Prije tačno 39 godina počela je sarajevska olimpijska bajka.
Tog su dana (8. februar 1984.) u glavnom gradu Bosne i Hercegovine počele Zimske olimpijske igre.
Taj je događaj Sarajevo definitivno uveo u ekskluzivno društvo, označio ga centrom svjetskog sporta.
Olimpijska bajka oduševila i Samarancha
"Bile su to, kako je ocijenio tadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Juan Antonio Samaranch, najbolje organizovane Zimske olimpijske igre.
"Na putu do ovog grandioznog djela, glavni grad BiH je morao proći kroz faze maštanja i osporavanja, nevjerice i sumnje, ubjeđivanja i potvrđivanja. I, što je najvažnije, radnog zanosa i pobjedničkog slavlja.
Dugo je snivan san o najljepškoj zimskoj bajci, dugo su sportski uposlenici razvijali svoje planove da bi na kraju objavili kandidaturu, dobili Igre i na veličanstven način ih organizovali", navodi Olimpijski komitet BiH te nastavlja:
Prve ideje o ovom hrabrom poduhvatu zaiskrile su krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća u studijama o razvoju smučanja i zimskog turizma u Bosni i Hercegovini.
U raspravama o njima 1970. došlo se do zaključka da sarajevski region ima prirodne mogućnosti za organizovanje Igara. No, trebalo je uporno raditi na svim poljima kako bi maštanje postalo realnost.
Sama želja o organizovanju ZOI bila je povod jednom novom izazovu sa tačno utvrđenim ciljem – dobiti Igre!
Kada je sa "olimpijskog elaborata“ skinut veo tajnosti 14. oktobra 1977. u novinama je osvanula vijest da će se Sarajevo kandidovati za organizaciju Zimskih olimpijskih igara 1984.
Odluka o domaćinu pala u Atini
U tom trenutku znalo se da „bijelu olimpijadu“ žele i Francuska, Japan, Švedska i Čehoslovačka. U toj konkurenciji Jugoslaviji i Sarajevu daju se male šanse.
Međutim, tako nisu mislili kreatori našeg olimpijskog projekta. Bili su uvjereni da ih ono što rade vodi do cilja. Kandidatura je u kancelariji Mođunarodnog olimpijskog komireta (MOK) u švicarskoj Lausanni osvanula 3. januara 1978.
Uslijedile su potom brojne inspekcije međunarodnih eksperata. One su u Sarajevu provjeravali realnost obećanja i procijenjivali mogućnosti našeg glavnog grada.
Sve je to trajalo do 18. maja kada je MOK na zasjedanju u Atini donio konačnu odluku.
Tri grada bila su u konkurenciji: Sapporo (Japan), Goteborg (Švedska) i Sarajevo. U prvom krugu Sapporo je dobio 33, Sarajevo 31, a Goteborg 10 glasova. Jedan listić je bio nevažeći.
Eliminacijom Goteborga, članovi MOK-a u drugom krugu opredjeljivali su se između Sappora i Sarajeva. U ovom nadmetanju Sarajevo je sa 39:36 odnijelo pobjedu i dobilo Igre.
Lord Kilanin svečano je objavio:
"Sarajevo, Jugoslavija, domaćini su Zimskih olimpijskih igara 1984. godine.“
Grad postao ogromno gradilište
Čestitke Sarajevu stizale su sa svih strana. Grad je ubrzo postao ogromno gradilište. U trenutku dobijanja Igara imao je samo jednu ledenu plohu u Skenderiji i skroman Ski-centar na Jahorini. Sve drugo trebalo je graditi. I to udarnički.
Iz godine u godinu nicali su prekrasni objekti. Zetra, staza za bob i sankanje, skakaonice, dvorane, „bijele pruge“, žičare, hoteli, Olimpijsko selo i novinarsko naselje sa 2.640 stanova.
Saobraćajnice u pravcu planina i 28 zimsko-sportskih centara u Republici su potvrdili da je ZOI, uz sve humanističke i sportske domete, za BiH i razvojna šansa.
Svi sportski objekti završeni su i opremljeni do jeseni 1982.
Uporedo je konstituisana i organizaciona struktura. Formiran je 24. aprila 1980. Organizacioni komitet sa 79 članova, na čelu sa predsjednikom Brankom Mikulićem i generalnim sekretarom Ahmedom Karabegovićem.
Sarajevo spremno dočekalo veliki trenutak
Dotadašnji predsjednik Privremenog komiteta, formiranog 13. jula 1978., Anto Sučić, imenovan je za predsjednika Izvršnog komiteta.
A 21. decembra 1981. Artur Takač je postavljen za tehničkog direktora ZOI.
Sarajevo je, ostvarujući i finansijski suficit od 12 miliona dolara, sve zadatke uspješno obavilo. Spremno je dočekalo veliki dan - 8. februar 1984.
Na Olimpijskom stadionu Koševo, tačno u 14.30 sati fanfare su označile početak svečanosti.
U ime organizatora goste je pozdravio predsjednik Organizacionog komiteta Branko Mikulić.
Predsjednik MOK-a Juan Antonio Samaranch, uz najljepše želje svjetske olimpijske porodice, najavio je da će svijet biti svjedok „velikih Igara“ u Sarajevu.
Potom je predsjednik Predsjedništva SFRJ Mika Špiljak i službeno otvorio ZOI.
Olimpijski plamen u veliku buktinju pretvorila je klizačica Sanda Dubravčić. Olimpijsku zakletvu u ime svih učesnika položio je as bijelih staza Bojan Križaj te u ime sudija Sarajlija Miodrag Perović.
Učestvovalo 49 zemalja sa 1.437 sportista
ZOI su trajale do 19. februara. Učestvovalo je 49 zemalja sa 1.437 sportista u 39 disciplina, te 1.254 trenera i rukovodioca. Pratilo ih je 7.825 akreditovanih novinara i tehničkog osoblja iz 760 novinskih redakcija i 67 TV kuća.
Evidentirano je 696.000 gledalaca i 10.450 volontera, koji su dali sve što su mogli da Sarajevo izgleda bajkovito i da ZOI budu do tada najbolje organizovane u historiji zimskih olimpijada.
Njeni sportski junaci, prije svih, bili su Skandinavci. Finkinja Marja-Lisa Hamalainen Kirvesiniemi osvojila je zlato na pet, deset i dvadeset kilometara te bronzu u štafeti 4x5 km u smučarskom trčanju.
Šveđanin Gunde Swan je na Igmanu trijumfalno završio trku na 15 km i štafetno nadmetanje 4x10 km. U utrci na 50 km osvojio je srebrnu medalju.
Pamte se, naravno, i drugi slavodobitnici. To su nezaboravna ljepotica umjetničkog klizanja Katarina Witt iz tadašnjeg DDR-a, američki spustaš Bill Johnson i alpski skijaši braća Phillip i Steven Mahre.
Tu su i skijašica Debbie Armstrong, britanski plesači u umjetničkom klizanju Jayne Torvill i Christopher Dean, italijanska slalomašica Paolet Magoni, finski skakač Matti Nykanen i desetine drugih asova, koji su na 97 takmičenja osvojili 222 medalje.
Bh. olimpijci u timu Jugoslavije
Među njima je i Jure Franko, sa srebrom u veleslalomu, prvom jugoslovenskom medaljom na Zimskim olimpijskim igrama. Ekipa SFRJ imala je 72 člana.
U ekipi su iz Bosne i Hercegovine bili biatlonci Tomislav Lopatić i Zoran Ćosić, brzoklizači Behrudin Merdović i Bibija Kerla, bobisti Boris Rađenović, Borislav Vujadinović, Mario Franić, Nikola Korica, Ognjen i Zoran Sokolović, Siniša Tubić i Zdravko Stojnić, te sankaši Dajana i Suad Karajica i Dušan Dragojević.
Upravo je Dragojević na Trebeviću zabilježio do sada najbolji rezultat (16. mjesto) u historiji bosanskohercegovačkog zimskog olimpizma.
Na veličanstven način Igre, svojeverrna olimpijska bajka, završene su 19. februara svečanom ceremonijom u Zetri, uz takt pjesme „Lijepo je bilo u Sarajevu...“ i Samaranchove riječi: „Doviđenja drago Sarajevo!“
