Najgori scenarij globalnog zagrijavanja treba se potražiti u razumijevanju oblaka, kažu naučnici. Nedavni podaci iz naučnih modela sugeriraju da je klima znatno osjetljivija na emisiju ugljika nego što se to ranije vjerovalo, piše Guardian.
Projekcije stručnjaka su alarmantne, iako naglašavaju da će biti potrebna dodatna istraživanja..
Rezultati modela iz više od 20 institucija sastavljaju se za šestu ocjenu Međuvladinog odbora za klimatske promjene Ujedinjenih naroda, koja bi trebala biti objavljena sljedeće godine. U usporedbi s posljednjom procjenom u 2014. godini, njih 25 posto pokazuje nagli pomak od 3C na 5C u osjetljivosti na klimu – količinu zagrijavanja koja se projicira iz udvostručenja atmosferskog ugljičnog dioksida s predindustrijskog nivoa od 280 dijelova na milion. To je šokiralo mnoge stručnjake, čak i one starije, jer su pretpostavke o osjetljivosti na klimu relativno nepromijenjene od 80-ih godina 20. stoljeća.
‘Stanje bi moglo biti gore nego što smo mislili’
Johan Rockström, direktor Instituta za istraživanje utjecaja klime u Postdamu, kazao je da su ova otkrića iznimno tužna. Dodaje da je klimatska osjetljivost sveti gral klimatske nauke.
“To je glavni pokazatelj klimatskog rizika. Već 40 godina je oko 3C. Sada najednom počinjemo uviđati klimatske modele na najboljim superračunalima koja pokazuju kako bi stvari mogle biti gore nego što smo mislili. Klimatska osjetljivost iznad 5C će smanjiti mogućnost ljudskog djelovanja na smanjenje najgoreg utjecaja globalnog zagrijavanja. Ne bismo imali više mjesta za meko slijetanje od 1,5C što je iznad predindustrijskog nivoa. Najbolje što bismo mogli ciljati jest 2C”, rekao je Rockström za Guardian.
Projekcije najgoreg slučaja iznad 5C generirale su nekoliko vodećih svjetskih tijela za istraživanje klime, uključujući Hadley centar Velike Britanije i Centar za sustav Zemlje u EU.
Uloga oblaka
Timothy Palmer, profesor klimatske fizike na Univerzitetu Oxford i član savjetodavnog odbora Met Officea, rekao je da je visoka brojka u početku nervirala naučnike jer je nisu u potpunosti shvatali.
“Bilo je to izvan okvira svih ranijih procjena. Ljudi su pitali ima li pogrešaka u kodu. No, svelo se na relativno male promjene u načinu na koji su oblaci predstavljeni u modelima. Uloga oblaka jedno je od najneizvjesnijih područja klimatske nauke jer ih je teško izmjeriti, a ovisno o nadmorskoj visini, temperaturi kapljica i drugim faktorima mogu imati ulogu ili zagrijavanja ili hlađenja. Desetljećima je upravo ovo žarište žestokih akademskih sporova”, objasnio je profesor Palmer.
Prethodni izvještaji IPCC-a obično su pretpostavljala da će oblaci imati neutralan utjecaj jer će se zagrijavanje i hlađenje povratno ukloniti. Međutim, u posljednjih godinu i po raste broj dokaza koji pokazuju da će učinak oblaka biti zagrijavajući. Temelji se na računarskim modelima tanje razlučivosti i naprednoj mikrofizici u oblaku.
“Oblaci će odrediti sudbinu čovječanstva – bilo da je klima egzistencijalna prijetnja ili neugodnost s kojom ćemo naučiti živjeti. Najnoviji modeli sugeriraju da će se oblaci još više pogoršati”, veli Palmer.
Prekretnice u biosferi
Iako su ovi klimatski modeli još u fazi ocjenjivanja, Rockström kaže da modeli možda još uvijek potcjenjuju problem jer nisu u potpunosti uzeli u obzir prekretnice u biosferi.
“Što više učimo, čini se da je Zemlji sistem krhkiji i brže se trebamo kretati. To daje još jači argument da se izađe iz ove krize Covid-19 i krene punom brzinom prema dekarbonizaciji ekonomije”, rekao je.
