Energenti su najjači geopolitički adut Vladimira Putina i Ruske Federacije. Najveća zemlja na svijetu nije više politički div kakav je bila dok je postojao Sovjetski Savez, ali je energetski div o kojemu uveliko ovisi znatan dio svijeta. Nakon pokrenute invazije na Ukrajinu pokazalo se koliko svijet ovisi o ruskim energentima. Sankcije Zapada udarile su Rusiju žešće no ikada, ali energetski tokovi i dalje funkcioniraju.
U ponedjeljak je ruski plinski koncern Gazprom saopćio je da redovno isporučuje plin evropskim kupcima, i to cjevovodima preko teritorija Ukrajine. Samo tog dana tim je putem Gazprom isporučio kupcima u Evropi 104,7 milijuna kubičnih metara plina, a ugovorna obveza Gazproma je da ove godine isporuči 40 milijardi kubnih metara plina. A u utorak, dan nakon Gazpromovog saopćenja, članice EU u Briselu nisu uspjele postići saglasnost oko uvođenja dosad najteže sankcije Moskvi - da se uvede embargo na ruske energente - jer su se tome usprotivile Njemačka i Nizozemska, piše Net.hr.
Zalihe plina dovoljne za 50 godina
S druge strane, ruska ekonomija, koja je u ovom trenutku i ratna ekonomija - ovisna je o izvozu plina i nafte. Od početka agresije i uvođenja zapadnih sankcija Putin tvrdi da Rusija ima druge kupce i tržišta za svoje energente. Drugim riječima: ako neće Zapad, ima ko hoće. Rusija pritom računa na Kinu, Indiju i druga velika nezapadna tržišta.
Rusija ima najveće zalihe plina na svijetu koje su joj, prema procjenama, dovoljne za barem sljedećih 50 godina. Njene zalihe plina čine petinu ukupnih svjetskih rezervi - riječ je o 38 triliona kubnih metara. Rusija je, usto, šesta u svijetu po zalihama nafte, a ima i goleme zalihe zlata, nikla, platinskih metala, željeza i drugih ruda. Ukupna vrijednost ruskih zaliha energenata procjenjuje se na oko 28 triliona dolara, a tri četvrtine toga čine nafta, plin i ugljen.
Ruskim plinom upravlja državna megafirma Gazprom, koja raspolaže najvećom mrežom plinovoda i nafotovoda u svijetu, ukupne dužine oko 150 hiljada kilometara. Četvrtinu svojih zaliha prirodnog plina Gazprom isporučuje Evropskoj uniji. Prošle godine Gazprom je izvezao 203,5 milijardi kubnih metara plina. Samo u decembru prošle godine obim izvoza na godišnjem nivou Gazprom je povećao za 12,4 posto, na 16,1 milijardu kubičnih metara, a prihodi firme su na godišnjem nivou bili gotovo 2,2 puta veći u odnosu na prethodnu godinu.
Rusija za svoj plin ima još jedno ogromno tržište
Zahvaljujući ogromnim zalihama i niskim cijenama, Rusija je već godinama najveći svjetski izvoznik prirodnog plina. Sve to moguće je zahvaljujući plinovodima koje je Rusija u partnerstvu sa zemljama uvoznicima gradila proteklih decenija. Sjeverni tok 2, koji je trebao skratiti i olakšati dopremu ruskog plina u Njemačku i dalje u zapadnu Evropu, a stopiran je nakon ruske invazije na Ukrajinu, primjer je takvog partnerstva. Ruski plin u zapadnu Evropu stiže plinovodima Sjeverni tok 1 i Jamal (preko Bjelorusije), a do Turske je izgradila dva plinovoda - Plavi tok i Turski tok. Najveći uvoznik ruskog plina i dalje je Evropa, a najveće zemlje uvoznice su Njemačka, Turska, Italija, Velika Britanija i Francuska.
Osim u Evropu, Rusija sve više plina izvozi i u Aziju. Gazprom je s Kinom 2014. godine potpisao 30-godišnji ugovor o isporuci plina s tendencijom porasta isporuke od pet milijardi kubnih metara svakih pet godina. Kina je Rusiji privlačno tržište jer je vlast u Pekingu odlučila postupno zamijeniti ugalj i naftu prirodnim plinom. U situaciji kada je praktički zaratila sa Zapadom, Rusija se okreće još jednom ogromnom tržištu - Indiji.
Prednost postojećeg plinovoda Snaga Sibira, dugog 4.000 kilometara, kojim se ruski plin doprema u Kinu jest u tome što na toj trasi nema tranzitnih zemalja. Početkom veljače, pred početak Zimskih olimpijskih igara u Pekingu, ali i invazije Rusije na Ukrajinu, Putin i kineski predsjednik Xi Jinping potpisali su ugovor o gradnji novog plinovoda, Snaga Sibira 2, kojim će do 2030. godine s poluotoka Jamal (gdje Rusija ima najveće zalihe) poteći plin kroz Mongoliju do sjeveroistočne Kine - oko 50 milijardi kubičnih metara godišnje.
Godišnja potrošnja plina u Evropi od 541 milijardu kubičnih metara trenutno je veća od godišnje potrošnje Kine (331 milijardu m3), ali Kina bi do kraja ovog desetljeća svoju potrošnju trebala povećati na više od 525 milijardi kubičnih metara.
Od posrnulog vojnog diva do energetske velesile
U prvoj polovini prve dekade 21. stoljeća, kada je Putin učvršćivao vlast u svome prvom predsjedničkom mandatu, Rusija se od posrnulog vojnog diva iz sovjetskih vremena preobrazila u energetsku velesilu. Svoje goleme energetske resurse počela je koristiti kao oružje nove "meke moći" u čijem središtu je plinski gigant Gazprom, koncern koji se često etiketirao kao najmoćnije političko i ekonomsko oružje Rusije. Privredni rast zemlje započet 1999. godine povezan je upravo s rastom cijena energenata i povećanom proizvodnjom nafte i plina. Rusija je danas treći proizvođač energije u svijetu (iza SAD i Kine) i četvrti potrošač.
"Mi osiguravamo 10 posto svjetske proizvodnje primarne energije. Rusiji pripada 16 posto ukupne trgovine na svjetskom tržištu energenata. To je najveći udio u svijetu ako se imaju u vidu svi izvori energije", izjavila je, kako je premio portal Russia Beynd, Tatjana Mitrova, rukovoditeljica Energetskog centra Moskovske škole menadžmenta Skolkovo u travnju 2019. godine.
U međuvremenu se mnogo toga dogodilo i promijenilo u svijetu: pandemija, drastičan rast cijene energenata, rat u Ukrajini i teške sankcije Rusiji… Ali, ruski plin i dalje teče. U novonastalim okolnostima, Putin, svjestan da ima energetskog asa u rukavu, provocira "neprijateljske zemlje" da im isporuke plina neće naplaćivati u dolarima ili eurima, nego samo u ruskim rubljama.
