Rat ruskog predsjednika Vladimira Putina u Ukrajini i udarni val zapadnih sankcija kao odgovor na invaziju, počinju pogađati i ostatak svijeta, ali i dragocjeni ruski gospodarski motor - golemu industriju nafte i plina. SAD i Kanada uvele su zabranu za ono malo ruske nafte koju uvoze, dok Evropska unija embargo na uvoz još razmatra, uz neslaganje među članicama po tom pitanju. No, zapadne su sankcije do sada uglavnom izbjegavale izravno ograničavanje većine ruskog izvoza energije. Ograničenja SAD i EU su, međutim, Rusiji već ukinula pristup finansiranju i naprednoj tehnologiji za razvoj i održavanje starih polja crpljenja energenata.
Egzodus zapadnih energetskih firmi iz Rusije ugrožava velike projekte od Arktika pa sve do Tihog okeana, prenosi The Wall Street Journal. U međuvremenu, trgovci i banke posljednjih sedmica izbjegavaju nabavke ruske nafte. Sve to predstavlja prijetnju za rusku proizvodnju 'crnog zlata', koja čini jedan od svakih 10 barela koji se dnevno ispumpaju u svijetu. Druge države proizvođači nafte koji se nalaze pod sankcijama, poput Irana i Venezuele, s velikim su se teškoćama i teško oporavile od velikog udarca na proizvodnju koji su izazvala nametnuta ograničenja.
Analitičari sada upozoravaju da bi se i Moskvi moglo dogoditi isto. "Ovo će unazaditi industriju za mnogo godina", kaže Mihail Krutihin, partner u neovisnoj konsultantskoj firmi RusEnergy, koja savjetuje ruske naftne kompanije.
"To znači gubitak konkurentnosti", objašnjava Krutihin. Svaki pad njezine energetske industrije mogao bi 'otupiti' jedno od najmoćnijih geopolitičkih oružja Kremlja, koje je dugo vremena korišteno za iznuđivanje kupaca i pritiske na strane vlade. To je također i daljnji udarac za rusko gospodarstvo, već ozbiljno nagriženo najnovijim sankcijama - sektor nafte i plina čini oko 40 posto ruskih proračunskih prihoda. Oko 1,5 miliona ljudi koji rade u ovoj industriji moglo bi ostati bez posla do iduće godine, procjenjuju analitičari.
Prve pukotine
U međuvremenu, u toj se industriji već počinju javljati pukotine. Jedan veliki konzorcij cjevovoda upozorava da bi sankcije mogle usporiti popravke na dijelu njegovih kapaciteta. Ranije ove sedmice Moskva je objavila da bi izvoz nafte putem naftovoda od Kazahstana do Crnog mora mogao privremeno pasti za oko milion barela dnevno - što predstavlja oko 1 posto globalne potražnje za naftom - navodeći kao razlog štete koje je nanijela oluja. Popravci bi mogli potrajati i do dva mjeseca, kažu ruski dužnosnici.
Caspian Pipeline Consortion, koji je djelomično u vlasništvu Rusije, Kazahstana, američkog diva Chevron Corp. i drugih, priopćio je da bi nabavka rezervnih dijelova "u trenutačnoj tržišnoj situaciji mogla biti prilično teška". Glasnogovornica Chevrona, pak, kaže da ta firma "trenutno procjenjuje situaciju". Očekuje se da će proizvodnja ruske nafte, uključujući sirovu naftu i kondenzate, ove godine pasti za 15 posto, na najnižem nivou od 2003. godine, prema Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA). Utjecajna konsultantska kuća Rystad Energy istovremeno upozorava da se proizvodnja možda nikada neće vratiti na predratne vrhunce ukoliko sankcije potraju više godina.
Ruski prirodni plin, pak, glavni je izvor energije za Evropu. Dok evropski dužnosnici za sada nemaju namjeru donijeti odluku o zabrani njegova uvoza, donosioci političkih odluka žure se smanjiti svoju energetsku ovisnost i oslanjanje na Moskvu. Njemačka je tako zamrznula projekt plinovoda Sjeverni tok 2 vrijedan 11 milijardi dolara, koji bi udvostručilo kapacitet postojeće ruske rute za Evropu.
Iako ruska nafta još uvijek teče u Evropu, mnogi trgovci se klone tih pošiljki jer banke nakon invazije na Ukrajinu odbijaju finansirati isporuke. Trenutačno se Urals, referentna naftna marka koja se koristi kao osnova za određivanje cijena ruske izvozne mješavine nafte, prodaje po cijeni od oko 85 dolara po barelu, što je oštar pad cijene u odnosu na međunarodni referentni Brent, koji se drži na 115 dolara, što ukazuje da za rusku naftu nema dovoljno kupaca.
"Ako se ovaj trend nastavi, čak i bez izravnih sankcija (na izvoz nafte), ruski spremnici će se puniti u zemlji i više se neće imati gdje skladištiti naftu", ističe George Vološin, analitičar konsultantske firme Aperio Intelligence.
'Teškaši' se povlače
Ruski dužnosnici, pak, kažu da će zemlja proširiti svoja izvozna odredišta i pokušati zadržati proizvodnju nafte na postojanoj razini. "Možda ćemo zarađivati manje", izjavio je u ponedjeljak potpredsjednik Vlade Aleksandar Novak. "Dat ćemo sve od sebe da ne smanjimo izvoz", dodao je. Novak je u srijedu rekao da će se ruske naftne i plinske tvrtke zbog sankcija suočiti s poteškoćama u logistici i plaćanjima opskrbe energentima u aprilu i maju.
Ubrzo nakon ruske invazije na Ukrajinu, energetski div BP PLC je najavio da će se osloboditi svojeg gotovo 20-postotnog udjela u ruskom državnom proizvođaču nafte Rosnjeftu, dok je još jedan globalni 'teškaš', Shell PLC, objavio da će okončati svoja i ruska zajednička ulaganja. Exxon Mobil Corp., pak, saopćio je da će zaustaviti proizvodnju nafte i plina iz projekta vrijednog više milijardi dolara, koji provodi na otoku Sahalin u sjevernom Tihom okeanu.
Posljednjih dana najveći svjetski pružatelji usluga naftnim kompanijama, Halliburton Co., Baker Hughes Co. i Schlumberger Ltd., objavili su da će prekinuti radove ili obustaviti nova ulaganja i implementaciju tehnologije u Rusiji. To je veliki udarac za sektor u kojem strane naftne kompanije pružaju ključnu podršku. Naprimjer, te firme osiguravaju 60 posto softvera u industriji, prema moskovskom energetskom savjetniku Vigon Consulting.
Dok lokalni ruski igrači pružaju većinu usluga osnovnog bušenja, međunarodne firme dominiraju tržištem za napredne tehnike istraživanja i obrade bušotina. "To će utjecati na proizvodnju nafte jer će doći do nedostatka novih investicija i tehnologija koje su Rusiji potrebne", objašnjava Audun Martinsen, voditelj istraživanja energetskih usluga u Rystadu.
Već se ranije očekivalo da će ruska proizvodnja nafte dosegnuti svoj vrhunac tokom ove decenije. Većina njezinih aktivnih bušotina su stare te zahtijevaju skupe, radno vrlo intenzivne tehnike za crpljenje sirove nafte iz zemlje. Ruske firme namjeravale su 'posuditi' tehnike koje se koriste za crpljenje iz škriljevca u SAD, kao što je 'fracking', kako bi osigurale veće rezerve. "Rusija se godinama bori da zaustavi pad proizvodnje", kaže Martinsen. "A ovo će ubrzati pad produktivnosti polja".
Stara sovjetska tehnologija
Kad je plin u pitanju, Moskva je snažno računala na povećanje svog globalnog tržišnog udjela u ukapljenom prirodnom plinu, oslanjajući se na međunarodne firme za razvoj svojih polja u teškim uvjetima Arktika. Martinsen ističe da zemlja sada neće imati pristup potrebnim tehnologijama kao što su jedinice za ukapljivanje i usluge aktivacije spremnika, koje su važne za razvoj ove infrastrukture.
U međuvremenu, rafinerije će se boriti da dođu do određenih kemikalija potrebnih za njihove procese rafiniranja. Ruske energetske firme "imaju nešto inženjera obučenih u zapadnim firmama i pokušat će nastaviti rad s inferiornom tehnologijom, koja nije ni vrhunska ni visoko sigurna”, kaže Aleksandar Gabuev, viši saradnik u istraživačkom centru Carnegie Moscow Center. "To je sovjetska tehnologija, to nije tehnologija 21. stoljeća", ističe.
Kao i s ostatkom privrede pogođenog sankcijama, analitičari očekuju da će Rusija tražiti pomoć od Kine za ulaganja u energetski sektor. No, upozoravaju da bi Peking mogao biti nesklon spašavanju Moskve ako bi time riskirao da i na njega utječu sankcije Zapada. "Rusija je postala 'de facto' potpuno nepovoljna za ulaganje", kaže Henning Gloystein, direktor za energiju, klimu i resurse u konsultantskoj firmi Eurasia. "Čak i firme iz zemalja koje nisu uvele sankcije Rusiji, poput Kine ili Indije, oklijevaju se angažirati jer strahuju od budućih sekundarnih udara sankcija u budućnosti koje bi također mogle utjecati i na njih".
I dok Kremlj muči svoje muke koje mu je donijela Putinova krvava i šokantna vojna kampanja u Ukrajini, UN-ov Svjetski program za hranu (WFP) upozorava na rizike od gladi u Africi i na Bliskom istoku jer rat u Ukrajini pogubno utječe na opskrbu hranom. Čelnik najveće svjetske agencije za pomoć u hrani ima oštro upozorenje za evropske čelnike, koje se svodi na sljedeće: Platite više sada da biste spriječili globalnu glad ili ćete kasnije pretrpjeti migrantsku krizu, prenosi utjecajni portal Politico.
Ruski rat u Ukrajini, naime, uz ostale šokove, izazvao je šok i na međunarodnim tržištima hrane, pogoršavajući ionako golem problem gladi u mnogim područjima svijeta narušavanjem opskrbe i rapidnim rastom cijena. Prema Davidu Beasleyju, izvršnom direktoru Svjetskog programa za hranu, to stvara rizike da najsiromašnije regije planeta budu gurnute u politički haos, što bi, pak, dovelo do dosad neviđene migracijske krize. U intervjuu za Politico, Beasley upozorava da Evropa mora hitno donirati više sredstava ili će snositi najveći teret posljedica. "Nedostaju nam milijarde", kaže. "Ako ove godine ne osiguramo nekoliko dodatnih milijardi dolara, to znači da ćemo imati glad, destabilizaciju i masovnu migraciju", dodaje.
'Ako mislite da sada imamo pakao na Zemlji…'
Rusija i Ukrajina među najvećim su svjetskim proizvođačima i izvoznicima žitarica. Poremećaji uzrokovani ratom imaju izravan utjecaj na zemlje koje se oslanjaju na te zalihe na Bliskom istoku i u Africi. Polovina afričkog uvoza pšenice dolazi iz Ukrajine i Rusije, a potonja je također i velik izvoznik gnojiva. Kada je Ukrajina u pitanju, njezin izvoz je ruskom invazijom zaustavljen, a njezine sposobnosti da ove godine nastavi s uzgojem hrane visi o niti. Prijelomna tačka dolazi na jesen, rekao je Beasley, kada će se vjerovatno osjetiti puni utjecaj posljedica rata. "Ako mislite da sada imamo pakao na zemlji, samo se pripremite", upozorio je Beasley. "Ako sada zanemarimo sjevernu Afriku, sjeverna Afrika dolazi u Evropu. Ako zanemarimo Bliski istok, Bliski istok također dolazi u Evropu".
Privredni uvjeti s kojima se suočavaju ovi dijelovi svijeta, kako navodi, sada su gori nego što su bili uoči Arapskog proljeća, a neće samo stanovništvo bliskoistočnih i sjevernoafričkih zemalja osjetiti pritisak. WFP već hrani milijune ljudi južnije, u zemljama Sahela kao što su Niger i Burkina Faso, gdje će se problemi pogoršati ukoliko globalne cijene hrane ostanu visoke. "Već nekoliko godina upozoravam razvijene države da će Sahel kolabirati ako ne budemo oprezni", rekao je.
Ako kriza s hranom izmakne kontroli i svijet se suoči s kritičnom nedostatkom opskrbe, bogati Zapad, upozorava, neće biti pošteđen političkih nemira. "Šta mislite da će se dogoditi u Parizu, Chicagu i Bruxellesu ako neće biti dovoljno hrane?" rekao je. "Lako je sjediti na svom visokom konju u svojoj kuli od slonovače kada nisi taj koji gladuje".
WFP bilježi manjak od 8 milijardi dolara zbog onoga što je Beasley nazvao "savršenom olujom" širenja covida-19, klimatskih šokova i još nezavršenih ratova. Sukob u Jemenu tako konkretno znači da 13 miliona ljudi ovisi o agenciji UN-a za hranu. Rat u Ukrajini, pak, prijeti da će dramatično pogoršati krizu gladi.
Ukrajina je 2021. bila po količini najveći pojedinačni izvor hrane za WFP, osiguravajući 9 posto ukupne nabave hrane. No, Beasley kaže da trenutačni njihov problem s oslanjanjem na Ukrajinu nije problem opskrbe, već problem rasta troškova. Globalne cijene pšenice porasle su za 19 posto otkako je Rusija napala Ukrajinu, pokazuju podaci Business Insidera. Budući da se istom količinom novca sada može kupiti manje nego prije, brutalna je stvarnost da će, osim ako WFP uskoro ne dođe do više sredstava, možda morati smanjiti količine obroka u zemljama poput Jemena, Čada i Nigera, kako bi nahranio 3 miliona gladnih ljudi u Ukrajini ili njezinoj okolini.
Ovisni o donacijama
WFP, inače dobitnik Nobelove nagrade za mir 2020. godine, ovisi o donacijama vlada ili privatnih donatora koji osiguravaju sredstva za posebne namjene. Njemačka je njen drugi najveći pojedinačni donator nakon SAD, a Evropska komisija je na trećem mjestu s oko 500 miliona dolara. No, nemaju sve zemlje EU istu važnost gledajući pojedinačno - Francuska je, naprimejr, donirala manje od polovine onoga čime je Rusija pridonijela 2020. godine.
No, nije samo odgovornost EU povećati donacije - Beasley, koji taj posao obavlja od 2017. godine, razmišlja na koja sve vrata treba pokucati. Taj 65-godišnji Amerikanac, republikanac i bivši guverner Južne Karoline, naviknuo je i na javne sukobe s bogatima i moćnima kada iznosi svoj slučaj. Prošle godine se na Twitteru sukobljavao s šefom Tesle, multimilijarderom Elonom Muskom, koji je obećao da će donirati sredstva ako je Beasley u stanju detaljno navesti kako će okončati glad u svijetu.
On želi da najbogatiji ljudi svijeta, poput osnivača Amazona, Jeffa Bezosa, pomognu WFP-u u ovoj krizi. Rekao je kako je "sramota za čovječanstvo" što oni moraju moliti za nekoliko milijardi dolara u situaciji kada se diljem planeta peru bilijuni dolara, a tehnološki izvršni direktori još su povećali svoje lično bogatstvo tokom pandemije.
