Svijet

Razotkriveni zločini tajne jedinice američke vojske: Seljak, dijete ili vojnik. Njima je to bilo nebitno

Tajna jedinica specijalnih postrojbi američke vojske vjerovatno je odgovorna za smrt stotina civila u Siriji jer se nije pridržavala vojnih pravila o odabiru meta, niti se brinula o mogućim stradanjima civila kada je nalagala zračne udare, otkrila je istraga New York Timesa, prenosi Jutarnji.

Jedinica, koje je imala kodno ime Talon Anvil, uspostavljena je 2014. u žaru borbe protiv militanata Islamske države u Siriji, a do 2019. bila je zadužena za obilježavanje svakojakih ciljeva za američke zračne snage - od sumnjivih konvoja, vozila za koje se vjerovalo da su auto-bombe i zgrada za koje se mislilo da su zapovjedni štabovi ili centri za obuku do skupina ljudi za koje se vjerovalo da su borci Islamske države.

No, četvero ljudi koji su sarađivali s tom jedinicom ispričalo je NYT-u kako su pripadnici Talon Anvila zaobilazili pravila koja su uspostavljena kako bi se zaštitili civili te kako su zgrozili svoje partnere u vojsci i CIA-i čestim ubijanjem ljudi koji nisu imali veze sa sukobom: djece na ulici, radnika na polju, porodica u bijegu od borbi i seljaka u kućama.

Nemilosrdno učinkoviti

"Bili su nemilosrdno učinkoviti i dobri u svojem poslu", rekao je jedan bivši obavještajac Američkog ratnog zrakoplovstva koji je sarađivao s Talon Anvilom. "Ali, izveli su i mnogo loših udara."

Taj obavještajac, kao i još troje sadašnjih i bivših djelatnika američke vojske, rekli su kako su više puta upozorili svoje nadređene na civilne žrtve, no njihovi su prigovori bili ignorirani. Tvrde kako je broj civilnih žrtava s godinama postajao sve veći i veći, a pripadnici drugih jedinica sve su se više nalazili u sukobu s operativcima Talon Anvila.

Piloti koji su letjeli nad Sirijom katkad bi odbili baciti bombe po nalogu Talon Anvila jer su im davali upitne mete usred gusto naseljenih područja. Vodeći dužnosnici CIA-e žalili su se čelnicima Posebnih jedinica zbog zabrinjavajućih šablona zračnih udara. Obavještajci Ratnog zrakoplovstva svađali su se s Talon Anvilom preko crvene linije, a čak i pojedini pripadnici Talon Anvila odbijali bi sudjelovati u udarima protiv ljudi za koje se nije činilo da su borci.

Larry Lewis, bivši savjetnik Pentagona i State Departmenta, izjavio je da je postotak civilnih žrtava značajno rastao svake godine dok je Talon Anvil bio aktivan na terenu. "Bio je znatno viši nego što bih očekivao od jedinice SAD-a. Šokirala me činjenica da je rastao dramatično i redovito tokom dužeg niza godina", rekao je Lewis.

Ustvrdio je da su zapovjednici omogućili takav razvoj događaja jer nisu dovoljno naglašavali važnost smanjivanja broja civilnih žrtava. General Stephen Townsend, zapovjednik ofanzive protiv Islamske države 2016. i 2017., odbacivao je sveprisutne tvrdnje medija i organizacija za zaštitu ljudskih prava koje su opisivale značajan porast civilnih žrtava na terenu.

Službeno nisu postojali

Talon Anvil službeno nije postojao. Bio je dio takozvane Operativne grupe 9, zadužene za ofanzivu u Siriji, koja se sastojala od niza specijalnih jedinica. Zelene beretke kopnene vojske obučavale su saveznike na terenu - Kurde i druge skupine. Male jedinice specijalaca iz Delta Forcea bile su pripojene u savezničke vojne jedinice, dok je tim elitnih Delta komandosa bio spreman za udare na mete visokog prioriteta - pripadnike zapovjednog lanca Islamske države.

Talon Anvil također se sastojao od operatera Delta Forcea, koji su većinu svog posla radili u zapovjednom centru svoje jedinice, koordinirajući informacije s terena i raspoloživu vatrenu moć.

Isprva je sve zračne udare morao odobriti neki od generala izvan zapovjednog lanca Delta Forcea, no to se pokazalo neučinkovito. Od 2014. do 2016. gotovo tri četvrtine zračnih patrola i poslanih dronova vratilo se bez da su iskoristili svoja oružja jer bi se neprijateljske formacije uklonile, raspršile ili sakrile dok bi s vrha stiglo odobrenje za napad.

Tu je praksu promijenio general Townsend koji je spustio odluku o ispaljivanju oružja na nižu razinu - onu zapovjednika na bojištu. Unutar Operativne grupe 9 ta je odluka spuštena još niže, na najviše rangiranog Delta operatera na dužnosti u sobi za koordinaciju udara. Najčešće se radilo o dočasnicima - nadnaredniku ili štabnom naredniku.

Jedan od problema bio je što su operateri Delta Forcea - dakle elitnih komandosa obučenih za bojne misije na terenu - bili zaduženi za sjedenje za stolom i odlučivanje o zračnim napadima. Drugi je problem bio što su se nalazili pod sve većim pritiskom da zaštite savezničke snage i poguraju ofanzivu naprijed te su smatrali da ih ograničavaju pravila uvedena kako bi se što je moguće više zaštitili civili.

Bez nadzora

No, pravila su vrijedila samo kad se radilo o ofanzivnim akcijama, dok su se mogla ignorirati u slučaju da je bilo potrebno djelovati u samoodbrani - zaštiti života savezničkih vojnika. Stoga je Talon Anvil sve češće počeo tvrditi da su udari izvedeni u samoodbrani, do te mjere da je gotovo svaki udar postao odbrambeni.

Kada su djelovali pod pravilima samoodbrane, mogli su reagirati brzo, bez nadzora ili dodatnih provjera, čak i ako su njihove mete bile kilometrima daleko od prve linije bojišnice. Situaciju je dodatno pogoršala činjenica što su za svoje napade prečesto koristili neprovjerene tvrdnje kurdskih ili arapskih jedinica s terena te bi pojurili narediti udar bez razmišljanja šta je još u blizini.

Jedan bivši pripadnik Operativne grupe 9 rekao je za NYT kako je velika većina udara Talon Anvila ubila neprijateljske borce, no i da su Delta operativci u toj jedinici bili skloni paljbi te bi često odlučili da je nešto neprijateljska meta čak i kad su dokazi za to bili vrlo slabi.

Pripadnici Talon Anvila mijenjali bi se svaka četiri mjeseca, no radili su dan i noć, u tri smjene, a svakodnevno gledanje udara za udarom na monitorima iskrivilo im je perspektivu i otupjelo ih na ljudske žrtve.

Jedan od brojnih primjera dogodio se u jesen 2016. kada je Talon Anvil pratio tri muškarca s jutenim vrećama kako rade u masliniku pokraj grada Manbija. Nisu bili blizu bojišnice, nisu bili naoružani, no Talon Anvil odlučio je da su neprijateljski borci i naredio ispaljivanje projektila na njih.

U martu 2017. dron je nadlijetao gradić Karamu, tragajući za neprijateljskim metama prije planirane savezničke ofanzive sljedeće sedmice. Operater Talon Anvila javio je analitičarima da su svi civili pobjegli s tog područja te da je svako koga vide neprijateljski borac. "Nađite nam puno meta jer želimo ispucati sve", rekao je, misleći na sve bombe i rakete na dronu Predator. Nadletjeli su veću zgradu i rekli kako su im borci na terenu dojavili da je riječ o neprijateljskom centru za obuku. Bacili su bombu od 250 kilograma kroz krov zgrade. Kad se dim razišao, iz zgrade su počeli teturati žene i djeca, neki bez udova, neki su vukli mrtve za sobom. Analitičari su zaključili da je najmanje 23 mrtvih ili teško ranjenih te 30 lakše ranjenih, vrlo vjerojatno civila. Operater Talon Anvila primio je poruku na znanje i bez zadrške krenuo na sljedeću metu.

Leševi u rijeci

U junu 2017. stotine ljudi bježale su od borbi u gradu Raki. Utrpali su se na improvizirane skele kako bi prešli rijeku Eufrat, no Talon Anvil je zaključio da skele prevoze neprijateljske borce i naredio zračne udare. Obavještajac Ratnog zrakoplovstva opisao je za NYT kako je na ekranu, u visokoj rezoluciji, gledao kako bombe padaju po skelama punim civila. Ubijeno je najmanje 30 ljudi, njihovi leševi plutali su u zelenoj vodi rijeke.

Talon Anvil često se svađao s analitičarima jesu li osobe na nišanu drona djeca ili borci. Analitičare su pritiskali da im kažu kako su vidjeli oružje kako bi opravdali svoje udare, a ako bi im jedan odbio potvrditi, okrenuli bi se drugom analitičaru.

U jednom trenutku počeli su okretati dronove od mjesta udara neposredno nakon ispaljivanja oružja kako poslije ne bi bilo dokaza ako stradaju civili. Stroga pravila američke vojske nalažu da se svi napadi dronovima moraju snimiti do kraja kako bi se naknadno mogli analizirati.

No, časnici Američkog zrakoplovstva zaduženi za analizu snimaka često bi vidjeli da se dron naglo trgne neposredno prije udara i ne snimi samu eksploziju. Isprva su mislili da je riječ o slučajnosti - naglom naletu vjetra ili nečemu sličnom - no kada se to počelo ponavljati, shvatili su da je riječ o namjernom izbjegavanju.

Razarački pothvat

Njihov razarački pohod trajao je gotovo pet godina, a za smrt stotina ubijenih civila niko nikad neće odgovarati. Niti jedna neovisna organizacija ili bilo koja državna agencija nikad nije istražila brojne prigovore koje su pripadnici CIA-e, zrakoplovni obavještajci i drugi pripadnici Operativne skupine 9 iznijeli protiv Talon Anvila. Njihovi nadređeni su ih ignorirali do te mjere da su čak i oni koji su bili protiv ubijanja civila s vremenom jednostavno oguglali.

General Townsend, danas čelnik Zapovjednog područja Afrika, odbija tvrdnje da nije ozbiljno shvaćao civilne žrtve. "To ne može biti dalje od istine", izjavio je za NYT. Civilne žrtve za njega su bile posljedica "ratnih nesreća," a ne toga što ga "nije bilo briga".

I njegov tadašnji šef, zapovjednik Centralnog štaba general Joseph Votel, rekao je kako je bilo teško procijeniti koliko je civila stradalo. "Naša mogućnost pogledati što se dogodilo nakon udara bila je izrazito ograničena, to je bio nesavršen sistem", kazao je Votel. "No, vjerujem da smo uvijek to ozbiljno shvatali i dali sve od sebe."