Posljednjih dana svjedočimo eskalaciji sukoba u Ukrajini što je dovelo do opravdane zabrinutosti javnosti zbog mogućeg širenja sukoba. U toj su se kakofoniji izgubili racionalni glasovi s obje strane ratne linije koji signaliziraju mogućnost sjedanja za pregovarački stol.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je preko Fox Newsa poručio da Krim može biti vraćen samo diplomatijom što je odstupanje od ranije teze da nema pregovora dok se ruska vojska ne povuče sa svih okupiranih, za Moskvu anektiranih teritorija.
Dmitrij Peskov, glasnogovornik Kremlja, u četvrtak kaže: “U kontekstu naše (nuklearne) doktrine naglasili smo da Rusija zauzima odgovorno stajalište kako bi uložila maksimalne napore da ne dopusti takav sukob.” Poruka je prilagođena ratobornom izričaju ali ”pjesnik je htio reći” da nuklearni sukob ne dolazi u obzir.
U četvrtak se javnosti obratio i ruski predsjednik Vladimir Putin i mediji su opet potpali pod kriterij brzine, nisu uzeli vremena pročitati i analizirati šta je rekao.
Gotovo je neprimjetno prošlo njegovo priznanje da je ukrajinski napad zapadnim raketama na rusku Kursku oblast odnio žrtve u živoj sili, a da je meta bilo zapovjedno mjesto skupine Sjever.
Nije moguć strategijski poraz Rusije
U izjavama Putina i drugih ruskih zvaničnika lako se detektiraju formule koje ponavljaju, mnoge već izlizane i gotovo bez sadržaja, ali neke od njih imaju smisla. Primjerice, kad kremaljski car govori o “onima koji ustraju u iluziji da je Rusiji moguće nanijeti strategijski poraz”.
Točna definicija, samo što je ruska vojska na početku agresije pokazala zavidnu neorganiziranost, ali kao i u svim drugim ratovima uči dok rat traje.
Rusija je nuklearna sila i to je točka s koje treba krenuti svaka realna rasprava o rješavanju spora: s njom se mora pregovarati jer je to u interesu EU i NATO. I SAD, jer Kremlj vidi interese i u Indo-Pacifiku koji se u Washingtonu smatra presudnom točkom nadmetanja za primat u ovom stoljeću.
Putin ostaje pri formuli rata koji je “potaknuo Zapad” jer tako bolje zvuči u domaćoj javnosti, ali ju kasnije sadržajno mijenja u “regionalni sukob u Ukrajini koji je izazvao Zapad dobio je elemente globalne naravi”.
Djelomično točno, globalna narav sukoba više nije upitna, ali nije posljedica djelovanja Zapada nego ruskog uvlačenja vojnika Demokratske Narodne Republike Koreje (DPRK, sjeverne) u sukob.
Novinar Jutarnjeg lista Vlado Vurušić upozorio je da je Kijev već zapadnim projektilima gađao ruske položaje na okupiranim teritorijima i tada to Moskva nije smatrala eskalacijom iako neprestano govori o “novoj realnosti na terenu” koja podrazumijeva da su okupirani dijelovi Ukrajine dio Rusije.
Dolazimo tako do argumenta koji potiče zbivanja proteklih dana, američki izabrani predsjednik Donald Trump šuti o mogućim potezima koji bi rat priveli kraju pa svi uključeni nastoje ojačati pozicije jer Trump voli pobjednike.
To je okvir u kojem je sadašnji predsjednik Joe Biden dao odobrenje Kijevu da koristi američko oružje u napadu na Rusiju, u kojem je Putin potpisao novu nuklearnu doktrinu, Zelenski naredio napad na ruske pogranične oblasti. Zabrinjavati se zbog toga ne bi trebalo kad ne bi postojala uvijek prisutna varijabla otklona, ljudske pogreške ili incidenta (besposadna letjelica koja je stigla do Zagreba?) koji može promijeniti gabarite postojećeg okvira stvarajući preduvjete za sukob Rusije i NATO koji bi gotovo sigurno prerastao u nuklearni sukob jer Moskva nema snage obraniti se konvencionalno.
Putin zato u govoru prijeti: “Smatramo da imamo pravo koristiti svoje oružje protiv vojnih objekata zemalja koje dopuste korištenje svog oružja protiv naših objekata, a u slučaju eskalacije agresivnih akcija odgovorit ćemo odlučno i zrcalno. Savjetujem da vladajuće elite zemalja koje kuju planove korištenja svojih vojnih kontingenata protiv Rusije ovo ozbiljno razmotre.”
Poslušati valja, ozbiljno shvatiti ovu prijetnju na Zapadu. Kremaljski je car svjestan njezine težine pa odmah zatim ublažava.
Kaže da će, u slučaju nekog novog napada moćnim raketama, Moskva “unaprijed predložiti da civili i građani prijateljskih zemalja koji borave u tim područjima napuste opasne zone. Učinit ćemo to iz humanitarnih razloga, otvoreno i javno, bez straha od protu-udara koji dolaze od neprijatelja, koji će također primiti te informacije”.
AFP je prenio da je i ovaj put Moskva izvijestila Washington o napadu, a Bijela kuća potvrdila mrežnoj stranici Semafor. Možemo, dakle, ipak biti mirniji, Putin ne kani djelovati anarhično, već unutar sustava jer, ponavljam, želi izbjeći otvoreni sukob s NATO-om (i Roosevelt je htio izbjeći sukob s Japanom, podsjećam).
Ruskoj javnosti usmjerena je poruka da može unaprijed obavijestiti o napadu jer Zapad nema obrane od projektila nazvanog “Orešnik” kakvim je u četvrtak gađana Ukrajina.
Ko je narušio globalnu sigurnost?
Govor završava uobičajenim frazama o spremnosti na rješavanje spornih pitanja mirnim putem i zaključnim napadom na Zapad koji je, a ne Rusija, odgovoran za uništavanje međunarodnog sigurnosnog sustava pa, “nastavljajući se boriti i čvrsto se držeći svoje hegemonije” gura cijeli svijet u globalni sukob.
Problem je, dakle, hegemonija koju bi Zapad trebao prepustiti Rusiji. Tada bi svuda bio mir što vidimo u zemljama Sahela gdje je Moskva podržala vojne hunte u preuzimanju vlasti.
Neprijeporno je da je SAD poduzeo niz akcija koje su uzdrmale posthladnoratovski poredak, prije svega nepotreban, na lažima zasnovan napad na Irak 2003. godine uz sekundiranje Ujedinjene Kraljevine. Ali ni Rusija nije bez mrlje na tom planu kako to Putin želi prikazati, ostavila je vojsku u svim spornim regijama tijekom raspada Sovjetskog Saveza – Pridnjestrovlje u Moldovi, Južna Osetija u Gruziji, primjerice – i koristi ih prema potrebi radi destabilizacije. Rusija je 2014. godine aneksijom Krima prekršila odredbe Budimpeštanskog memoranduma iz 1994. godine kojim se Ukrajina lišila nuklearnog oružja predavši ga Moskvi jer joj je ova jamčila teritorijalni integritet. Ali to Putin nikad neće reći.
Preostaje nam tako nadati se da će Trump stvarno iznijeti prijedlog koji bi mogao dovesti barem do pregovora. Mnogi u njega polažu nade, ne zamjerite mi što sam skeptičan.
