Politika

Rat za hidropotencijale: Premijer Novalić rasprodaje uticaj nad hidroenergijom BiH po nalogu međunarodne zajednice?

U paralelnom razgovoru sa dvojicom najpozvanijih autoriteta iz oblasti gradnje i iskorištavanja hidropotencijala, pokušano je doći do činjenica koje ukazuju da Vlada Federacije BiH, pod pritiskom nevladinih organizacija za zaštitu okoliša, koje finansira i usmjeravaju strani energetski lobiji iz Evropske unije, ali i Ruske Federacije, pokušavaju u potpunosti preuzeti hidropotencijale sve uz navodnu priču o “zaštiti prirode i rijeka u Bosni i Hercegovini”.

Prvi sagovornik je Ramo Gutić dipl.ing.maš. koji je glavni projektant u firmi Banstroj d.o.o. Banovići, trenutno najvećem domaćem proizvođaču opreme za male hidroelektrane (hidroturbina i hidromehaničke opreme) koji se iz Slovenije u BiH vratio upravo sa znanjem i iskustvom prikupljenim na izgradnji slovenačkih hidroprojekata. Drugi sagovornik je Edhem Bičakčić vlasnik i direktor kompanije Bičakčić d.o.o. koja je izgradila 50 % objekata malih hidroelektrana u BiH.

Oni su vodeći dio domaće proizvodne zajednice hidrokapaciteta, okupljene u Udruženju proizvođača energija iz obnovljivih izvora u BiH – APEOR.

Gospodine Bičakčić, bili ste na niz funkcija, od direktora Elektroprivrede, federalnog premijera, tako da nam možete napraviti jedan kratak uvod kako je počela priča sa izgradnjom minihidroelektrana?

Bičakčić: Rat je bio glavni pokretač. Malo je poznato da smo mi na manjim tokovima imali improvizovane mini hidrocentrale koje su opskrbljivale veće vojne jedinice kada su boravile u ofanzivnim uvjetima bez struje. Ako ti neprijatelj poruši dalekovode, ili preuzme velike hidrocentrale, rat i odbranu možeš nastaviti voditi samo ako si sposoban proizvoditi svoju struju. To je tzv. „ostrvski rad“, proizvodiš struju na lokalnom nivou i preživljavaš. Prva domaća mini hidroelektrana je otvorena kod Goražda 1997., onda na Modracu, na Snježnici, a sa centralom na Jezernici 2004., krenuo je nekakav oblik stvarnog privatnog biznisa. Kumulus su činili ljudi iz Elektroprivrede uključujući mene, rahmetli Emira Avdića koji je bio i lider APEOR-a, Joško Jenko, Vedo Korajlić, Rešad Malović, kasnije braća Sendo iz Višegrada i rahmetli general Mehmed Alagić koji je bio zadužen za Krajinu. No, pravi procvat dolazi sa proizvodnjom domaće tehnologije kada smo uz pomoć Rame Gutića proizveli veoma kvalitetnu domaću turbinu, domaću hidromehaničku opremu, domaće čistilice, tako da nam je to dalo stratešku prednost u odnosu na evropsku konkurenciju.

Gutić: Ako se mogu uključiti, mislim da je to osnova svih sadašnjih napada i opstrukcija od strane federalne vlade premijera Fadila Novalića i ministra Nermina Džindića. Mi proizvodimo domaće, zapošljavamo domaće, a s time smo i jefitiniji. To se ne sviđa strancima koji bi htjeli svoju tehnologiju prodavati BiH veoma skuplje a onda preuzeti, tačnije pokupovati domaće kompanije i nametnuti monopol, ili podijeliti između sebe zone hidroenergetskog uticaja u regionu. Tako bi oni postali vlasnici hidropotencijala na našim rijekama, a onda vjerovatno počeli pričati priču koju mi sada pričamo i svojim uticajem pomesti nekompetentne nevladine organizacije. Očito da su riješili problem sa federalnom vlašću.

Stvarno izgleda smiješno, ali inicijativu za obustavu finansiranja mini hidroelektrana u FBiH koju je usvojila Novalićeva vlada došla je iz Holivuda od strane jednog od najpopularnijih svjetskih glumaca Leonarda DiCapria koji u životu nije bio u BiH, a kamoli na njenim rijekama. Sve izgleda kao providna namještaljka – što je bizarnija to je istinitija.

Bičakčić: Iskreno da vam kažem ja sam se malo interesirao za gospodina DiCapria, čije filmove laički gledam i simpatišem, u pogledu njegove kompetentnosti u akcijama zaustavljanja gradnje mini hidrocentrala. On koliko sam vidio nema referenci u rušenju mini hidrocentrala recimo u Austriji. Da je recimo zaustavio gradnju pet centrala pritiskom na premijera Sebastiana Kurza ili recimo barem dvije u Italiji, ja bih DiCapria priznao kao referentnu osobu, ali ovo je očigledno međunarodna politika, a ne zaštita okoliša. Kolega Gutić ima egzaktnije podatke koji govore da je na kraju puta veliki biznis i strateško monopolsko preuzimanje prije nego spašavanje rijeka i pitke vode.

Gutić: Ma statistika je neumoljiva, a jedan sam i od ljudi koji sam projektovao centrale u Sloveniji, posjetio sam toliko centala u srednjoj Evropi, ali evo da ne pričam u prazno. U Evropi je izgrađeno 21.800 mini hidroelektrana. Austrija ima 4.000 izgrađenih mini hidroelektrana a 1,6 puta je veća od BiH, Njemačka 7.000, Švicarska 1.250, Švedska 1.900, Italija 2.700 i ove zemlje spadaju u vrh ekološki uređenih zemalja.

Kako to izgleda na prostorima ex Jugoslavije. Znam da ste vi gradili i projektovali i po Crnoj Gori, Srbiji, Albaniji...

Gutić: Republika Slovenija ima izgrađenih oko 400 mini hidroelektrana, a površinom je dva puta manja od BiH. U Hrvatskoj nemate veliku vodnu iskoristivost pa je izgrađeno petnaestak mini hidrocentrala. Crna Gora je izdala oko 80 koncesija i projekata za gradnju mini hidroelektrana, a do sada izgrađeno 29 malih hidroelektrana. Srbija ima 100 mini hidroelektrana koje prizvode 2% ukupne količine električne energije, dok je njihov dostupni hidropotencijal 860 hidrocentala. U BiH ima izgrađenih 106 centrala, dok je dostupni potencijal dovoljan za 500 mini hidroelektrana.

Kad izgradnju mini hidrocentrala blokira nevladin ekološki sektor, onda tvrde da ćemo doći u situaciju da će na svim tzv. brzim i zdravim planinskim rijekama nestati vodotoka, a s time će se smanjiti zalihe pitke vode?

Bičakčić: Zalihe pitke vode nemaju veze sa mini hidrocentralama. Te centrale ne troše vodu, to su protočne elektrane. One se grade na vodotoku a pitka voda se zahvata na izvorištu. Povezivati pitku vodu i zalihe vode sa hidrocentralama je bespredmetno za zdrav razum. Znači, Austrijanci su na alpskim vodama napravili 4000 mini hidrocentrala da bi ostali bez pitke vode? Ili Italija 2700 centrala? Vidite mi se ovim poslovima ipak bavimo na osnovu nauke i matematičkih izračuna, pa vas molim da nas ne držite na nivou priče kako ćemo mi sve ekološki uništiti. Evo kako stvari stoje kada je u pitanju BiH. Sa izgrađenih 500 mini hidroelektrana proizvodnja struje iznosi 2.500 GWh. To vam je više od proizvodnje TE Kakanj.

Proizvodnja od 2.500 GWh predstavlja 15% ukupne proizvodnje električne energije u BiH. E sad, za proizvodnju tih 2.500 GWh termoelektrana ispusti 1.875.000 T CO2, pa je trenutno emisiona jedinica CO2 40€/T sa stalnom tedencijom rasta i da su prihodi od toga 75 miliona eura. A investicija po 1GWh jedan milion KM, a za 2.500 GWh 2,5 milijarde KM! E sad neka nevladin sektor izračuna kolika je korist zagađivanja zraka od strane termoelektrana, a kolika dobit od obnovljivog izvora hidropotencijala?

Za proizvodnju struje jedne male hidroelektrana od 100 kilovata, termoelektrana potroši 2.100 tona uglja. Emisija CO2 utiče na globalno zagrijavanje i na klimatske promjene odnosno na količine padavina i količine vode u našim vodotocima. Dakle sa te strane, mini hidrocentrale su u funkciji zaštite naših vodotoka. To naravno u nevladinom sektoru nigdje nećete pročitati. Mi smo uvjereni kada bi se regionalno postigao maksimum u izgradnji hidropotencijala, uz solarne i vjetroelektrane, ne bi više postojala bojazan da u regionalnim okvirima ne bi postigli zahtjev iz Davosa da do 2050. godine emisije CO2 budu približno nuli.

Gutić: Mi možemo 500 mini hidroelektrana izgraditi za 10 godina. Dakle, godišnja investicija je 250 miliona KM. Ta investicija od 250 miliona KM otvara 2.500 direktnih radnih mjesta i još dva puta više indirektnih, ukupno 7.500 radnih mjesta. Prihodi od 500 mini hidroelektrane, odnosno 2.500 GWh po referentnoj cijeni od 0,11KM/kW, na godišnjem nivou je 275 miliona KM ili PDV 46.750.000 KM. Period otplate mini hidroelektrane je 10 godina koje se grade po principu izgradi, koristi i vrati nakon isteka koncesionog perioda, dakle mini hidroelektrana postaje vlasništvo entiteta, a prihodi od 275 miliona KM idu u budžete. To je ono što mi ostavljamo budućim generacijama kao što su generacije prije nas ostavile nama izgrađene hidroelektrane čije benefite mi sada koristimo.

A ono što je prednost mini hidroelektrane nad solarnim i vjetroelektranama jeste što je trajnost objekta 100 godina, uz neznatne investicije na produženju vijeka trajanja. Nakon 30 godina, investicija u vrijednosti jednogodišnje proizvodnje produžuje radni vijek elektrane minimalno 15. godina. Dok vjetro i solarne elektrane imaju vijek od 20 godina i da još uvijek nije ispitan uticaj na okoliš, odnosno problemi sa reciklažom i servisiranjem.