ništa nije bolnije

Rasulo u redovima “Orlova”. Kapiten Tadić se povlači: Ostajem pri svojim stavovima….

Kapiten fudbalske reprezetnacije Dušan Tadić, za kojeg se nakon turbulentnih dešavanja na Evropskom prvenstvu u taboru "Orlova" spekuliralo se povlači iz državnog tima, sada se oglasio i to potvrdio u saopćenju za javnost.

"Težim ka tome da budem korektan i direktan, koliko je to moguće, kao što je bilo tokom izjava na EP.

Ostajem pri stavovima koje sam iznio. Naglašavam da nisam imao namjeru da uvrijedim saigrače ili bilo koga drugog ko je bio dio tima Srbije u Njemačkoj, tako da imam potrebu da posljednji put objasnim određene stvari oko kojih znam da je bilo polemike.

Osnovni razlog

Dalje, osnovni razlog ovog saopćenja je taj da sam donio odluku da se oprostim od dresa reprezentacije Srbije. Da li bih mogao i u budućem periodu da budem koristan - neka procijeni struka, javnost ili ko već smatra da je pozvan da o tome diskutuje i ko misli da je dio fudbalskog ambijenta.

Reprezentacija je za mene uvijek bila ljubav. Ljubav prema državi, ljubav prema narodu, ljubav prema igri, takmičenju, druženju…

Mnogo toga smo prošli zajedno - radost, tugu, osmijehe, krv, sreću, a bilo je dosta bola i patnje.

Nijedan klupski neuspjeh ne može da zaboli kao reprezentativni, ali isto tako nijedan klupski uspjeh ne može da donese radost kao uspjeh u dresu Srbije.

Sa velikim zadovoljstvom sam se borio i branio grb državnog tima. Van terena, kao i na njemu. Imao sam privilegiju da predstavljam Srbiju na dva svjetska prvenstva, Evropskom prvenstvu i Olimpijskim igrama.

Rekordi me nikad nisu zanimali, a kapitenska traka je donela posebnu odgovornost, čast i povjerenje. Ako nešto ističem - to bi bio rekord u broju asistencija. Ko me poznaje, zna koliko mi je važno. Uvijek mi je slađe da „spakujem”, nego da postignem gol.

Hvala navijačima

Hvala našem narodu i navijačima na aplauzima i kritikama. I u kritikama sam osjećao podršku i koliko vole reprezentaciju.

U sportu je, uglavnom, teren taj koji uvek pokaže gdje ste i koliko zaslužujete. Hvala svima koje sam upoznao od prvog dana kada sam postao dio reprezentacije i FSS-a. Učinili su me boljim čovjekom i sportistom.

Opraštam se od reprezentacije, ali vjerujem da ću jednog dana ponovo biti tu. Poslije igračke karijere, želim da ostanem u fudbalu, a nema ničeg ljepšeg nego da svojoj zemlji pomognete ukoliko to možete. Sa svojom porodicom i prijateljima, na tribinama ili ispred ekrana, bit ću uvijek vjeran navijač Srbije.