Na jugu Izraela, usred pustoši koja dominira krajolikom uz Judejsku pustinju i Mrtvo more, izdiže se veličanstvena visoravan. Njene litice visoke su i do 400 metara, a na platou stijene nalazi se antička palača Masada čija je tragedija postala inspiracija Izraelcima i Jevrejima širom svijeta.
Podignuta je za vrijeme Heroda I Velikog, kralja Judeje. Neka epitet „Veliki“ ne zavarava, jer tako ga nisu prozvali oduševljeni Jevreji (nisu bili oduševljeni). Nadimak su mu dali rimski historičari zbog odanosti Rimu – vladao je Judejom kao rimski saveznik i vazal, piše Pun kufer.
Masada je izgrađena kao raskošna pustinjska palača od dva dijela, ukrašena visećim vrtovima i opskrbljena sistemom navodnjavanja, kupalištem, skladištima, oružarnicom… Bila je okružena zidovima debljine gotovo četiri metra, a cijeli kompleks se i danas smatra jednim od najbolje očuvanih rimskih opsadnih zdanja. Neki historičari smatraju kako ju je Herod podignuo kao utočište za sebe u slučaju pobune. Možda je bio svjestan da sa svojim životnim stilom i okrutnim načinom vladanja nije miljenik naroda.
Tvrđava u visinama je i jedna od najpopularnijih izraelskih turističkih atrakcija - godišnje ju posjeti oko milijun posjetioca. Do vrha se može stići pješice vijugavom stazom (ali bez brige, postoji i žičara).
Nije to samo veličanstven nacionalni park, vrijedan arheološki lokalitet i UNESCO-ov štićenik. Ona je postala simbol kraljevstva i hrabrosti naroda, utjelovljen u tragičnom događaju iz 73. godine.
Kralj Herod I Veliki tada je već bio mrtav, a nezadovoljni Jevreji su ustali protiv rimske vlasti. Pritom se istaknula malo „vatrenija“ skupina pobunjenika zvana Zeloti. Širom zemlje pokrenuli su pobune i započeli gerilske akcije, koje će prerasti u krvavi Judejsko-rimski rat.
Dok je Hiljade Jevreja smrtno stradavalo, bivalo zarobljeno ili poslano na prisilni rad, Masada je bila posljednja nepokorena utvrda koju je držalo oko hiljadu jevrejskih pobunjenika i pripadnika njihovih porodica. Iako su mjesecima uspješno odolijevali neprijateljskim napadima, Rimljani su ih u konačnici opkolili. Odlučivši kako će učiniti sve samo da ne padnu u njihove ruke, Židovi su izvršili kolektivno samoubistvo.
U historiji je ostala zabilježena zakletva koju su dali noć prije: „Davno smo odlučili da nećemo biti sluge Rimljanima, niti ikome drugome osim samom Bogu. Došlo je vrijeme da našu zakletvu provedemo u djelo. Bili smo prvi koji su se pobunili, i ostat ćemo zadnji u toj borbi. Ne možemo, a da ne pomislimo, kako je to usluga koju nam je Bog učinio – imamo tu moć da poginemo hrabro, i slobodno.“
Danas, na istom ovom mjestu, izraelski vojnici polažu zakletvu: „Masada više nikad neće pasti.“
