Ljudska bića su nedvojbeno društvena. Povezanost, komunikacija i zajednička iskustva nam pomažu u oblikovanju naših identiteta i potiču osjećaj pripadnosti. Ipak, u svijetu koji se sve više digitalizira i ubrzava, osjećaji usamljenosti i društvene izolacije postali su alarmantno česti.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) izjavila je da su ti osjećaji rašireni. Oko 25 posto starijih osoba doživljava društvenu izolaciju, a 5 posto do 15 posto adolescenata osjeća se usamljeno.
Ove brojke su važne jer su objavljene studije pokazale da su društvena izolacija i usamljenost povezani s povećanim rizikom od bolesti i smrti.
Zašto je samoća tako loša za naše tijelo i um?
Proučavanje proteina
Znamo da proteini imaju ulogu u ekspresiji gena, procesu kojim se informacija kodirana u genu pretvara u biološku aktivnost. Proteini su također glavni izvor za razvoj lijekova.
U zajedničkoj studiji između Univerziteta Cambridge i Univerziteta Fudan, objavljenoj u časopisu Nature Human Behaviour, Science Alert je koristio podatke 42.062 sudionika iz UK Biobank i proučavali 2.920 proteina plazme.
Istraživali su povezanost između proteina i samoprijavljene usamljenosti i društvene izolacije. Otkriveno je da su proteini za koje je utvrđeno da su značajno povezani s usamljenošću i društvenom izolacijom također povezani s upalama i antivirusnim i imunološkim reakcijama.
Studija pokazala da usamljenost može dovesti do povećanja razine pet specifičnih proteina izraženih u mozgu (poznatih kao GFRA1, ADM, FABP4, TNFRSF10A i ASGR1).
Drugim riječima, svi proteini koji su identificirani kao povezani s usamljenošću bili su “pozitivno povezani”, što znači da ljudi koji se osjećaju usamljeno obično imaju više razine proteina u usporedbi s onima koji se ne osjećaju usamljeno.
Također su proučavani podaci koji su pratili zdravlje sudionika tokom otprilike 14 godina. Otkriveno je da je više od polovice proteina povezano s kardiovaskularnim bolestima, dijabetesom tipa 2, moždanim udarom i smrću.
Na temelju ovih otkrića, imati dobre društvene odnose i ne osjećati se usamljeno može promicati zdravlje smanjenjem razine određenih štetnih proteina. Međutim, proteini mogu samo djelomično objasniti vezu između usamljenosti i zdravlja. Drugi potencijalni faktori, poput socijalnog stresa, također mogu igrati ulogu.
Ovo bi mogla biti prva demonstracija kako usamljenost utječe na morbiditet i mortalitet kroz svoju povezanost s ovih pet ključnih proteina.
Društveni utjecaji
Društvena izolacija i usamljenost utječu na sve dobi i spolove i dovode do velikih psihičkih i fizičkih zdravstvenih problema. Ova studija pomaže razumjeti kako se to događa na biološkoj razini.
Također pokazuje koliko je važno povezati se s drugima kroz društvene aktivnosti, na primjer volontiranje ili timski sport. To može smanjiti učinke društvene izolacije i usamljenosti na temeljne biološke procese važne za zdravstvene ishode.
Iako tehnologija nudi nove načine da ostanemo u kontaktu, ponekad može dovesti do površnih veza zbog kojih se osjećamo nepovezaniji nego ikad. Ovaj paradoks – biti okružen digitalnim interakcijama, ali se osjećati duboko usamljeno – naglašava važnost dubokih i stvarnih društvenih veza.
Društvene interakcije licem u lice u kojima također doživljavate neverbalnu komunikaciju često potiču bolje veze. Doista, jedna je studija pokazala da partneri koji komuniciraju licem u lice imaju pozitivnije dojmove od ljudi koji komuniciraju putem računara.
Društvene interakcije u konačnici su ključne za naše blagostanje, jačajući fizičko i mentalno zdravlje. Društvene veze smanjuju stres, snižavaju krvni pritisak i podržavaju imunološku funkciju. Također poboljšavaju kognitivno zdravlje i zdravlje mozga. Osim toga, mogu poticati empatiju i razumijevanje, jačajući naše umove i pružajući emocionalnu otpornost.
