Nakon što je Sud Bosne i Hercegovine osudio Miodraga Malića na tri godine zatvora zbog veličanja presuđenih ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, uslijedila je koordinirana kampanja Milorada Dodika i SNSD-a da Malića predstave kao 'nevinašce' i žrtvu neopravdanog sudskog progona samo zato što je Srbin.
Po toj verziji Malić je, kako uporno pokušavaju relativizirati i izvrnuti činjenice, osuđen jer je 'digao tri prsta i nosio fotografije'.
Istina je, da ponovimo, da je Sud BiH osudio Malića jer je u novembru 2022. godine, na protestu opozicije ispred zgrade RTRS-a u Banjoj Luci, nosio transparent sa fotografijama presuđenih ratnih zločinaca.
Upravo to javno veličanje osoba osuđenih za genocid i ratne zločine krivično je djelo po članu 145a Krivičnog zakona BiH. O tome je Raport već detaljno pisao.
Malićevi otisci pronađeni u kući ubijenog Đumišića
No, Raport sada otkriva još jednu, mnogo mračniju dimenziju priče o čovjeku kojeg Dodik danas pokušava pretvoriti u simbol 'ugroženog srpstva'.
Naime, Miodrag Malić je itekako poznat pravosuđu entiteta Republike Srpske. Protiv njega se pred Okružnim sudom u Banjoj Luci vodio postupak za svirepa ubistva Namika Đumišića, Ratomira Dragoljića i Marije Marušić, počinjena 1993. godine.
Malić je u tom predmetu oslobođen optužbi pred Okružnim sudom u Banjoj Luci, u postupku koji je vodio tadašnji sudija, inače kontroverzni Želimir Lepir.
Međutim, Vrhovni sud RS je 2009. godine tu oslobađajuću presudu ukinuo.
Kako su tada pisale Nezavisne novine, u obrazloženju odluke Vrhovnog suda RS navedeno je da su dokazi u predmetu Malić pogrešno ocijenjeni i da se postupak mora ponovo razmotriti, posebno zbog nepravilno ocijenjenog zapisnika o uviđaju.
Tada je navođeno da su Malićevi otisci pronađeni na metalnoj kutiji u kući Namika Đumišića, tada sedamdesettrogodišnjaka koji je 1. septembra 1993. godine svirepo ubijen sa četiri uboda nožem u grudi i prepone, te udarcima nepoznatim predmetom po glavi.
Vrhovni sud RS je prihvatio i žalbu tužioca u vezi s ubistvima Ratomira Dragoljića i Marije Marušić, koji su 27. februara 1993. godine ubijeni u zaseoku Đurđevići kod Bronzanog Majdana, kada je na njih kroz prozor spavaće sobe ispaljen 31 metak, ali u spisima je navođeno da je puška iz koje su Dragoljić i Marušić ubijeni bila u vlasništvu Miodraga Malića. Ipak, sud je zaključio da nema dokaza da je on i pucao iz nje.
Dakle, uprkos činjenici da su Malićevi otisci pronađeni u kući ubijenog Namika Đumišića i da je oružje kojim su ubijene druge dvije žrtve bilo njegovo, sudija Lepir je donio oslobađajuću presudu.
Prema navodima Nezavisnih novina iz 2009. godine razlog za oslobađanje Malića bio je taj jer su dokazi za ubistvo Đumišića ali i ubistva Marije Marušić i Ratomira Dragoljića, za koje je također suđeno Maliću, nestali tokom rata iz banjalučke policije pod nerazjašnjenim okolnostima.
Malić novinarki Raporta: ' Morala bi ti mene poznavati lično, pa da me poznaš'
Ipak, Raport je uputio zvanične upite o ovoj temi i Okružnom sudu u Banjoj Luci i Vrhovnom sudu RS.
Iz Okružnog suda u Banjoj Luci za Raport su potvrdili da su u arhivi pronašli predmet iz 2007. godine koji se odnosi na osobu inicijala M. M. U tom predmetu Okružni sud je donio oslobađajuću presudu, koja je potom ukinuta od strane Vrhovnog suda RS, da bi nakon ponovljenog postupka Vrhovni sud 2009. godine donio pravosnažnu presudu kojom je optuženi oslobođen optužbi za ubistva.
Iz Vrhovnog suda RS su na upit Raporta kratko odgovorili:
"Iz evidencija ovog suda u krivičnom predmetu koji je vođen protiv Miodraga Malića evidentno je da je oslobađajuća presuda potvrđena pa je prema tome odluka pravosnažna".
U međuvremenu, Raport je kontaktirao i advokata Milana Petkovića, Malićevog branioca, koji nam je rekao da mu ove informacije o njegovom klijentu 'nisu poznate' i uputio nas je na samog Malića.
Miodraga Malića smo potom direktno pitali da li je njemu suđeno za ubistva Namika Đumišića, Ratomira Dragoljića i Marije Marušić.
'Za sve te informacije obratite se mom advokatu Milanu Petkoviću', odgovorio je.
Nakon što smo mu rekli da nas je upravo Petković uputio na njega, ponovili smo pitanje. Tada je Malić rekao:
"Ništa vam ne mogu reći, to je rekao Želimir Lepir u završnoj riječi i to je završeno", kazao je Malić, indirektno potvrdivši da je on Malić kojem je suđeno za tri ubistva.
Na konstataciju Raporta da mi ne znamo na šta on misli kada kaže 'to je završeno', te da nas zanima eksplicitan odgovor na pitanje, je li njemu suđeno za ubistvo tri osobe 1993. na području Banje Luke Malić je počeo pokazivati znakove nervoze:
'Pa, morala bi ti mene poznavati lično, pa da me poznaš'- kazao je Malić autorici ovog teksta u telefonskom razgovoru.
Na našu primjedbu da je ovo zvaničan upit jednog medija, Malić je uz riječi 'Gospođo, ja nisam u obavezi da vam odgovorim na to pitanje, budite pozdravljeni' prekinuo telefonsku vezu.
Mora se znati zbog koga Dodik poziva na proteste
Iako se Malić očigledno pokušava sakriti iza oslobađajuće presude sudije Lepira, prešućuje činjenicu da je presuda bila ukinuta odlukom Vrhovnog suda RS, druge detalje nismo mogli saznati niti ga pitati za nestale dokaze jer je prekinuo vezu.
Ali i za Sud BiH i za javnost ove informacije o procesu protiv Malića su od izuzetnog značaja.
Poznato je da je Sud BiH prilikom izricanja presude za veličanje ratnih zločinaca kao otežavajuću okolnost uzeo činjenicu da je Malić ranije osuđivan, iako nije precizirano za koja djela.
Ostaje otvoreno pitanje da li bi saznanje da se protiv njega vodio postupak za tri ubistva, za što je oslobođen zbog nestalih dokaza, predstavljalo dodatnu otežavajuću okolnost i da li bi kazna bila i strožija.
Ovo je bitno i zbog činjenice da će Malić gotovo sigurno uložiti žalbu Apelacionom vijeću Suda BiH, pa je od suštinske važnosti da pravosuđe zna 's kim ima posla.'
Informacije o tome jesu li tri ubistva iz 1993. godine rasvijetljena nakon što je oslobođen Malić važno je i za političare u RS, naročito za Milorada Dodika koji najavljuje proteste 'u odbranu' Malića kako bi javnost u RS znala koga, zapravo, brani.
Na kraju, treba podsjetiti i na potresno svjedočenje Zorana Kopanje, koje su Nezavisne novine objavile 2009. godine. Kopanja je ispričao da je porodica Namika Đumišića u zimu 1941. godine spasila više srpskih porodica od ustaškog pokolja u Banjoj Luci, skrivajući ih u podrum svoje kuće.
Zahvaljujući toj humanosti, danas postoje čitave generacije njihovih potomaka.
A Namik Đumišić je 1993. godine ubijen na svirep način.