Jason Statham ne govori puno u svom novom filmu "Wrath of Man. Engleski glumac morao je upamtiti možda tri stranice dijaloga. Ali, kao i uvijek, vrlo je izražajan sa rukama. I oružjem u njima.
"Nisi baš za razgovor, zar ne, Mary Poppins?", pitaju ga u svlačionici. Šta mislite kakve su šanse da će ko god je to rekao preživjeti u filmu?
Statham se ponovo našao s rediteljem-scenaristom Guyom Ritchiejem za elegantni mashup osvete i pljačke u filmu "Wrath of Man", proširivši partnerstvo koje nam je prethodno donijelo "Lock, Stock and Two Smoking Barrels", "Snatch" i "Revolver".
Obojica su u svom idealnom elementu za "Gnjev jednog čovjeka", Statham u hladnom i dosljednom ubistvu negativaca, a Ritchie koji sve to hvata svojim kinetičkim stilom snimanja i nemirnom kamerom.
POGLEDAJTE I OSTALE RECENZIJE NA NAŠEM PORTALU
Wrath of Man
Zasnovan na francuskom filmu "Cash Truck" iz 2004. godine, priča započinje krvavim napadom na oklopni kamion koji prevozi novac u Los Angelesu, i uzbudljivo se iznova vraća ovom ključnom trenutku.
Statham je unajmljen kao čuvar nakon napada i ubrzo zasija u Fortico Securityju, uglavnom jer je toliko smrtonosan da ubija potencijalne lopove bez po muke. Neko ga nazove "nedvosmisleno preciznim".
Ispostavlja se da ovaj tip nije previše kvalificiran službenik za sigurnost kako smo mislili. U tajnom je zadataku da osveti smrt svog sina. "Nosim nezadovoljstvo", priznaje u jednom od rijetkih trenutaka kada govori. (Kolega ima ekstremnije zapažanje: "Počinjem misliti da je psihopata.")
Scenarij čiji su autori Ritchie, Ivan Atkinson i Marn Davies oslanja se na klasični Ritchijev trik kodiranja vremena skakanjem unaprijed, a zatim unazad. To dodaje malo lažno-evropskog šika onome što je neka predvidljiva američka formula.
Gledaocima se daju i korisne naslovne kartice, poput "Pet mjeseci kasnije" i "Pet mjeseci ranije", ali čini se da su često u konfliktu jedna s drugom , a također se naslanjaju na dugačka Ritchijeva poglavlja ("Loše životinje, loše", "Jetra, pluća, slezena i srce")
Ritchiejeva ljubav prema živopisnim nadimcima također je evidentna, tu su "Boy Sweat Dave" i "Bullet", a njegovo ultranasilje postavljeno na neskladnu muziku nije prigušeno. Samo poslušajte "Folsom Prison Blues" dok muškarca tuku s glavnom u plastičnoj vrećici.
"Wrath of Man" je ipak Ritchie u ćudljivom sredovječnom raspoloženju, a njegov poriv da bude neobično nepredvidljiv primijetan je u ovom filmu, čak i dok se njegova kamera i dalje okreće, vraćajući se unazad, naprijed ili lebdeći gore. Postoji prijetnja, tupa tama i tišina, kao da je previše puta gledao klasik "Heat".
Film polako počinje da gubi momentum do trenutka kada se upoznajemo s novom naoružanom pljačkaškom ekipom koju čine nezadovoljni bivši američki vojnici čiji povratak civilnom životu ne prolazi glatko, pa se okreću kriminalu. "Mnogo je isplativije od ubijanja Arapa", kaže jedan od članova.
Obračun Stathama i pljačkaške ekipe je na vidiku, iako pljačkaši upozoravaju Stathama da: "Danas nije dan za igrati se heroja." Ali, to je u njegovom DNK. On će danas biti heroj, uprkos onome što se čini ispuhanim krajem s puno potrošenih čahura. On je heroj s malo riječi.
Nekima se možda neće dopasti brutalnost koja se ovdje prikazuje, a drugi se možda pitaju zašto je Ritchie isušio boju koja je učinila njegove ranije kriminalističke filmove takvim hitovima.
Ali taj skok govori o režiseru koji je našao povjerenje u to što radi i ne treba ponavljati stare hitove. Ovdje je vidljiv temeljni stav da Ritchieju nije posebno stalo da li vam se sviđa, a koji će ga vjerovatno na kraju spustiti na razinu manje poznatih filmova poput "Revolvera" i "RocknRolle".
Ali, "Wrath of Man" i dalje je zadivljujući, iako je daleko od njegove komforne zone. To je film koji pokazuje da Ritchie još uvijek ima par trikova u rukavu.
