Nužno sistemsko rješavanje

Psihologinja o ubistvima žena u BiH: Ovo je crveni alarm!

Novi slučaj ubistva žene u BiH, koji se desio jučer u Sarajevu, kada je muškarac ubio nevjenčanu suprugu s kojom ima dijete, uzdrmao je javnost koja se još nije oporavila ni od brutalnog slučaja iz Gradačca kada je Nermin Sulejmanović ubio Nizamu prenoseći sve uživo na društvenim mrežama.

Zašto se femicid iznova ponavlja, zašto žene ne prijavljuju nasilje i kako zaštititi sve one koje trpe nasilje a zbog straha ne smiju prijaviti nasilnika, za Raport odgovara i pojašnjava psihologinja Alma Mahmutović-Katica.

Alarmantno stanje

Ona ističe da je stanje vrlo alarmantno u bh. društvu.

"Upalio se crveni alarm, a nadležni organi tek dižu prašinu prema svemu tome. Po koji put treba da se desi jedna ovakva vrsta nasilja koja je rezultirala ubistvima da bi se došlo do nekih rješenja", pita i dodaje da dosta ljudi ni ne zna šta je to femicid.

Mahmutović-Katica: Sistemska rješenja (Foto: Screenshot/Face TV)

"Osoba koja ima animozitet prema ženskom rodu ne može da podnese djelovanje te osobe na zemlji i njeno postojanje te se odlučuju na ubistvo kako bi sebe oslobodila određenih tenzija prema toj osobi. I to je kranja varijanta da se osoba odluči u stanju afekta na takvo nešto", kaže Mahmutović-Katica.

Suština je, kaže, da se stvari krenu sistemski rješavati.

Labilne ličnosti

Posljednji slučaj ubistva desio se sinoć u Sarajevu, kada je Anel Bećirović ubio nevjenčanu suprugu koja ga je napustila jer je i ranije bio nasilan prema njoj, zbog čega ga je prijavila policiji i tražila mjeru zaštite.

Psihologinja Mahmutović-Katica dodaje da je riječ o ličnosti koja je već bila sklona nasilju te da sama struktura ličnosti govori o tome da je labilna.

"Nužno je uspostaviti zakonsku regulativu koja će biti mnogo strožija. S druge strane, trebamo obrazovati sve institucije po pitanju međuljudskih odnosa jer ćemo tada naučiti i da odgajamo svoju djecu na pravi način", kaže psihologinja i dodaje da su djeca koja izrastu u labilne/nestabilne ličnosti koje su sklone različitim vrstama nasilja, rasle u haosu svojih roditelja zato što njihove primarne potrebe nisu bile ispoštovane (nisu dobijali pažnju od roditelja, često su se roditelji svađali, tukli…).

"Replika ponašanja, nezadovoljstvo, frustracije, želja za imati nekoga da vas voli, prihvata bezuslovno, jednostavno doživljava kao osobu, govori o tome da sve polazi iz djetinjstva. Prema tome mi moramo ući i u škole, baviti se mentalnim zdravljem bh. društva, a ne samo pričati u medijima i dizati prašinu. Svaka čast svim ljudima koji dignu glas protiv nasilja, ali nekako se nažalost, često zaustavimo samo na tome", govori.

Mentalno zdravlje

Dodaje da je ženski rod uvijek manje zaštićen, da je muškarac taj koji donosi, pridonosi, a da je žena uvijek ta koja je nemoćna…

"Što govori o tome da mi gledamo i opravdavamo to nasilje. Nekada neka mala situacija može biti okidač da neko počini takvo djelo. Mi nemamo dovoljno institucija koje se bave mentalnim zdravljem, mislim da smo siromašniji nego mnoge države u Evropi. Ne bavimo se toliko mentalnim zdravljem, pogotovo nakon koronavirusa koji je donio stanje anksioznosti kod mnogih.

Biti mentalno zdrav nije samo fizičko odsustvo bolesti, odnosno psihološko, nego baviti se na svim poljima svog života da ostanete mentalno zdravi, da vam se ne dešavaju nikakve psihološke epizode jer vi vladate svojom strukturom", pojašnjava.

Povratak nasilniku

Na pitanje zašto se pojedine žene vraćaju nasilniku, odgovara:

"To je jedan začarani krug. Žrtva nauči na taj obrazac ponašanja i većinom muškarci naprave jednu epizodu poslije koje pokušaju da primire situaciju npr. poklonima, lijepom riječju, obećanjima, a žrtva ako u tom trenutku voli svog nasilnika, ona je onda labilna, počinje podlijegati utjecajima nadajući se promjeni, a ustvari je to bio iskorišten trenutak da se žrtva ponovo vrati u okrilje nasilnika. I onda kada se ponovo počnu dešavati te situacije imamo ponovo taj strah", govori.

S druge strane, navodi dalje, tu je i nepovjerenje u institucije.

"Policija obavi svoj posao, i šta dalje? Sigurne kuće su jedine koje pruže tu neku vrstu zaštite, ali ako žene imaju djecu onda razmišljaju šta će raditi sa djecom; žene koje su ekonomski ovisne o svom partneru razmišljaju - gdje ću sada, kako ću othraniti svoju porodicu; zatim to je bila i tabu tema - sakrijte sve ono što ne valja; zatim osude okoline - 'sama si birala, nije moja stvar'… itd. Osoba ako se zaljubi u nasilnika, pogotovo ako je izmanipulirana od strane nasilnika, onda ona upada u jedan začarani krug iz kojeg se vrlo teško izvući", govori i pojašnjava da se jedino uz pomoć stručnog lica i drugih stručnih osoba može izići iz tog začaranog kruga.

Zaštita žena koje trpe nasilje

Pitali smo kako zaštititi takve žene, šta je rješenje?

"Sve se rješava zakonski. Kad bi se nasilnik najstrožije kaznio, vjerujte da bi se javio veliki broj žena i prijavio nasilje, a time bi se otvorio prostor i način da se one spase. Ubistva se ponavljaju iz mjeseca u mjesec, mi to samo posmatramo i pitamo se 'ko je sljedeći?'

Kada budemo vidjeli da se jedan slučaj ispoštovao do kraja, da je na sudu ta osoba osuđena najstrožijom kaznom, da se usmjerila kod psihologa, psihijatara na detaljne provjere, da provjeravamo tu osobu kako se ponaša,… to jeste veliki obim posla ali to je jeidno rješenje", smatra psihologinja Mahmutović.

Posljednjem ubistvu iz Sarajeva, svjedočio je četverogodišnji dječak koji je svojim očima gledao kako mu otac ubija majku. I u slučaju ubistva iz Gradačca, svjedočila je dvipogodišnja djevojčica - kćerka Nermina i Nizame koju je otac, nakon ubistva njene majke, ostavio da leži u lokvi krvi.

Pitali smo psihologinju kako se to može odraziti na njih i kakve posljedice ostaviti?

Traumatološka iskustva

"To će se vjerovatno, nažalost, reflektovati i na njih. Podsvjesno će im ostati ta memorijska traumatološka iskustva, a pogotovo kasnije kada budu svjesni i pročitaju iz medija šta se desilo sa njihovom majkom. Možda se neće sjećati detalja ali će se sjećati nekih osjećaja koji će im predstavljati određene blokade", navodi.

Vjeruje, kaže, da će ta djeca uz dobre podrške ostvariti svoje dobre odnose sa ljudima, da to ne bude nešto slično, da ne budu isfrustrirana, nesretna, nezadovoljna, okarakterizirana kao njihov otac, poređena da su slični…

"Moramo se baviti svakom ličnošću koja je uključena u takve slučajeve", naglašava.

S druge strane, kaže da dijete pod takvim pritiskom vršnjaka u školi, može skupiti negativne poene u sebi koji će izazvati "negativne okidače, jer neće moći da podnesu".

"Oni će onda razviti neke frustracije, željet će moć i da se osvete", pojašnjava psihologinja Alma Mahmutović-Katica.

Na kraju zaključuje da se moramo više pozabaviti zdravljem ljudi, u svim institucijama i općenito zdravlju bh. društva.