Svijet

‘Rat u Ukrajini možda tek sada počinje. Zamah se dramatično može okrenuti na obje strane, evo o čemu ovisi‘

Otkad su ruske snage napale Ukrajinu prošlo je punih 100 dana, a s obzirom na Putinov prvotni plan, nijedan od strateških ruskih ciljeva nije postignut, međutim oni danas ipak kontroliraju 20 posto ukrajinskog teritorija.

Kao i onoga dana kad su napadnuti, iz Kijeva se i 100-ti dan rata videom javio predsjednik Volodimir Zelenskij koji je poručio da je i dalje tu, kao i svi njegovi najbliži saradnici.

„Mi smo tu, Oružane snage Ukrajine su također ovdje… Naš narod je ovdje. Branimo Ukrajinu već 100 dana. Pobjeda će biti naša. Slava Ukrajini! – poručio je Zelenski u video poruci snimljenoj ispred Ureda ukrajinskog predsjednika, u centru glavnog grada.

Ni nakon tri i po mjeseca borbi, ratu se ne nazire kraj, bojišnica se proteže na više od 1000 kilometara, a žrtve, i civilne i vojne, su ogromne. Istodobno svjetske naslovnice imaju sve manje udarnih vijesti iz Ukrajine, zamor od rata prijeti smanjivanju spremnosti za pomoć, a mnogi tvrde kako prave bitke zapravo tek počinju.

Ako Rusija ostane bez potrebnog ljudstva, a Ukrajina nabavi dovoljno sofisticiranog i teškog oružja, zamah rata mogao bi se dramatično okrenuti u korist Kijeva u fazi nakon bitki za Severodonjeck i Herson. Međutim ako Rusija može održati svoju vojsku ( a znamo da ima problema s novačenjem snaga) i uspije u Donbasu, a Ukrajina ne dobije svo oružje koje joj je potrebno, Putinov zamah bi mogao krenuti u drugom pravcu: Moskva bi opet mogla proširiti svoje ciljeve i krenuti masivnim udarima prema Kijevu.

Rusija je na početku bezuspješno pokušala napraviti blitzkrieg, a sada je prešla na taktiku iscrpljivanja. Njeni su ciljevi jasni: žele okupirati veliki dio Ukrajine, odsjeći zemlju od pristupa moru i izbrisati u njoj sve što je ukrajinsko. Ako uspiju, druge zemlje u istočnoj Evropi bit će izložene ucjeni da se povinuju željama Moskve, u suprotnom će riskirati rat.

U prvih mjesec dana ruske su snage provodile plan okupacije cijele Ukrajine, a glavni cilj je bio Kijev. Tamo su namjeravali skinuti demokratski izabranog predsjednika Volodimira Zelenskog i postaviti svoju marionetsku vlast kako su to učinili i u drugim okupiranim ukrajinskim gradovima i regijama. Na Kijevu su se poskliznuli, pretrpjeli velike gubitke i promijenili plan. Budući nisu uspjeli osvojiti niti okružiti Kijev i Harkiv, snage su preusmjerili na Donbas.

Uz masovnu upotrebu artiljerije, koja čisti prolaz postigli su taktički uspjeh u Donbasu, gdje kontroliraju više od 90 posto Luganske regije. Blizu su tome da zauzme cijelu Lugansku oblast. Kontroliraju i strateški važne gradove Herson i Mariupolj na jugu, tako da iako su se Putinu prvotni planovi izjalovili, Rusi nisu daleko od stvaranja željenog kopnenog koridora do Krima, koji su napali i anektirali 2014. godine.

Ukrajinci ne žele ni čuti za nedavne ‘diplomatske’ prijedloge prema kojima bi njihova zemlja trebala razmotriti odustajanje od dijela teritorije koji je trenutno pod okupacijom kako bi postigla sporazum o prekidu vatre i spriječila nastavak krvavog rata. Uz onu na ratištima, Ukrajina je neprestano u snažnoj diplomatskoj ofanzivi pa osim ruskim snagama žestoko uzvraćaju i pojedincima na Zapadu kojima je već dosta ukrajinskoga rata i njegovih indirektnih globalnih posljedica poput inflacije, poskupljenja energenata, strahova od nestašice hrane, ali i od Putinove vojne odmazde. Mnogi u zadnje vrijeme ‘dobrohotno’ savjetuju Ukrajincima da se priklone realitetu pa čak i da Rusima daju dio svoje zemlje u ime svjetskog mira.

Bivši državni sekretar SAD Henry Kissinger ustvrdio je tako da bi Kijev trebao prihvatiti ustupanje teritorija kako bi zaustavio invaziju, a uredništvo New York Timesa u nedavnom je članku tvrdilo da će se Ukrajina morati suočiti s ‘bolnim teritorijalnim odlukama’.

Ukrajinci odgovaraju kako pobjeda Ukrajine u ratu s Rusijom nije “nerealna” ili „nevjerovatna” opcija kako to neki bjelosvjetski mudrijaši sugeriraju. Zelenskij takve sugestije upoređuje s Münchenskim sporazumom iz 1938. — neuspjelim evropskim pokušajem smirivanja nacističkog diktatora Adolfa Hitlera odustajanjem od teritorija u Čehoslovačkoj.

„Ako želimo da svijet bude vrijedan riječi civilizacija, onda je pobjeda Ukrajine jedina opcija, a zapadna financijska i vojna potpora Ukrajini jedini način da se uspostavi dugoročni mir i sigurnost na evropskom kontinentu, odgovaraju na takve ponude iz Kijeva.

“Djeca nam umiru, vojnike raznose granate, a govore nam da žrtvujemo teritorij. To se nikada neće dogoditi” – komentirao je Oleksij Arestovič, savjetnik predsjednik Ukrajine.

Prema procjenama UN-a, od početka rata najmanje je 4.149 civila ubijeno i 5.000 ranjeno a vjeruje se da je stvarni broj mnogo veći. Područja s kojih su se ruski vojnici povukli prepuna su masovnih grobnica i ruševina. Procjene svjetske banke kažu da će se ukrajinski BDP u 2022. smanjiti 45 posto, piše Slobodna Dalmacija.

Isto tako, skoro je u potpunosti obustavljen izvoz hrane iz Ukrajine, prije svega žitarica zbog ruske kontrole luka u Crnom moru, osim ako izuzmemo žito koje su Rusi opljačkali pa ga sada izvoze i koriste kao političko oružje u pridobivanju država kojima prijeti glad. Ured glavnog tužitelja Ukrajine objavio je kako je Putinova agresija oduzela život najmanje 243 djece, dok je još njih 446 ozlijeđeno. Više od 6,8 milijuna ljudi pobjeglo je u druge zemlje, a 7,7 miliona je raseljeno po Ukrajini.



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare