Prof. dr. Maida Mulić iz Tuzle izjavila je za Fenu da se u dosadašnjem djelovanju i borbi sa koronavirusom u Tuzlanskom kantonu izuzetno dobrom pokazala uigranost i povezanost higijensko-epidemioloških službi međusobno te sa Zavodom za javno zdravstvo.
Mulić, specijalista socijalne medicine sa organizacijom i ekonomikom zdravstva i bivša direktorica Zavoda za javno zdravstvo TK, smatra da u tom smislu također treba navesti svakodnevnu saradnju s odjelom mikrobiološke dijagnostike Univerzitetsko-kliničkog centra (UKC) Tuzla.
„Podrška nezdravstvenog sektora, prvenstveno Kantonalne uprave civilne zaštite, MUP-a TK, inspekcija, NVO, Emausa i Crvenog križa TK je nešto što je vrijedno respekta i što je umnogome olakšalo rad na terenu, prvenstveno karantinima, ali i u pogledu nabavke zaštitne opreme i dezinekcionih sredstava“, rekla je također Mulić.
Otežavajući je, pak, nedostatak javno-zdravstvenih djelatnika, prvenstveno epidemiologa te uposlenih sanitarnih inžinjera, koji su prva linija odbrane i smanjenja tereta na UKC.
Nedostaje i inspekcijskog kadra, ističe Mulić, veoma značajnog u kontroli provođenja preporuka i naredbi.
„Insuficijentnost kadra u higijensko-epidemiološkim službama, u odnosu na brojnost stanovnika kojima treba pružiti uslugu i pravovremenu informaciju, zahtijeva određene organizacione promjene unutar domova zdravlja te upošljavanje dodatnog osoblja. Prvenstveno bi trebalo formirati funkcionalne call-centre i informacione punktove, putem kojih bi se smanjio pritisak, uzaludno telefonsko pozivanje. Putem call-centara bi se diseminirale informacije ka higijensko-epidemiološkim službama, porodičnoj medicini, inspekciji, te davali savjeti i upustva za daljnje postupanje. Rad COVID ambulanti se mora kadrovski ojačati u cilju smanjenja čekanja, brže dijagnostike i terapije. Organizacione promjene unutar bolničkog segmenta trebaju pojednostaviti ulazak pacijenta u bolnicu te rasteretiti djelatnike Infektivne klinike UKC-a“, kazala je Mulić.
Put pacijenta koji je pod sumnjom da je u kontaktu s koronavirusom vodi preko primarne zdravstvene zaštite, tačnije higijensko-epidemioloških službi domova zdravlja.
Naime, preporuke i naredbe kriznih štabova federalnog i kantonalnog ministrarstva zdravstva imaju za cilj da pacijent ostaje u kontaktu sa što manjim brojem ljudi. Telefonski se ostvaruje kontakt s ljekarima higijensko-epidemioloških službi domova zdravlja, koji na osnovu simptoma i epidemiološke ankete određuju prioritete za testiranje na COVID i ko je u potrebi za izolacijom.
Zavod za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona je imao i ima koordinairajuću i savjetodavnu ulogu, kako za ljekare u domovima zdravlja tako i za sve mjere u borbi protiv zaraznih bolesti koje se provode u populaciji, kao što su bili npr: nadzor aerodroma, otvaranje i vođenje karantina, nadzori nad obdaništima, radnim kolektivima te sada školama.
Higijensko-epidemiološke službe su također spona s ljekarima porodične medicine u pogledu otvaranja bolovanja te sanitarnom inspekcijom u pogledu izdavanja rješenja za izolaciju. Svako pogoršanje simptoma se prijavljuje higijensko-epidemiološkoj službi i mobilnim timovima, ovisno o načinu organiziranja domova zdravlja.
U slučaju pogoršanja simptoma, pacijenti bivaju pregledani i tretirani od mobilnih timova i timova porodične medicine. Sljedeća karika je Infektivna klinika UKC-a Tuzla te odjela mikrobiološke dijagnostike.
S obzirom na karakteristike bolesti, njenu zaraznost, veoma je bitna lična zaštitna oprema zdravstvenih radnika, što predstavlja izuzetno opterećenje u radu budući da je riječ o strogim protokolima oblačenja i da zdravstveni djelatnik cjelodnevno bude u toj opremi.
Svi pacijenti kojima se pogoršaju simptomi, a ne mogu biti više liječeni u okviru domova zdravlja, postaju pacijenti COVID bolnice u UKC-u.
Trenutna epidemiološka situacija je izuzetan izazov za segment javnog zdravstva, tj. Zavod za javno zdravstvo i epidemiologe u domovima zdravlja u kontekstu pravovremene detekcije inficiranih, kontrole izoliranih, ali i provođenja mjera i naredbi s ciljem što manjeg obolijevanja, odnosno masovnosti.
Početak školske godine u kontekstu aktuelne epidemiološke situacije je veliki izazov, ističe prof.dr. Mulić, kako za resor obrazovanja tako i zdravstva.
Svaki razred je potencijalno epidemiološko žarište. Međutim, značaj obrazovanja i nastavak, uslovno normalnih tokova života, ne smije biti upitan. Od izuzetne važnosti je nadzor nad provođenjem mjera i preporuka za organiziranje nastave te za ponašanje unutar šolskih objekata, kao i adekvatna i pravovremena dezinfekcija prostora.
„Veoma je važna suradnja roditelja i nastavnika, educiranje njih ali i djece o važnosti svakodnevnog pridržavanja izdatih naredbi, mjera i preporuka. Panika nam nije saveznik. Ne radi se o kugi ili koleri, radi se o oboljenju koje se primjenom opštih epidemioloških mjera, pojačane higijene, pridržavanjem pravila o fizičkoj distanci te nošenjem maski, može držati pod kontrolom. Veoma je bitan odgovoran pristup uprava škola u pogledu organiziranja provođenja izdatih mjera te postupanja u skadu sa kriznim planovima. Sasvim je izgledno da će biti oboljele djece i osoblja, ali to ne treba da bude razlog panici. Briga roditelja je razumljiva, posebno ako se radi o djeci oboljeloj od hroničnih bolesti. Međutim, uz pridržavanje izrečenih mjera, rizik oboljevanja se smanjuje“, kazala je prof.dr. Mulić.
Ne smije se zaboraviti, dodaje ona, da izvor bolesti ne mora biti u školi. Trenuta situacija od svih zahtijeva odogovorno ponašanje u svakom momentu, u smislu kontroliranja rizičnih kontakata i pridržavanja mjera zaštite, naglasila je.
