Ljudski mozak je čudo neurona koji šalju električne impulse kroz složene mreže nervnih puteva. Ali, kada je riječ o pronalaženju novih rješenja za komplikovane zadatke poput dizajniranja novih kompjuterskih čipova, može biti nevjerovatno spor. Zato je istraživački tim sa Univerziteta Princeton i Indijskog instituta za tehnologiju odlučio da taj posao prepusti umjetnoj inteligenciji.
Ono što je AI osmislio izgledalo je gotovo vanzemaljski.
Sa neobičnim obrascima elektronskih sklopova koje nijedan ljudski mozak ne bi mogao zamisliti (što su čak i sami istraživači priznali), ovi čipovi mogli su proći kao čudni artefakti u emisiji Ancient Aliens. Još čudnija bila je njihova efikasnost – i koliko su malo njihovi ljudski tvorci zapravo razumjeli kako funkcionišu, piše Popular Mechanics.
Ovaj fenomen nije iznenadio profesora s Harvarda i renomiranog teorijskog fizičara Avija Loeba, koji je uvjeren da će AI uskoro nadmašiti sve što mozak od krvi i mesa može postići.
"Mi smo tek u povojima ove ere," kaže Loeb. "Bit će ključno za nas kao vrstu da održimo neku vrstu nadmoći, ali će nam istovremeno pokazati da nismo vrhunac kreacije."
U svom blogu, Loeb razmišlja o tome koliko je napredna umjetna inteligencija hipotetičkih vanzemaljskih civilizacija mogla postati—posebno ako su te civilizacije postojale milijardama godina prije nego što se išta nalik čovjeku pojavilo u svemiru. Kakve bi bile sposobnosti takve AI? Koje bi bile njene granice? Da li uopšte postoje granice?
Loeb smatra da ljudi sebe smatraju superiornim samo zato što još nismo došli u kontakt s nekom vrstom vanzemaljske inteligencije. On vjeruje da ćemo jednog dana biti šokirani ako pronađemo AI sondu s drugog planeta – dokaz o bićima daleko inteligentnijim nego što možemo i zamisliti. To bi nas moglo natjerati da preispitamo vlastitu svijest.
"Većina ljudi živi u iluziji da ne postoji ništa bolje od ljudske inteligencije, te da su svijest i slobodna volja osobine koje samo ljudi mogu posjedovati," objašnjava Loeb. "Ali mislim da će AI, kada razvije više parametara od ljudskog mozga, pokazati kvalitete koje mi nazivamo slobodnom voljom i sviješću."
Loeb vjeruje da će AI evoluirati nevjerovatnom brzinom—posebno kada mašine počnu izmišljati još pametnije mašine, koje će zatim izmišljati još pametnije mašine. Tada će današnji AI-proizvedeni kompjuterski čipovi izgledati primitivno. I nije jedini koji misli da će se AI razvijati po principu prirodne selekcije.
Seth Shostak, vodeći astronom Instituta SETI, ima sličan pogled. On vjeruje da mi u suštini izmišljamo mašine koje će nas naslijediti—i da se to vjerovatno već dogodilo s tehnologijom koju su razvile vanzemaljske civilizacije mnogo starije od naše.
"Vanzemaljci koje otkrijemo vjerovatno će postojati u obliku AI," kaže Shostak. "Mašinska inteligencija može se razvijati mnogo brže od biološke inteligencije, a ako koristite AI za dizajniranje sljedeće generacije mašina, onda te mašine mogu dizajnirati još naprednije mašine, i tako dalje."
Kada mašine počnu stvarati druge mašine, evolucija se odvija brzinom svjetlosti u poređenju s biološkom evolucijom. Ljudi su još uvijek otprilike na istom nivou inteligencije kao naši hominidni preci koji su lovili mamute prije milion godina. Jedina stvar koju imamo su tehnološki napreci koje je stvorio mozak sastavljen od živaca, krvi i spužvasto-sive mase. Ali, mozak napravljen od silicija mogao bi nas lako nadmašiti—i ne samo nas.
"Ako je neko negdje razvijao umjetnu inteligenciju kako bi poboljšao sebe, ta će mašina biti pametnija ne samo od svih ljudi, već i od svih vanzemaljaca," kaže Shostak.
I Shostak i Loeb slažu se da je vjerovatnije da će naš prvi kontakt s vanzemaljcima biti s njihovom AI, a ne s bićima koja su je stvorila. Isto tako, vjeruju da bi ljudi trebali koristiti AI za istraživanje drugih planeta.
Mašinska inteligencija ne pati od zdravstvenih problema zbog bestežinskog stanja, ne treba joj hrana ni voda, niti osjeća usamljenost.
Mars se već neko vrijeme razmatra kao sljedeća destinacija za istraživanje svemira. Ali, planeta prekrivena smrtonosnom radijacijom, s vodom u obliku leda i bez atmosfere pogodnog za disanje, nije mjesto na kojem su ljudi dizajnirani da žive. Autonomne letjelice s AI koje same odlučuju kuda ići, šta raditi i koje podatke slati nazad na Zemlju su puno bolja opcija.
"Jasno mi je da ako želimo istraživati duboki svemir, moramo koristiti sisteme s AI koji sami donose odluke, jer komunikacija sa Zemljom traje predugo," kaže Loeb. "Također je bolje koristiti AI mozak nego tjerati ljudski mozak da preživi u neprirodnim uslovima. Slanje ljudi u ekstremne uslove nije rješenje."
Također, bilo bi nemoguće očekivati da ljudi odu mnogo dalje od Marsa. Naši raketni motori možda izgledaju impresivno dok jure 7–8 milja u sekundi, ali Shostak podsjeća da je Mars udaljen sedam do osam mjeseci leta. Već to bi moglo ozbiljno narušiti ljudsko tijelo na načine koje još ne razumijemo.
Ali čak i kada bismo riješili biološke prepreke, životni vijek ljudi je prekratak. Trebalo bi nam nevjerovatnih 83.500 godina da stignemo do nama najbliže zvijezde – Proxime Centauri.
