Rusija je pod financijskim sankcijama Zapada: najozbiljniji potez do sada bila je zajednička odluka Sjedinjenih Država i Evropske unije da se Centralna banka Rusije stavi na "crnu listu", pa je time zamrznuta većina ruskih deviznih rezervi, u vrijednosti od 600 milijardi dolara. To je odmah izazvalo veliki pad rublje. Ali nije Rusija pohranila sve svoje devizne rezerve na računima u inozemstvu: znatan dio, oko 120 milijardi dolara, nalazi se u ruskim trezorima u obliku monetarnog zlata, tumači Daniel McDowell, politolog sa univerziteta Syracuse u New Yorku.
Centralna banka Rusije intenzivirala je kupovanje zlata 2014. kad je Amerika uvela sankcije protiv Rusije zbog invazije na Krim. Zlatne rezerve važne su u krizama, u slučaju inflacije ali i inozemnih sankcija. Riječ je o oko 2000 tona zlatnih poluga. Poluge se mogu premještati mimo kontrole financijskih tržišta, mogu se prodavati na ilegalnom tržištu, ali i na nereguliranim tržištima trećih zemalja. Gotovo potpuno izoliranoj zemlji zlato može značiti spas, kad na drugi način ne može doći do novca.
No Rusija još nije u takvoj situaciji. Moskva još nije došla u poziciju da načne svoje devizne rezerve, piše politolog McDowell za američki analitički portal War on the Rocks. Naime, unatoč sankcijama, Rusi i dalje prodaju naftu, pa tako zarađuju devize, a osim toga, Rusija ima još financijske imovine koju bi mogla prodati.
Spasonosno zlato
No u slučaju pooštravanja sankcija, zlato može biti spasonosno. Hugo Chavez je 2011. odlučio vratiti 160 tona zlatnih rezervi iz Europe. Taj je potez bio ključan za sposobnost Chavezovog nasljednika, Nicolasa Madura, da se zadrži na vlasti unatoč tome što se Venezuela našla od 2014. pod američkim sankcijama, koje bi se pojačavale u valovima. Kad je Washington stavio centralnu banku Venezuele na svoju crnu listu, Maduro je posegnuo za zlatom.
Velike količine zlatnih poluga nije sasvim jednostavno promijeniti za gotovinu. Jedan od načina na koji centralne banke mogu upotrijebiti svoje zlato jest da ga privremeno zamijene za devize, prije nego što ih naknadno zamijene natrag. Maduro se okrenuo Rusiji. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov obećao je početkom 2019. da će njegova zemlja "učiniti sve" kako bi podržala Madurov režim. Tako su prodali oružje Venezueli, ali i pomogli im da prodaju zlatne poluge, tako što su ih transportirali po svijetu do odredišta gdje su se mogle zamijeniti za novac.
U ruskim čarter avionima zlatne poluge iz Venezuele letjele su u Ugandu, Ujedinjene Arapske Emirate, Tursku i druga nepoznata mjesta. Zlato se mijenjalo za gotovinske eure, tvrdi njujorški politolog. Tako kupljeni euri pomogle su Venezueli da smanji nestašice uvozom. Osim toga, zlato u polugama se također može koristiti za izravno plaćanje roba ili usluga. Na primjer, Venezuela je 2020. platila Iranu u zlatnim polugama remont svojih rafinerija plina, zlatom su plaćali dugove Moskvi.
Finansiranje ratnog pohoda
Već sama činjenica da Rusija raspolaže znatnom količinom zlatnih poluga, govori da bi im zlato moglo postati spas, ako se zapadne sankcije nastave pojačavati. Zlatom bi Putin tada mogao financirati vojnu akciju u Ukrajinu i uvoz najvažnije robe.
Ko bi kupio rusko zlato? Organizirani kriminal. Narko karteli, piše američki politolog, pogotovo u zemljama poput Ugande. Drugu skupinu kupaca čine države koje se boje da bi se i one mogle naći pod financijskim sankcijama u budućnosti. Naprimjer Turska, koja je posljednjih godina također povećala zlatne rezerve, a u prošlosti je bila pod udarom američkih sankcija, Upravo je Turska bila glavni kupac zlata koje je prodavala Venezuela. Moguće je da bi ruske zlatne poluge kupio Iran, no najvažniji potencijalni kupac mogla bi biti Kina, piše američki portal. Naime, Peking je od 2009. do 2021. povećao svoje zlatne rezerve za gotovo 900 tona. Moguće je da bi Peking htio još povećati zlatne rezerve, procjenjujući da bi i oni mogli uskoro doći pod sankcije poput Rusije. Isplatilo bi im se, s obzirom na to da bi cijena morala biti niža od tržišne. Ta bi transakcija bila i najjednostavnija, s obzirom na to da Rusija i Kina imaju dugu zajedničku granicu, tumači Daniel McDowell, politolog sa univeriteta Syracuse za portal War on the Rock's.
