Kriza oko Ukrajine zašla je u drugi mjesec ako početak datiramo 7. decembra, kad su o pitanju sigurnosnih garancija Rusiji razgovarali predsjednici, američki Joe Biden i ruski Vladimir Putin. Onaj prvi šalje ministra vanjskih poslova da se bavi azijskim pitanjima. Putin zbraja sitniš koji mu je preostao. Nakon oštrih odgovora SAD i NATO-a na njegove maskimalističke zahtjeve, u četvrtak je stigao odgovor na pisma poslana na niz adresa tražeći odgovor na pitanje što je to "nedjeljiva sigurnost".
Ali ne kako je Moskva htjela, od svake članice EU posebno, nego jedinstveni odgovor Unije koji je poslao visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell. Novi je to udarac Putinovoj strategiji pritiska kojom se želio nametnuti kao lider nadmoćniji od EU, figura koja komunicira samo s NATO-om i SAD-om. I s njima može uredovati po Europi ne pitajući Europljane za mišljenje.
SAD je, u Moskvi neočekivanom politikom obznanjivanja obavještajnih podataka, izveo "kampanju odvraćanja u onome što Rusi vole zvati informacijski prostor", ocijenio je precizno David Ignatius, komentator Washington Posta. Uporedo je dijelio tajne podatke saveznicima i s njima se konzultirao, i onima koji nisu NATO, uključujući Ukrajinu, o odgovoru koji je u Moskvu poslan 26. januara, piše Jutarnji list.
Putin je primio Viktora Orbána kako bi pokazao da može izazvati raskol u Savezu, ali reakcija je bila suprotna. Orbána za dva mjeseca čekaju izbori koje bi mogao izgubiti i zbog odlaska Putinu na noge, a njegova odluka da ne primi NATO snage je bez moći jer su sve ostale članice na istoku otvorene pojačanjima kako bi odvratile Rusiju.
Iz te slike iskače Bugarska, ali ni to nije novost, jake su te povijesne, ali i nuklearno-plinske veze. Umjesto da izazove politički rasjed u Savezu, Putin ga je homogenizirao. Inflacija u Rusiji juri prema 10%, Središnja banka će i četvrti put u godinu dana podići temeljne kamatne stope, kupovna moć stanovništva pada. Lijepo je imati suvereni fond vrijedan 600 milijardi dolara, ali što to vrijedi ako više od petine stanovništva ne može kupiti osnovne namirnice.
Nakon svega, Putinu ostaje samo da uvjeri Pariz i Berlin da natjeraju Kijev da prihvati sporazume iz Minska. I tako dobije ono što je imao, kontrolu nad dijelom Donbasa.
Ako u Kremlju sjedi racionalan Putin, shvatit će da proces mora nastaviti kako bi ruskoj javnosti predstavio pobjedu koja opravdava status velike sile. Ako pak ondje sjedi Putin koji je izgubio kontakt s realnošću, nije isključeno da krene stazom koja vodi u propast. Rusije, ne i Ukrajine, još manje Zapada. Francuski predsjednik Emmanuel Macron je nakon sastanka rekao da se Putin jako promijenio, da je frustriran. Vjerojatno i zato jer ukrajinska operacija može ostvariti možda oko petine planiranog. Ili manje.
Rusku je politiku briljantno opisao američki diplomat George Kennan u "dugom telegramu": "nepropusna za logiku razuma, osjetljiva na logiku sile". Zapad ga je poslušao i na putu je da s Putinom kreira novi mehanizam suživota. Ako Putin ne poludi.
