Bivši fudbaler Rade Bogdanović danas radi kao televizijski komentator i poznat je po tome da nikoga ne štedi. Njegovi komentari utakmica jako su popularni i izazivaju velik broj komentara.
Ovaj rođeni Sarajlija igrao je na poziciji napadača, a karijeru je započeo 1988. godine u Željezničaru.
“Ja sam kao i svaki klinac u Sarajevu u to vrijeme šutirao loptu. Na nekom turniru 1982. godine zapazio me tadašnji prijatelj Duška Bajića, Josipa Bukala, Čike Radovića, Sulejmana Kulovića i svih članova omladinskog stručnog stožera. Otišao sam tada na probu, a sjećam se kao da je bilo danas. Ja sam primljen u tu selekciju Željezničara u generaciji Gorana Gutalja, Suada Katane, Dragana Kovača“, prisjetio je Bogdanović u jednom razgovoru za Mozzart Sport.
Prošao je tako Bogdanović omladinske pogone Željezničara i uslijedila je promocija u prvu ekipu.
“Debitovao sam relativno mlad za Želju sa 17 godina i 10 mjeseci. Uhvatio sam one igrače iz, po meni, najbolje Željine generacije koja je igrala polufinale Kupa Uefa. Branislava Berjana, Mirsada Baljića, Komšića, Ćurića, Radmila Mihajlovića, Nikolu Nikića. A debitirao sam protiv Hajduka iz Splita.”
“To je najljepši period karijere i života jer kasnije dolaze veliki klubovi, velika lova i veći problemi, nadmetanje, Zapad je čudo. Ja se uvijek sjetim one čuvene krilatice Ivice Osima koji je rekao da je Željezničar jedan od posljednjih brendova bivše Jugoslavije. Kada su ga pitali ‘kako je na Grbavici’, on bi im rekao: ‘Vječito grbavo i vječito besparica’. To dovoljno govori koliko se teško izboriti za nešto.
Prisjetio se i jedne legendarne priče it tog perioda, a vezana je uz Hrvatsku.
“U januaru 1988. godine krenuli smo na pripreme na Korčuli. Putovali smo cijeli dan i stigli navečer, bio je potpuni mrak. Odjednom vidim gužvu na recepciji i Slobodan Janjuš se skida. Pitam ga što mu je, a on kaže da se okladio za lovu da će skočiti po noći s mola u more iako se ništa nije vidjelo. Ja rekoh: ‘Pomozi Bože gdje sam došao’. I čovjek skoči. Mi se bojali da ne udari u neku stijenu, ali ma kakvi. Izašao je mokar iz vode, a pokojni Bratić i Bukal nisu se mogli načuditi”, ispričao je Bogdanović.
On je Željezničar napustio 1992. godine i prešao u redove Pohang Atomsa, nakon čega je igrao za JEF United Ichiharu, Atletico Madrid, NAC Bredu, Werder, Arminiju i Al Wahdu. U dresu Jugoslavije skupio je tri nastupa i postigao dva gola.
