Hutch Mansell vodi predvidljiv život. Neki bi ga nazvali i dosadnim. Ili, sudeći prema izrazu njegovog lica, gotovo praznoj ekspresiji koja je ujedno i portret egzistencijalnog očaja, mogli biste ga opisati i kao umrlu dušu. Svakog jutra ustaje, pretrči nekoliko kilometara, popije kafu. Hutch se vozi autobusom iz predgrađa do svog posla u proizvodnom pogonu u vlasništvu njegovog tasta, gdje radi kao računovođa. Svake večeri ovaj mučeni čovjek dolazi kući sinu tinejdžeru (koji ga jedva registruje) i mladoj kćerki (koja ga obožava) i odlazi u krevet pored supruge (čiji jastuk leži između njih i govori vam sve što trebate znati o stanju njihovog braka). Utorkom je malo drugačije. To je dan kada Hutch neizbježno propušta iznijeti kante za smeće za odvoz na vrijeme, iz sedmice u sedmicu. Osim toga, sve je to jedan dugi, očajni put ka postajanju hrane za crve. Drugim riječima, ako ćete film nazvati "Nobody" (Niko), ne biste mogli odabrati prikladnijeg protagonista.
A ako želite nekoga da glumi tužnu vreću poput Hutcha, možete proći puno gore od Boba Odenkirka. Komedijaši ga poznaju kao ključnu figuru u stand-upu 90-ih, kao i pisca SNL-a. Svi ostali ga poznaju kao Jimmyja McGilla, a.k.a. Saula Goodmana, a.k.a. jedan od razloga zašto je Better Call Saul postao rijetki spin-off koji je kvalitetom u rangu originala. McGill/Goodman živi od dosjetki, ali Odenkirk ovom slabo moralnom advokatu pruža osjećaj očaja još od Breaking Bad dana, kao i samosvijest obojenu sramom.
POGLEDAJTE I OSTALE RECENZIJE NA NAŠEM PORTALU
Kako ga nužno ne možete zamisliti? Kao određenu verziju Johna Wicka, a to je upravo "Nobody". Režirao ga je Ilya Naishuller, a napisao scenarist Wickove trilogije Derek Kolstad. Nobody je film u kojem je 58-godišnji glumac u prepoznatljivom triler scenariju. Uprkos svom normalnom izgledu, Mansell ima vrlo specifičan set vještina. To su vještine koje su decenijama brušene da postane "revizor za one agencije s tri pisma". To je eufemistički način opisivanja ubice kojeg zapošljavaju obavještajne agencije da ubija ljude koji se smatraju nedodirljivim. Odavno je ostavio ovu tajnu prošlost iza sebe i postao porodični čovjek.
A onda pljačka kuće probudi zvijer u Mansellu. Osjećaj lične oskudnosti dovodi do osvete, što nekako dovodi do susreta sa mnoštvom siledžija u autobusu koje u konačnici pošalje u bolnicu. Nevjerovatan, ali nesumnjivo uzbudljiv prizor. Ko smo mi da uskratimo ovom voljenom dobitniku Emmyja njegov trenutak? Zar ne zaslužujemo Boba Oden-Wicka?
Ta scena nije prvi pokazatelj da je Mansell malo više nego što se vidi na prvu. Uočivši izdašnu tetovažu dvije karte na Hutchevom zglobu, jedan stariji vojni veteran s poštovanjem kaže: "Hvala vam na službi". Zatim se brzo zaključa u improvizovanu sobu za paniku. Ali je to potvrda da ovo neće biti napola odrađena krunidba u smislu prekretnice u karijeri. Odenkirk je zaslužan što, do tog trenutka kada njegov izmučeni heroj odšepa poput starog revolveraša iz ove gužve, u potpunosti vjerujemo da se ovaj čovjek može snaći u obračunu šest na jedan.
Nikad prije nije glumio dobronamjernog akcionog junaka, ali je gotovo dvije godine trenirao za izvođenje scena tučnjave koje uključuju brzo lomljenje ruku, munjevito ubadanje torza, uklanjanje zuba zglobovima prstiju i inventivna upotreba predmeta za domaćinstvo za nanošenje bola. Čini se i da je usavršio prazan pogled opasnog lika i zna kako kanalisati stoicizam koji inače ne biste povezivali s njegovim manje snažnim, rijetko tihim prethodnim likovima.
Čista neočekivanost kako Odenkirk fluidno prihvaća žanr, što je iznenađenje još ugodnije od zaokreta u karijerama Liama Neesona i Keanu Reevesa, diže "Nobody" na veći nivo. Čak i nakon što ruski mafijaš koji voli karaoke (Aleksej Serebrjakov) objavi rat Mansellu i svi polude, još uvijek se prilagođavate prisustvu Odenkirka, bez obzira na to koliko su prepucavanja prenapeta. On je ovdje težište, mirnoća usred prevrtanja automobila, pucanja kostiju i gun-fu oluje. On je glavni razlog za pogledati film.
Ili, tačnije, jedini razlog za pogledati. Problem nije u kastingu, već u svemu ostalom osim Odenkirku i pedeset i nešto oružja za masovno uništavanje. Ako ste pogledali prethodni film Naishullera "Hardcore Henry", konceptualni pokušaj snimanja filma u prvom licu, znate da može proizvesti glasnu i neugodnu buku s jednom notom, u dobru i u zlu. U ovom filmu "Nobody" drži haos u pokretu, ali sve osim eksplozija i doslovnog osjećaja trčanja i pucanja njegove glavne zvijezde je izvan njegovih vještina.
Toliko je mrtvog prostora između akcije da možete osjetiti kako se stvari zaustavljaju mnogo prije stigne naredna doza adrenalina. Ponavljajući stilski tik dodavanja melodija iz sredine 20. stoljeća u scene nasilja pomalo je potrošen. I dok klimaks na radnom mjestu uvodi Mansellovog brata (RZA) i oca (Christophera Lloyda) za dodatnu vatrenu snagu, sveukupna traljavost u ovom akcijskom filmu pomalo je neoprostiva. Među navedenim producentima je i David Leitch, kaskader koji je postao režiser odgovoran za "Johna Wicka" i "Atomic Blonde". Stoga je teško ne zamisliti alternativni svemir u kojem bi umjesto uloge producenta upotrijebio svoj glatki, elegantni dodir iza kamere.
Kao i sa Wickom, Kolstad uvodi male elemente izgradnje svijeta koji sugeriraju dublju prošlost i zaobilaznice. Mansellov brat se skriva i pretvara da je mrtav (ne saznajemo zašto), postoji misteriozni lik po imenu "Brijač" koji se bavi informacijama (između ostalog?); postoje aluzije na prošle misije, špijunske organizacije unutar organizacija, bavljenje smrću kao dio duge porodične tradicije (moguće?). Za razliku od Wickovog svijeta osobenosti i procvata, ovdje su periferni dijelovi svijeta pomalo odbačeni.
Čudna li čuda, poput uvođenja mafijaša koji je etiopsko-ruskog porijekla, samo da bi se prema njemu ophodio kao prema egzotici. Što se tiče Hutchove supruge i djece, pružaju mu razloge da pređe u mod zaštitnika oca i prihvati svoje stare navike. Ali ne biste ih nazvali likovima, posebno gospođu Mansell. Ona je nedovršena skica supružnika koju ni Connie Nielsen ne može dokučiti. Prisutna je ili kako bi se osjećao manje muškarcem ili da mu, kada se vrati kući kao zvijer, omogući da se više osjeća muškarcem. I to je to.
Primamljivo je gledati ovaj film i kao satiru na mušku slabost u krizi srednjih godina. Od muškog podruma (koji je ujedno i fini krematorij), do mišićnog automobila iz 70-ih kojeg Mansell "posudi" od komšije. Ipak je vjerovatnije da ćete "Nobody" gledati kao jednu dugu fantaziju o ispunjavanju želja, u kojoj lik može otresti prašinu srednjih godina tako što zakorači u svoje staro ja.Prljav je to posao, biti inspiracija starim frajerima da povrate ubicu u sebi kako bi se njihovo samopoštovanje magično ponovo pojavilo. Ali neko i to mora uraditi.
Film je dostupan na platformi Amazon Prime Video
