I dok pojedine zemlje tek uvode restriktivnije mjere, a druge najavljuju njihovo ukidanje, Evropska komisija danas bi trebala usvojiti i objaviti plan izlaska iz karantina EU, koji bi u suštini trebao biti temelj i putokoz kojim će se voditi države članice.
Raport je ekskluzivno dobio dokument na uvid.
U uvodnom dijelu se ističe kako brzo širenje virusa Covid-19, kao i brojne nepoznanice koje s njim doleze, stvaraju velike izazove za zdravstvene sisteme, kao i dramatične socio-ekonoske efekte u Evropi ali i svijetu. Navodi se kako je kriza već pogodila hiljade ljudi i da je zdravstveni sistem pod enormnim pritiskom. Uvedene su najstrožije i do sada neviđene mjere – ekonomske i socijalne.
Mjere su nužne, ali imaju cijenu
U plan je uvrštena i mapa EU na kojoj se vidi stanje broja zaraženih, te koje mjere su države već poduzele. Brojke, kako se navodi, su temeljenja na stanju od 6. aprila.
„Ove restriktivne mjere su nužne za usporavanje širenja koronavirusa i već su spasile desetine hiljada života. Ali te mjere imaju svoju cijenu. Već su izazvele šokove za ekonomiju i ozbiljno ugrozile funkcionalnost jedinstvenog tržišta, brojni sektori su zatvoreni...Također, imaju snažan socijalni utjecaj, kao što je na mentalno zdravlje i na dnevnu rutinu ljudi, koji su morali radikalno da promjene svoje živote“.
Ističe se kako će put u normalu biti težak i dug, ali kao i to da mjere ne mogu biti na snazi neograničeno.
„Njihovo zadržavanje zahtijeva kontinuiranu procjenu jesu li još uvijek proporcionalne i služe li svojoj namjeni. Stoga je neophodno planirati fazu u kojoj države članice mogu ponovno pokrenuti privredne i socijalne aktivnosti uz minimaliziranje utjecaja na zdravlje građana i sprečavanje preopterećenja zdravstvenih sistema. To će zahtijevati dobro koordiniran pristup svih država članica i na razini EU-a“, navodi se u planu.
Ističe se kako je ovaj plan ustvari odgovor na zahtjev Evropskog vijeća od 26 marta kada je od Evropske komisije zatraženo da napravi plan.
„Cilje je očuvanja javnog zdravlja uz postupno ukidanje mjera suzbijanja kako bi se ponovno pokrenuo život zajednice i privreda“, piše u planu.
„Mjere zabrane traju već nekoliko sedmica i postavlja se pitanje mogu li se, kada i kako opustiti. Ovo je legitimno pitanje. Istovremeno, mora se priznati da virus i dalje kruži i da će svaki nivo postupnog opuštanja neizbježno dovesti do odgovarajućeg porasta novih slučajeva. To će zahtijevati stalan i detaljan nadzor, kao i spremnost za prilagodbu i ponovno uvođenje novih mjera ako je potrebno. Morat ćemo živjeti s virusom dok se ne nađe vakcina ili tretman liječenja“.
U planu se navodi da je potrebno razmotriti tri glavna kriterija kako bi se procijenilo je li došlo vrijeme da se ukinu mjere zabrane.
- Epidemiološki kriterij koji pokazuje da se širenje bolesti tokom dugog razdoblja značajno smanjilo.
- Dovoljan kapacitet zdravstvenog ssistema, u smislu npr. stopa popunjenosti u jedinicama intenzivne njege, odgovarajući broj bolničkih kreveta (u stalnim i privremenim ustanovama, kako u javnim tako i u privatnim ustanovama)
- Dovoljan nadzorni kapacitet, uključujući opsežni kapacitet ispitivanja za otkrivanje i praćenje širenja virusa u kombinaciji s kontaktnim traganjem i karantenskim kapacitetom u slučaju ponovne pojave.
Uspješno upravljanje postepenim ukidanjem postojećih mjera zabrane, navodi se, zahtijeva kombinaciju pratećih mjera koje su relevantne za sve države članice.
Kao prateće mjere ističu se sistemi koji će efikasno i brzo prikuplajti podatke o širenju koronavirusa, razvijanje mobilnih aplikacija koje će pratiti kontakte zaraženih, ali koje će poštovati privatnost korisnika, jačanje kapaciteta za testiranje, jačanje kapaciteta bolnica, zdravstvenih radnika kao i opreme i paralelno razvijanje vakcine.
Nakon toga navode se ključne preporuke za ublažavanje mjera zabrane.
Kao prvo se navodi da bi ukidanje mjera trebalo ići postepeno i da bi razmak između toga trebao biti minimalno jedan mjesec.
Opće mjere, zamijeniti ciljanim
Potom bi se opće mjere trebale zamijeniti ciljanim, odnosno da se karantim propisuje samo utvrđenim slučajevima, da se odmah testiraju sumnjivi pacijenti, da se samo ugroženim kategorijama zabrani izlazak...
Dalje se navodi da bi ukidanje mjera trebalo započeti s onim mjerama koje imaju lokalni utjecaj i postupno se proširiti na mjere koje imaju širi geografski obuhvat, uzimajući u obzir nacionalne specifičnosti.
Nakon toga bi EU trebala razmatrati otvaranje internih granica, odnosno granica između zemalja članica. Tek u drugoj fazi bi se razmatralo otvaranje granica prema državama koje nisu članice.
I vraćanje ekonomske aktivnosti, prema planu, bi trebalo ići postepeno, čime bi se osiguralo da se vlasti i preduzeća mogu na odgovarajući način prilagoditi povećanju aktivnosti na siguran način.
„Ali ne bi se sve radnike trebalo vraćati na radno mjesto u isto vrijeme, s početnim fokusom na manje ugrožene skupine. Socijalna distanca bi trebala i dalje ostati u velikoj mjeri i na radnom mjestu“, navodi se u planu.
Kada su u pitanju okupljanja, i ona se trebaju vraćati postepeno. Krenuvši od škola i univerziteta, ali uz maksimalni iskorištenost internet učenja, uvođenja različitih termina pauzi... Isto bi se radilo i sa ostalim okupljanjima. Preporučuje se da se npr. ograniči broj gostiju u kafićima i restoranima, kao i na drugim mjestima, uz ograničeno radno vrijeme.
