobno samostalno komunicirati) finansijskim tehnologijama i AI-jem.
Zatim treba učiti kako privući talente i kapital, kako zaštititi svoje startupove i osloboditi ih pretjeranih regulacija i poreza. I naposljetku, treba usvojiti azijsku paradigmu brzog učenja i prilagodbe nakon početnog neuspjeha. Srećom, Evropa i dalje ima vrlo dobre uvjete za razvoj: vrhunsku znanstvenu infrastrukturu, dugu tehnološko-inženjersku tradiciju, socijalnu politiku i golemo jedinstveno tržište.
U suprotnom, recesija u koju je eurozona opet upala u travnju, kao posljedica koronakrize, mogla bi biti samo nastavak mnogo dulje i opasnije stagnacije, odnosno nazadovanja, piše Index.
