Unatoč njegovoj bombastičnoj retorici, "pokeraškom" izrazu ili onome što izgleda kao botoks, na licu Vladimira Putina nazire se napetost, piše britanski Daily Mail.
Njegov san o munjevitom ratu - "Kijev pada za dva dana, a ostatak Ukrajine za dvije sedmice" - pretvorio se u noćnu moru.
Dokazi su posvuda. Masivni ruski konvoj zaglavio je u blatu, s neba padaju komadi aviona koje obaraju ukrajinske snage, topništvo pribjegava granatiranju stambenih zgrada i bolnica.
Agresori su čak počeli postavljati nagazne mine po humanitarnim koridorima i pucati na porodice u bijegu - takvim zločinima skloni su samo uplašeni i demoralizirani vojnici koji nemaju uspjeha na bojnom polju.
Jučer je stigao još jedan znak da je Putin uznemiren.
Iznenađujućim potezom, Rusija je objavila da će trenutačno zaustaviti svoj napad ako Ukrajina pristane na niz vanrednih zahtjeva.
Rusija traži od Ukrajine da prekine vojnu akciju, promijeni svoj ustav kako bi osigurao neutralnost države, priznati Krim kao ruski teritorij te priznati regije Donjeck i Lugansk kao neovisne teritorije.
Prije dvije sedmice, Putin bi se rugao ideji da bi mogao ponuditi maslinovu grančicu samo deset dana nakon što je poslao vojsku u Ukrajinu. Pa zašto sada šalje bijelu golubicu? Je li to zato što se boji da njegove oružane snage nisu sposobne izvršiti svoju misiju?
Na prvi pogled, to se čini malo vjerovatnim. Troškovi za odbranu Ukrajine uznose tek jednu desetinu ruskih.
Vojska osvajača broji 280.000 vojnika, u usporedbi s ukrajinskih 170.000.
Ali rat nije samo igra brojeva.
Ukrajinski vojnici dobro su uvježbani i visoko motivirani da brane svoju zemlju pod vodstvom svog karizmatičnog predsjednika Volodomira Zelenskog.
Mnogi imaju borbeno iskustvo stečeno u borbama protiv ruskih jedinica u Donjecku i Lugansku 2014. godine, a podupire ih 100.000 vojnika u pričuvi, kao i snage teritorijalne odbrane koje uključuju najmanje 100.000 veterana i sve veći broj civilnih dragovoljaca.
Nasuprot tome, 40 posto ruskih vojnika čine ročnici, od kojih su mnogi stekli tek malo obuke.
I dok Putin ima prednost što se tiče vojne opreme, nadmoćno oružje ne pobjeđuje uvijek, kao što se pokazalo u Vijetnamu i Afganistanu.
U ratovima je odlučujuća volja za pobjedom. Pobjednik je onaj koji iscrpljuje drugu stranu, narušavajući njihov moral do te mjere da se više ne mogu oduprijeti.
Niko to ne zna bolje od Putina, bivšeg pripadnika KGB-a, ruskog Odbora državne sigurnosti, koji se ponaša kao ispitivač sa zatvorenikom vezanim za stolicu - poslušnicima uskraćuje hranu i vodu, spavanje i svjetlo te ih muči dok se ne pokore njegovim naredbama.
U slučaju Ukrajine, to znači usitnjavanje gradova nemilosrdnim bombardiranjem i odsijecanje vitalnih zaliha koje su im potrebne za preživljavanje.
Ali Ukrajina se tvrdoglavo opire tim naporima. I što duže izdrži, veća je šansa da će se Rusija slomiti.
Sad čak i najviši britanski vojni čovjek to smatra realnom mogućnošću.
Kad su načelnika stožera obrane, admirala Sir Tonyja Radakina, tokom vikenda upitali je li rusko preuzimanje Ukrajine još uvijek neizbježno, njegov odgovor bio je "Ne".
"Rusija pati, ona je izolirana sila. Manje je moćna nego prije deset dana. Neki od vodećih elemenata ruskih snaga desetkovani su ukrajinskim odgovorom", rekao je Radakin.
Američki državni sekretar Antony Blinken odbacio je ideju da bi Rusija ikad mogla uspješno okupirati Ukrajinu i uspostaviti marionetski režim.
"Četrdeset pet miliona Ukrajinaca će to na ovaj ili onaj način odbaciti", poručio je Blinken.
On je u pravu. Što je sukob duži i brutalniji, ukrajinski će otpor biti čvršći.
A sa Zapadom koji isporučuje oružje, Ukrajinci bi godinama mogli voditi gerilski rat koji bi demoralizirao ruske trupe i na kraju istrošio njihovu odlučnost.
Putin je pretpostavio da će se Ukrajina brzo srušiti pred njegovom invazijom i da će Zapad, nakon nekih simboličnih prosvjeda, na kraju slegnuti ramenima i prihvatiti to baš kao što je pristala na aneksiju Krima 2014. godine.
Ali na Krimu se mnogi ljudi identificiraju kao Rusi i pozdravljaju ih, dok je u Ukrajini stanovništvo ponosno neovisno i ne želi da ga proždire ekonomski stagnirajući, korumpirani stari ruski medvjed.
Hrabri otpor Ukrajine šokirao je Putina, kao i reakcija zapadnih sila, čije su sankcije izazvale ekonomsku krizu u Rusiji, što će potkopati njezine vojne napore.
Što duže traje rat u Ukrajini, to su izgledi za ekonomski kolaps agresora veći. Putinu tako prijeti i vojni neuspjeh, i ekonomska propast.
Kremlj se svojski trudi suzbiti slobodu govora, zbog čega nepristrano izvještavanje o ratu ne nalazi mjesta u vijestima, što bi moglo značiti da se građanima Rusije sistemski laže. Ali istina se ne može zauvijek skrivati od njih.
Kako se sve više mladih ruskih vojnika vraća kući i izvještava da Ukrajinci nisu pozdravili ruske "osloboditelje", ali su se žestoko protivili njihovoj invaziji i okupaciji, rusko javno mnijenje okreće se protiv Putina.
Usmena predaja moćnija je od bilo kojeg drugog izvora vijesti i prkosi cenzuri. Do ljudi će početi dopirati informacije poput one da se "susjedov 19-godišnji sin s vojnih vježbi vratio bez noge", ili da se nečiji sin pozvan u vojsku uopće nije vratio kući.
Istinu o Putinovom ratu bit će nemoguće sakriti.
On može masirati statistiku - tvrdeći da je 498 ruskih vojnika ubijeno, a pravi broj može biti i do 10.000 - ali nikakva količina propagande ne može promijeniti strašnu situaciju na terenu.
Koliko će vremena proći prije no što se njegovi vojni poglavari počnu pitati je li jedini način da se izvuku iz ovog nereda da se riješe čovjeka koji ga je stvorio?
Jednako zabrinjavajuće za njega su glasine o nezadovoljstvu unutar FSB-a, ruske špijunske agencije i nasljednika zloglasnog KGB-a.
Izvještaj navodnog analitičara FSB-a, koji je "procurilo" tokom vikenda, opisuje rusku invaziju na Ukrajinu kao "potpuni neuspjeh", zaključujući da Rusija nema izlaza. "Nema opcija za moguću pobjedu, samo poraz", stoji u izvještaju.
Bez obzira na to je li izvještaj autentičan ili ne, u njemu izneseno mišljenje bez sumnje dijele mnogi.
I ljudi koji vode Putinov rat, i oni čija je uloga održati ga na vlasti, gube vjeru i u predsjednika i u rat.
Putin nije bijesan, on vidi da su stvari krenule u pogrešnom smjeru i traži plan izlaska kojim će si osvjetlati obraz. Iz tog razloga, njegov mirovni plan mogao bi predstavljati pravu priliku za svijet.
No hoće li Ukrajina prihvatiti ponudu?
Ako Rusi nude povlačenje u područja na istoku koja drže separatistički pobunjenici od 2014., to bi moglo biti jedno.
Ali ako Putin želi zadržati cijelu Donjecku i Lugansku regiju, to je Ukrajincima nezamislivo.
Ljudi se tamo hrabro opiru Rusima. Neće htjeti da njima vladaju.
Ako Ukrajina pristane na Putinove uvjete, pristaje na to da se nikad ne skloni pod NATO-ov kišobran pa se otvara mogućnost da se Putin "pregrupira" i za nekoliko godina ponovno pođe u osvajački pohod.
Niko ne bi mogao kriviti Ukrajinu ako su odlučili prihvatiti ponudu kako bi spasili živote civila.
Ali tu će pilulu Zelenskij i građani u borbenom zanosu teško progutati.
Putin će morati ponuditi nešto bolje od ovog pokušaja ucjene Ukrajine, koju bi htio namamiti u krhki i vjerovatno neodrživi mir, navodi Daily Mail.
