Godinu dana od početka pandemije ljudi su se izenada suočili sa mjerama koje su promijenil njihov svakodnevni život. Od zatvaranja granica, rada od kuće pa online nastava ali i dramatičnih brojki skoro pa svakog dana.
Sve ove stavke su dovele do narušavanja psihičkog zdravlja ljudi, pogotovo onih koji su već bili ranjivi. Zbog toga se povećala i upotreba antidepresiva i sredstava za smirenje. Zvanične statistike za države regije nema, ali ljekari, farmaceuti i stručnjaci ističu da itekako primjećuju ovaj trend.
O tome koliko je pandemija utjecala na psihičko zdravlje grđana razgovarali smo sa uglednim psihologom Remzijom Šetićem.
Na sve strane su upute
Na pitanje koliko su velike posljedice koje je pandemija ostavila na psihičko stanje građana, Šetić je odgovorio za Raport:
"Pandemija Covid 19 traje već 18 mjeseci. Ona je imala svoje različite faze i tako je u tim fazama naš život činila drugačijim od onog što smo navikli. Moramo naglasiti da svaka promjena ponašanja koja je nastala promjenom okolnosti u kojima živimo, a to je pojava pandemije, nije nužno ni loša za nas i naše mentalno zdravlje. Mnoga ponašanja imaju adaptivnu svrhu, tako npr. svaku pojavu ankioznosti ne trebamo shvatati kao nešto loše, anksioznost nas ćesto motivira da rješavamo problem. U prvom valu doživjeli smo potpuni lockdown, pokazalo se da se u tom periodu, kod prvog zatvaranja, većina ljudi se pokušala adaptirati, a i mnogi su doživjeli dobru priliku da uspore sa životom i da se odmore. Tada još nije bilo velikog pritiska na zdravstveni sistem, svi smo usporili, pretpostavljali smo da će to trajati kratko vrijeme, brzo smo se adaptirali, na sve strane su bile upute kako živjeti u lockdown-u.
Pojavom drugog vala, pa trećeg vala pandemije počeli smo se suočavati sa još večim izazovima jer nije više bilo potpunog lockdowna, morali smo obavljati svoje poslove, adaptirati se na novo školovanje, pridržavati se mnogih mjera, promijeniti mnoge navike. Uz to broj oboljelih se povećavao, mi smo se istinski počeli suočavati sa činjenicom da ljudi oko nas obolijevaju i umiru, naši bližnji obolijevaju, mi obolijevamo. Bili smo pretrpani informacija i pojavila se zasićenost sa svim i početak jednog sagorjevanja. Posebno su ljudi u trećem valu bili suočeni sa velikim pritiskom i bila je izražena percepcija ugroženosti. U tim kriznim periodima očekivano je da se pojave anskioznost i depresivnost, no takve pojave uvijek ne prelaze u psihički poremećaj. Moramo izdvojiti ljude koji su se suočili sa teškim simptomima Covid19, ti ljudi su doživjele visok nivo stresa pa i traumatska iskustva.
Moramo izdvojiti zdravstvene radnike koji su sve vrijeme bili izloženi največem mogućem nivou stresa, pa i traumtskim iskustvima, posebno oni koji su radili na Covid odjelima u domovima zdravlja i bolnicama. Mi trenutno živimo pod visokim stresom, većina nas će se uspješno adaptirati tome, jedan dio će pokazivati poteškoće u funkcioniranju i trebaju tražiti stručnu pomoć. Posebno je važno istaknuti da osobe koje dugo vremena pate zbog visoke anskioznosti, zabrinutosti, depresivnosti, koje koriste psihoaktivne supstance i alkohol da bi ublažili posljedice dugotrajnog stresa, potrebno je da traže stručnu pomoć. Kakve ćemo posljedice imati u budućnosti vidjet ćemo, teško je to prognozirati. Posebno je teško odvojiti posljedice koje su nastale od pandemije i posljedice koje mi trpimo zbog nestabilnog društva u kojem živimo. Mišljenja sam da je nama veći izvor stresa nestabilne društvene prilike, političke, ekonomske, i druge. Dakle, stres kod građana Bosne i Hercegovine ima višestruk izvor, kontinuiran je i često se mnogi od nas osjećaju umorno od svega, a to je znak da smo „sagorjeli“ u kontinuiranoj izloženosti stresu koji donosi svakodnevni život. Moramo vjerovati da smo sposobni se adaptirati, i uvijek nanovo tražiti nove mehanizme za odgovor na krizu", istaknuo je psiholog za naš portal.
Suočavanje sa pandemijskom krizom
Između ostalog, kazao nam je koji su najčešći psihološki izazovi sa kojima se građani najčešće susreću.
"Najveći izazov je adaptacija na promjene u okolini. Promjene se stalno dešavaju, al to je život. Mi se moramo usmjeriti na tu adaptaciju, novi način života. Po meni nema „novo normalno“, to je današnja potreba čovjeka da se prilagodimo okolnostima koje jesu. Svijet se stalno mijenja, nijedno okruženje u svijetu nije isto sada kao prije 20 ili 30 godina. Svijet pogađaju različite krize, naša generacije se suočava sa ovom pandemijskom krizom, ali i sa svim drugim pratećim posljedicama. Covid 19 je još tu, mi smo sada samo odlučili da živimo sa njim, ili kako kažu da „plešemo sa njim“.
Pojedinačno biramo kako se adaptirati, pridržavati preporuka, jačati imunitet, ponašati u kontaktu sa ljudima, vakcinisati se, itd. Svi smo mi odgovorni za svoje ponašanje. Danas je takav život i pokušajmo rješavati svoje životne probleme, život ide dalje. Čovjek je sposoban na adaptaciju, to je bar kroz historiju lako dokazati, kao što je kroz historiju vidljivo da velike krize donose i velika otkrića. Ne trebamo sve oko sebe i svaku pojavu katastrofizirati. Naravno, ne trebamo ni negirati da problemi postoje. Pogledajmo stvari realno i usmjerimo se na ono što imamo i da to koristimo kao naš resurs za rješavanje svakodnevnih problema. Usmjerimo se da rješavamo ono što mi kontrolišemo i na što možemo utjecati, a manje glavu „razbijati“ stvarima koje su izvan naše kontrole i utjecaja", istaknuo je Šetić.
Sistem treba dati podršku roditeljima
Pandemija je jako utjecala na učenike. Pitali smo Šetkića da li je moguće napraviti psihološku procjenu kod djece jer su godinu dana bili u izolaciji. Šta se može uistinu očekivati od djeca koja su prošla jedan ovakav period ?
"Sva djeca su se vratila u klupe, neka djeca su djelimično i prošlu školsku godinu bili u klupama, i djeca nisu cijelo vrijeme pandemije bila u izolaciji. Djeca su najbolji primjer kako se lako adaptirati, veoma brzo su se navikli na „online“ nastavu i uvidjeli njene prednosti.
Međutim, svi mi smo brzo otkrili da to što oni vide kao prednost, realno i nije prednost. Djeca su tokom pandemije i „online“ nastave promijenila radne navike, promijenili su ritam života, zabrinuti smo za njihov nivo znanja koji su stekli, posebno za direktne odnose sa vršnjacima i stjecanja iskustava u odnosu sa vršnjacima. Međutim, mnoge porodice su se aktivirale tokom pandemije pa su sa svojom djecom više boravili u prirodi, na planinama, vozili su biciklo i bili su fizički aktivni, što je dobro. Sada trebamo djecu pustiti da idu u škole, da se postepeno vrate u obrazac obrazovanja koji je ponuđen, mi svi trebamo im biti podrška. Sistem treba dati podršku roditeljima, ali je podrška potrebna školskom osoblju. Ovako ja to gledam, podrška može biti formalni sistem, a podrška smo svi mi jedni drugima. Roditelj je podrša nastavniku, a nastavnik je podrška roditelju. Razgovarajte i tražite rješenja, ne tražite krivce, koristite resurse koje posjedujete, tražite i dodatne resurse, samo se usmjerite da djetetu obezbjedite sigurno i podržavajuće okruženje. Djeca se brže adaptiraju od nas, a posebno djeci smo mi model, što je model bolji – bolje je i učenje. Praviti psihološku procjenu o posljedicama nema puno koristi, potrudimo se da izgradimo više protektivnih faktora za našu djecu, a za to smo svi odgovorni", istaknuo je psiholog za naš portal.
Prema svim analizama broj žena koje su pretrpjele nasilje se povećao tokom pandmije. Psiholog Šetić smatra da je nasilje najveći problem našeg društva.
"Naše društvo pokušava da se nosi sa tim, i postoje veliki problemi. Nažalost, posljedice nasilja su uvijek velike, osobe koje su izložene nasilju trpe posljedice traumatskih iskustava, a još teže pada kada nemate adekvantu podršku okoline u kojoj živite. Ta podrška mora zadovoljiti prvo bazične potrebe osobe, a to je pravo na život, sigurnost i pripadanje. Tim osobama treba pomoći a ne se od njih sklanjati. Kada obezbjedimo bazične potrebe, onda možemo raditi i na drugim potrebama, pružiti i adekvatnu psihološku podršku i sve drugo što treba. Prvi i najvažnija stvar, nasilje se mora prijaviti, od njega ne smijemo okretati glavu. Problem tokom lockdowna je bilo otežano prijavljivanje nasilja i pružanje adekvatne pomoći. Mi kao društvo se moramo pozabaviti boljim sistemom pomoći za sve žrtve nasilja, ali i za adekvatnim tretmanom počinilaca nasilja", kazao je Šetić.
Psihičko život čovjeka nije jednostavan
Za kraj, on je za naš portal otkrio koje savjete bi dao građanima kako bi poboljšali svoje psihičko stanje.
" Kada smo u stanju stresa možemo se odrediti na konkretno rješavanje problema ili na emocije. Skoro uvijek je bolje usmjeriti se na rješavanje problema, ali trebamo voditi brigu i o našim mislima i emocijama. Na internetu se mogu pronaći mnoge tehnike samopomoći, a svakako preporučujem da kod dugotrajnih i težih psihičkih poteškoća tražite pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje, psihologa i psihijatra. Koliko nam podaci na internetu mogu pomoći, mogu i nanijeti štetu. Na internetu ima sadržaja koji populariziraju nestručne i postupke koji nisu utemeljeni na nauci, zbog toga trebamo biti oprezni šta čitamo i čiji savjet prihvatamo. Zbog toga je bolji živi kontakt i razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje. Psihički život čovjeka nije jednostavan i instant rješenja nisu efikasna.
Rad na sebi zahtjeva vrijeme i dobro vođenje. Rad na sebi obuhvata brigu o svom fizičkom psihičkom i duhovnom aspektu života. Zato svima preporučujem da traže pomoć stručnjaka, a u našem javnom i privatnom sistemu imate dobru mrežu profeisonalaca koji će vam moći pomoći. Koju tehniku relaksacije primjeniti, stvar je individualnih potreba i individualnih rješenja. Olako dijeljenje savjeta i tehnika gubi smisao, podršci u mentalnom zdravlju moramo pristupiti ozbiljno i odgovorno. Moramo voditi računa da sve ono što savjetujemo i predlažemo svako interpretira na svoj način, pa i sama primjena preporučene tehnike može izgubiti smisao. Odgovoran pristup podrazumijeva da smo sigurni da je druga strana na najbolji način razumjela preporuku i da je primjenila na ispravan način. Moramo poprilično biti sigurni da određena preporučena tehnika je baš pogodna za određenu osobu. Zato živi kontakt, koji počinje sa psihološkom procjenom i nastavlja se kroz proces savjetovanja, praćenja i kontinuirane evaluacije daje najbolji efekat. Niti jedna tehnika neće vam promijeniti život, život se mijenja i unapređuje kontinuiranim radom na sebi, brzi o sebi", zaključio je Šetić.
