Dok rat Rusije i Ukrajine traje, vojni stručnjaci smatraju da će ovaj sukob proizvesti trajne lekcije za buduće ratne strategije.
Glavna poruka je da pored posjedovanja najsavremenijeg vojnog arsenala vrijeme operacija i diplomatska manevarska sposobnost igraju jednako ključnu ulogu u postizanju ciljeva.
Otvorili četiri fronta
Također odbacuju vojnu doktrinu "hladni početak", navodi Iftikhar Gilani u analizi za AA. To je naziv koji je dat ograničenoj i brzoj ratnoj strategiji dizajniranoj kako bi se zauzeo teritorij bez rizika od nuklearnog sukoba.
Tog dana, 24. februara, vjerovalo se da će ruska vojska uskoro obezglaviti ukrajinsko vodstvo i preuzeti kontrolu nad ključnim mjestima. Rusi su otvorili četiri fronta. Od toga dva prema glavnom gradu Ukrajine, Kijevu, jedan prema Harkovu i južni front od Krima do Odese.
Istog dana, ruske specijalne snage i padobranci su napali aerodrom Antonov u Hostomelu, samo deset kilometara sjeverozapadno od Kijeva.
Zbog tih trenutnih uspjeha, snage iz Bjelorusije sa sjevera počele su marširati prema glavnom gradu. Izgledalo je kao operacija koju su Rusi poduzeli dok su okupirali teritorije u Gruziji 2008. i Krim 2014. ili poput američke invazije na Irak 2003.
Fatalna greška Rusa
Ali mnogi stručnjaci sada tvrde da se ignoriranje vremena i logistike u vojnom planu pokazalo fatalnom greškom u uskraćivanju apsolutne i trenutne pobjede Rusa.
Kišno vrijeme, koje je počelo u martu, pretvorilo je puteve i doline prema Kijevu u močvare, otežavajući kretanje.
U nemogućnosti da se kreće naprijed sa teškom artiljerijom i tenkovima, konvoj dug 60 kilometara, koji je marširao ka Kijevu, postao je jednostavno laka meta.
Ukrajinske snage, upoznate sa kopnom, upotrijebile su taktiku hit-and-run (gerilski prepad). Koristile su američki Javelin, projektile NLAWS i turske bespilotne letjelice. Uspjele su zaustaviti kretanje ruskih snaga. Mjesec kasnije, Rusi su se povukli te posvetili pažnju jugoistoku Ukrajine.
Značaj vremena
Važnost vremena kao faktora u vojnim operacijama može se jasno shvatiti iz dokumenata koje su prikupili indijski vojni istoričari.
Oni su zabilježili da je feldmaršal Sam Manekshaw, načelnik vojske 1971., otvoreno rekao tadašnjoj premijerki Indiri Gandhi da njegove snage nisu spremne za invaziju na ono što je tada bio Istočni Pakistan, a sada Bangladeš, u aprilu 1971. godine.
Prema riječima penzionisanog general-potpukovnika Erica A Vasa, kada su se politički događaji u Istočnom Pakistanu pogoršali hapšenjem popularnog vođe Mujibura Rahmana 25. marta, Gandhi je sazvala ministre iz svog kabineta i načelnika vojske.
"Premijer je rekao: "Želim da vojska krene u ofanzivu na Istočni Pakistan što je prije moguće'", prisjetio se Vas u članku iz 2013. za novinsku web stranicu "rediff.com".
Kada su ga pitali da to pojasni, Manekshaw je rekao da će sezona monsuna uskoro zavladati i da će se sve rijeke na istoku izliti i da će planinski prijelazi Himalaja biti otvoreni ljeti te da neće moći povući vojne trupe postavljene duž kineskih granica.
Nisu iskoristili vazdušni potencijal
Drugo objašnjenje je bilo da su usjevi spremni na poljima i da u slučaju kretanja trupa neće biti dostupnog transporta za njihov transport do pijaca, što bi dovelo do nestašice hrane, pa čak i nereda u zemlji. Indijska vojska je konačno krenula u decembru, kada je nastupila zima i uspjela osloboditi Bangladeš.
Vojni posmatrači su također začuđeni da Rusija u sadašnjem ratu nije iskoristila svoj puni vazdušni potencijal. Izgleda da su sistem protivvazdušne odbrane S-300, koji je Ukrajina navodno nabavila od Slovačke, i američke rakete Stinger spriječile Ruse da pokažu superiornost u vazduhu.
Raketni sistem zemlja-vazduh
S-300 je raketni sistem zemlja-vazduh dugog dometa iz sovjetskog doba koji može oboriti krstareće rakete i avione. Ima domet do 90 milja.
Tri zemlje članice NATO-a - Slovačka, Bugarska i Grčka - posjeduju sistem protivvazdušne odbrane.
Ironično, Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici iznose zamjerke samo protiv Turske zbog nabavke S-400, napredne verzije raketnog odbrambenog sistema za osiguranje svog teritorija. Rat je samo dokazao da je odluka Turkiye da nabavi S-400 bila pravovremena i ispravna.
“Sjedinjene Američke Države su Ukrajini poslale 16 naprednih artiljerijskih raketnih sistema visoke pokretljivosti (HIMARS). Tu su i hiljade navodećih raketa (GMLRS), drugih raketa i skoro pola miliona metaka municije 155 mm.
Hiljade protivtenkovskih projektila, protivavionskog oružja, malokalibarskog oružja i druge vojne opreme su isporučeni“, navodi se u izvještaju “Defence One“, američke internet stranice za odbranu i međunarodnu sigurnost.
Utjecaj sankcija i sajber ratovanja
Rusija i dalje odbija da ga nazove pravim ratom, kojeg i dalje opisuje kao "specijalnu vojnu operaciju". Rusi tvrde da još nisu na terenu iskoristili svoj udarni korpus, koji je raspoređen duž granica.
Ali nakon što je Rusija 30. septembra anektirala četiri regiona - Lugansk, Donjeck, Zaporožje i Herson - zauzevši 15 posto ili 90.000 kvadratnih kilometara teritorije Ukrajine, udarni korpus bi mogao biti prebačen u ove regione.
Iako su Rusi koristili rakete kao što su Kaliber, Kh59, KH 101, rakete kratkog dometa Točka i Iskander, pa čak i hipersoničnu raketu Kinzhal, vojni stručnjaci ističu da je produženje rata utjecalo na ključne komponente zbog zapadnih sankcija.
Ugledni indijski odbrambeni časopis "The Force" navodi da su, s obzirom na oštre sankcije, ruski vojno-tehnički i vojno-industrijski subjekti pod velikim pritiskom da nabave procesore mikročipova potrebne za avioniku, kao što su elektronski skenirane multi-mod radarske antene (AESA-MMR).
Odbrambeni analitičar Manoj Joshi vjeruje da sajber rat između Rusije i Ukrajine nudi brojne lekcije za buduće ratne strategije u svijetu.
Pristup američkom sistemu
Na početku rata, Rusi su hakovali komercijalni američki satelit Viasat. Njega je Ukrajina koristila za svoje komunikacije. Ali ubrzo nakon toga, Kijev je dobio pristup američkom sistemu Space X Starlink.
Druge zapadne države su pomogle u prikupljanju taktičkih obavještajnih podataka. To je osiguralo da se Ukrajina održi.
Ono što je Ukrajina uradila ne bi mogla postići bez pomoći IT kompanija. U to su uključeni Apple, Microsoft, Amazon i Space X, kao i saveznici iz zapadne Evrope.
Naglasio je to Joshi, ugledni saradnik Observer Research Foundation (ORF), vodećeg think tanka.
Doktrina "hladni početak"
Rusko-ukrajinski rat je također pokrenuo pitanja o doktrini "hladnog početka" (CSD). Nju je prva predložila indijska vojska s ciljem usmjeravanja brzih ofanzivnih operacija na neprijateljsku teritoriju.
Stephen Rosen, stručnjak za nacionalnu sigurnost i vojna pitanja na Univerzitetu Harvard, smatra da posljedice scenarija sličnog Ukrajini znače da su državama potrebne veće zalihe potrošnog vojnog materijala, od municije, goriva pa do hrane.
“To bi također zahtijevalo veće kapacitete za obuku dodatnih snaga. Produženi konvencionalni rat zahtijeva mnogo veće napore da se vodi i zahtijeva održiv pristup”, rekao je on.
