Od 24. februara, kada je ruska vojska počela invaziju na Ukrajinu, rusko Ministarstvo odbrane je samo jednom prijavilo svoje gubitke: po njihovim tvrdnjama, do 2. marta poginulo je 498 vojnika, a 1.597 je ranjeno.
Ukrajina, pak, do sada govori o 13.500 mrtvih na ruskoj strani. Vjerovatno nijedna strana ne daje tačne podatke.
Kako prenose bjeloruski mediji i Telegram kanali, mnogi ranjeni ruski vojnici prebačeni su u Bjelorusiju, gdje im se pruža prva medicinska pomoć, a potom ih transportiraju dalje u Rusiju. To je potvrdio čak i bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko. Nakon prvih pet dana rata, rekao je da se samo u Gomelju, Mosiru i još jednom bjeloruskom gradu liječi 160 do 170 ruskih vojnika.
Česte amputacije udova
Četiri izvora su potvrdila za DW da se ruski vojnici nalaze u bolnicama u ovim gradovima na jugu Bjelorusije. Pored toga, u Narovlji nedaleko od ukrajinske granice postavljena je i poljska bolnica. Prema riječima jednog od sugovornika DW-a, u Mosir dolazi mnogo ranjenih. „Često bez ruku, nogu, ušiju ili očiju". Neki vojnici su dovedeni prekasno i već s gangrenom. „Kada bi vojnici bili dovedeni na vrijeme, udovi bi mogli biti spašeni", rekli su naši izvori.
Prema njihovim riječima, neki od ranjenih po pet dana nisu ništa jeli, bili su dezorijentirani, nisu imali pojma gdje se nalaze i tražili su samo da nazovu roditelje. „To su pacijenti koji su rođeni 2003. godine, iz siromašnih regija Rusije. Oni su zapravo još uvijek djeca", kazali su naši izvori u razgovoru za DW.
Još jedan izvor, koji nije direktno vezan za zdravstvenu službu, ali je dobro obaviješten o situaciji, potvrđuje da se u bolnici u Gomeljskoj oblasti „operira non-stop" - do 50 ljudi za samo jednu noć. Među njima su i normalni civilni pacijenti sa zakazanim operacijama.
Hirurzi najčešće moraju amputirati udove ruskim vojnicima. „Bolnica je prepuna", kaže izvor, moleći da se lokacija klinike ne objavljuje u javnosti.
Nekoliko izvora DW-a javlja da se u Bjelorusiju dovoze ne samo ranjeni već i poginuli vojnici. Ali niko od sagovornika ne može dati precizne podatke o broju poginulih.
Bolnički ljekari moraju šutjeti
Mnogi liječnici koje je DW kontaktirao odbili su razgovarati o ljekarskoj pomoć ruskoj vojsci. Prema riječima dvojice sagovornika, ljekari su morali potpisati obvezu o čuvanju tajnosti tih podataka.
Bjeloruske zaklade medicinske solidarnosti napominje da se sve bolnice veoma strogo kontroliraju. „Zaposleni u (tajnim službama, nap. red.) KGB-u ili FSB-u rade direktno u bolnicama, sve zgrade su nadgledane. Mnogi ljekari koji bi teoretski mogli nešto reći su uklonjeni iz bolnica. Umjesto njih zaposleni su Rusi", navodi nevladina organizacija. Mnogi ljekari i bolničko osoblje se boje i ne žele ni sa kim razgovarati.
Prema podacima Bjeloruskoe fondacije medicinske solidarnosti, broj mrtvih vojnika je vrlo velik. Klinike u Bjelorusiji su pretrpane. „Svi ranjeni, gdje god je to moguće, vozom se odvoze u Rusiju", rekao je glasnogovornik fondacije.
Učestvuje li Bjerlorusija u ratu?
Bjelorusko Ministarstvo zdravstva nijednom nije komentiralo navode o medicinskom zbrinjavanju ruskih vojnika. Sa stajališta međunarodnog humanitarnog prava, pomoć ruskim vojnicima ranjenim u borbama ne znači učešće u ratu, objašnjava politikolog Sergej Bohdan, naučni saradnik Instituta Friedrich Meinecke na Slobodnom univezitetu u Berlinu. „Morate pomoći svim ranjenicima, ma kojoj vojsci pripadali. Kako u zoni borbenih djelovanja, tako i u njenoj blizini", pojašnjava on.
Ali postoje i nijanse: Rusija ono što se događa zvanično ne smatra ratom, kaže Bohdan. To znači da se u ovom slučaju ne može posezati za normama međunarodnih konvencija. Dakle, trenutno nije jasan status ranjenih ruskih vojnika koji se nalaze u Bjelorusiji.
Ali zašto se podaci o povrijeđenim vojnicima tako strogo čuvaju u tajnosti? Sergej Bohdan vjeruje da bjeloruske vlasti nemaju neke posebne interese skrivati podatke. Ovdje se, smatra on, prije radi o disciplini i birokratskoj kulturi koja se razvila u Bjelorusiji tokom godina.
Neki vid podrške Rusiji?
Bogdan kaže da Lukašenko ne želi učestvovati u invaziji na Ukrajinu i da se brani „svim silama". „Za Bjelorusiju je važno da pokaže da ne čini ništa ozbiljno protiv same Ukrajine, već je samo prisiljena sarađivati s Rusijom. Činjenica da bjeloruske bolnice primaju ranjenike je – moglo bi se reći – blagi oblik angažmana na strani Rusije. Međutim, s humanitarne tačke gledišta, to ne predstavlja učešće", kaže on.
Doduše premještanje ruske vojne opreme preko bjeloruske teritorije ka Ukrajini predstavlja oblik učestvovanja u ratnim operacijama. No, to tek treba dokazati, smatra ovaj stručnjak. To konkretno znaći utvrditi je li bjeloruska vlada uopće imala izbor odlučiti hoće li dopustiti te transporte ili ne.
"Ovdje postoje ozbiljne sumnje", kaže Bogdan. On smatra da je Lukašenko jednostavno bio suočen s činjenicom da u napadu na Ukrajinu učestvuje ruska vojska koja je došla na manevre. To bi potvrdilo činjenicu da za razliku od Ukrajine i Rusije, koje su se spremale za rat i poduzimale odgovarajuće akcije duž navodne linije fronta, Bjelorusija nije uradila ništa slično. Zbog toga se, prema riječima stručnjaka, sada i ranjeni vojnici liječe u civilnim bjeloruskim bolnicama.
