Vlade se suočavaju sa povećanim zaduživanjem, porezima i smanjenjem javnog sektora kako bi finansirale svoje rastuće vojne budžete. Evropske članice NATO-a će ove godine potrošiti rekordnih 380 milijardi dolara na odbranu, što je teško prodati biračima.
Ako želite podsjetnik na sigurnosne prijetnje s kojima se svijet danas suočava, pogledajte koliko su vlade povećale izdatke za odbranu. Globalni vojni budžeti dostigli su 2,44 triliona dolara (2,25 biliona eura) prošle godine, skoro 7 posto više nego 2022. To je bio najveći rast u odnosu na prethodnu godinu od 2009, zabilježen tokom druge godine ruske invazije na Ukrajinu, piše DW.
Za svakog muškarca, ženu i dijete, svjetska vojna potrošnja sada je najveća od kraja hladnog rata - 306 dolara po osobi.
S obzirom na to da Kijev nije bio spreman da se bori protiv sukoba tako velikih razmjera, zapadne zemlje su povećale vojnu pomoć Ukrajini, dok su druge eskalacijske tenzije s Rusijom i na Bliskom istoku i u Aziji također podstakle vlade da pojačaju svoju odbranu, za razliku od bilo kojeg vremena od Drugog svjetskog rata.
U 2024. Sjedinjene Države su izdvojile 886 milijardi dolara za odbranu, što je porast od više od 8 posto u dvije godine. Predviđeno je da će po prvi put evropski partneri NATO -a ispuniti cilj koji je postavila vojna alijansa o trošenju 2 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) - što je velika greška bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Samo ove godine su u budžetu izdvojili 380 milijardi dolara za odbranu, rekao je u februaru šef NATO-a Jens Stoltenberg.
Dok Njemačka još uvijek ide ukorak sa ostalim članicama NATO-a — uz pomoć specijalnog fonda kancelara Olafa Scholza od 100 milijardi eura (109 milijardi dolara) za unapređenje oružanih snaga Bundeswehra — Poljska će ove godine potrošiti 4,2 posto BDP-a na odbranu, najviše u vojnog saveza. I drugi na istočnom krilu NATO-a daleko premašuju ili će uskoro premašiti cilj od 2 posto, zbog povećane sigurnosne prijetnje na njihovim granicama.
Kao rezultat toga, vlade se suočavaju sa sve težim izborom oko toga kako platiti te nove obaveze u oblasti odbrane, baš kao što mnoge ekonomije slabe zbog efekata tekućih globalnih geopolitičkih tenzija i dugotrajne inflacije. Mnoge zemlje su već fiskalno rastegnute.
"Kratkoročne obaveze za vojnu opremu za Ukrajinu trebale bi se finansirati dodatnim dugom. To je način na koji su se ratovi historijski finansirali", rekao je za DW Gunther Wolff, viši saradnik briselskog trusta mozgova Bruegel.
"Ali za dugoročnu povećanu potrošnju za odbranu, ili porezi moraju rasti ili ćete smanjiti druge troškove. Da li je to politički bolno? Naravno! Ali ako to proširite po raznim vladinim odjelima, bit će manje", dodao je.
Njemačka smanjuje budžete ministarstava, osim za odbranu
Njemačka, koja se suočava s izgledom nižih poreskih prihoda zbog slabijeg rasta, smanjila je potrošnju u većini vladinih odjela i izdvojila međunarodnu razvojnu pomoć za smanjenje od skoro 2 milijarde eura ove godine.
"Njemačka mora napraviti neke vrlo značajne kompromise", rekao je za DW Jeffrey Rathke, predsjednik Američko-njemačkog instituta na Univerzitetu Johns Hopkins u Washingtonu.
„Njima je potrebno politički upravljati kako ne bi nagrizli podršku javnosti za jačanje sigurnosti i odbrane“, istakao je.
Ljevičarske političke stranke u nekoliko zemalja predvodile su pozive za mir između Rusije i Ukrajine i podstakle debatu o tome da li bi nova vojna potrošnja mogla biti bolje utrošena na zdravstvenu zaštitu ili socijalne programe.
Rathke je primijetio kako je kočnica njemačkog duga, koja ograničava sposobnost vlade da pozajmljuje novac kako bi pokrila praznine u budžetu, značila da Scholzova koalicija ima manje prostora za pomicanje u odnosu na, recimo, Francusku.
Dok su finansije Poljske u mnogo boljem stanju od mnogih zapadnoevropskih zemalja, premijer Donald Tusk, koji je zbacio desničarsku populističku vladu prošlog oktobra, muči se da ispuni predizborna obećanja, uključujući podizanje granice prije naplate poreza na dohodak, zbog mnogo većeg budžeta za odbranu.
Ostale zemlje EU se bore s ciljem NATO-a
Druge zemlje, poput onih koje su najteže pogođene evropskom dužničkom krizom 2011. godine, već su se suočile s dubokim mjerama štednje i svako dalje smanjenje moglo bi uticati na kvalitet javnih usluga.
Očekuje se da će Italija, naprimjer, ove godine potrošiti samo 1,46 posto BDP-a na odbranu i upozorila je da bi postizanje cilja NATO-a od 2 posto do 2028. godine bilo teško. Predviđa se da će omjer duga zemlje prema BDP-u ove godine dostići 137,8 posto.
Druge zemlje u sličnim fiskalnim teškoćama, poput Španije, mogle bi pronaći ograničenja za sve dodatne deficite potrebne za finansiranje nove vojne potrošnje, koja bi mogla biti od 0,5 posto do 1,5 BDP-a. Prošle godine Madrid je povećao budžet za odbranu za 26 posto.
"Evropska dužnička kriza primorala je budžetska prilagođavanja od 5 do 7 posto, čak i 10 posto za Grčku", rekao je Wolff. "Srećom, ovi rezovi će biti mnogo manje bolni od bilo čega što je evropski jug morao da izdrži."
Švedska, Norveška, Rumunija i Nizozemska imaju niže zaduženje. Ali čak i tako, nizozemski ekstremni desničar Gert Wilders također planira značajnu potrošnju na socijalno osiguranje stanovanja i poljoprivredu kako bi osigurao svoju novu četvorostranačku koaliciju.
"Pored fiskalnog kapaciteta i problema sa zaduženjima, ova debata o resursima je prekrivena tekućom razlikom u percepciji prijetnje širom Evrope", rekao je Rathke, tako da zemlje koje se nalaze dalje od Ukrajine možda manje žele da daju prioritet odbrani od onih blizu njene granice.
Hoće li Njemačka dugoročno trošiti više na svoju vojsku?
Očekuje se da će se potrošnja za odbranu nastaviti povećavati u narednoj deceniji. Cilj NATO-a za odbranu od 2 posto je prvi put postavljen 2014. godine nakon što je izbio rat između ukrajinske vojske i separatista koje podržava Rusija na istoku zemlje i kada je Moskva anektirala ukrajinsko poluostrvo Krim.
Prošle godine, na sastanku u Vilniusu, Litvanija, lideri NATO-a su se složili da bi cilj često mogao premašiti 2 posto. Njemačka, koja se do sada borila da ispuni prvobitni cilj, sada je raspravljala o perspektivi budžetskog cilja od 3 posto, što bi imalo još veće posljedice za vladine finansije.
