Zapadni Evropljani godinama su odbacivali političare iz Poljske i baltičkih zemalja kad god bi oglasili uzbunu zbog ekspanzionističke prijetnje koju predstavlja ruski predsjednik Vladimir Putin.
Sada shvataju da su trebali poslušati zemlje s daleko dubljim poznavanjem Kremlja i gorkim historijskim sjećanjem na nasilje koje je Moskva spremna pokrenuti da bi ostvarila svoje ciljeve.
Umjesto toga, zapadnjaci su slijedili put komercijalnog i političkog smirivanja Putina, na čelu s bivšom njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, što se sada spektakularno izjalovilo invazijom na Ukrajinu, bombardiranjem njezinih gradova i masovnim iseljavanjem, piše Politico.
“Zapadni Evropljani su nas odgurivali i patronizirali posljednjih 30 godina”, rekao je Radosław Sikorski, bivši poljski ministar vanjskih poslova. “Godinama [oni] su ismijavali naše stavove: ‘Oh, znate, vi pretjerano nervozni, preosjetljivi srednjoevropljani imate predrasude prema Rusiji’.”
Istočnjaci kažu da su naletjeli na zid od cigle kada su molili za povećanje NATO-a, skrenuli pozornost na kibernetičke napade i pozvali Berlin da ne dopusti da EU bude talac divovskih cjevovoda koji ispumpavaju plin ravno u Njemačku. Otvoreni, ogorčeni Sikorski, tadašnji ministar odbrane, izazvao je bijes u diplomatskim krugovima 2006. kada se usudio usporediti projekt plinovoda Sjeverni tok Rusija-Njemačka, koji je zaobišao Poljsku, s paktom Molotov-Ribbentrop iz 1939. koji je podijelio Poljsku između nacista i Sovjeta.
Poljski i baltički čelnici vidjeli su rusku invaziju na Krim 2014. kao određujući prag koji je signalizirao da Putina treba zaustaviti istinskim pokazivanjem sile sa Zapada, inače će nastaviti napadati više ciljeva. Na bezuspješnim sastancima u Bruxellesu, međutim, poljski i baltički diplomati otkrili su da većina Evropske unije oklijeva uvesti teške sankcije Moskvi unatoč njezinoj invaziji na saveznika EU. Bijesni anti-Putinov tabor nazvao je opoziciju sankcijama predvođenu Italijom grupom "Club Med".
Njihova opreznost prema Moskvi ima vijekovne korijene
Poljska je izgubila nezavisnost u 18. vijeku od koalicije napadača predvođenih Rusijom, borila se protiv Rusije u dva krvava i neuspjela ustanka u 19. vijeku i zaradila zadivljujuću pobjedu protiv komunističkih Sovjeta 1920. godine. SSSR se osvetio 1939. zauzimanje polovice Poljske i izricanjem krvave kazne, pogubljenje 20.000 ratnih zarobljenika i deportacija stotina hiljada civila prije nego što je poslijeratna Poljska prošla četiri desetljeća komunističke diktature.
Baltičke zemlje uživale su dva desetljeća nezavisnosti između ratova prije nego što ih je pripojio Sovjetski Savez. Hiljade su ubijene, a mnogo više ih je deportovano duboko u SSSR. Njihove su zemlje kolonizirali ruski doseljenici, a oni su jedva preživjeli da povrate svoju nezavisnost nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Najnoviji ciklus ruske agresije ima svoje porijeklo u 2007. Te godine Putin je održao govor na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji koji je bio temelj za mnoge odluke koje su uslijedile. U govoru se obrušio na SAD zbog stvaranja unipolarnog svijeta "u kojem postoji jedan gospodar, jedan suveren", kritizirao je širenje NATO-a na istok i osporio posthladnoratovski poredak u Evropi.
Sikorski, koji je iste godine postao najviši diplomat Poljske, počeo je tražiti više NATO snaga u svojoj zemlji. Naposljetku, Njemačka je tamo imala 35.000 američkih vojnika, a činilo se da ima smisla daljnji napor prema ponovnom balansiranju moći suočen s kampanjama ruske vojne modernizacije.
Nisu svi u NATO-u tako mislili tada.
“Kada sam u više navrata zahtijevao da se naše članstvo u NATO-u ispuni fizičkom nazočnošću – a tražio sam samo dvije brigade, što će reći 10.000 američkih vojnika – to se smatralo nečuvenim. Posebno Njemačka, ali i druge, po prvi put u historiji našle su se u okruženju isključivo prijateljskih država. I nisu osjećali našu bol što smo rubna zemlja, što smo na rubu svijeta demokracije, vladavine prava i sigurnosti”, rekao je Sikorski.
Nakon Sikorskog, poruke o Moskvi izvan Varšave bile su mnogo mutnije otkako je nacionalistička stranka Pravo i pravda preuzela vlast 2015. Pobijedila je zahvaljujući neistinitoj teoriji zavjere da je Rusija odgovorna za avionsku nesreću 2010. u kojoj je ubijen poljski predsjednik i mnogi najviši dužnosnici. Poljska vlada potrošila je svoju energiju slikajući Njemačku kao neprijatelja, upuštajući se u rat s EU-om oko vladavine prava, pokrećući napade na LGBTQ+ osobe i zabavljajući se s desničarskim Putinovim saveznicima poput talijanskog Mattea Salvinija i francuske Marine Le Pen.
'Ne znate ništa'
Estonci se sjećaju još jedne epizode iz 2007. godine.
U aprilu su računalni serveri baltičke zemlje bili pogođeni masivnim valom DDoS (distribuiranog uskraćivanja usluge) napada na javne i privatne web stranice, što je u suštini digitalno zatvorilo cijelu zemlju sedmicama. Gotovo milion "zombi" računala raspoređeno je, prema tadašnjem ministru odbrane, ubrzo nakon plana da se sovjetski "Spomenik oslobodiocima Estonije" premjesti iz centra Tallinna.
Dok je ruska vlada više puta poricala umiješanost u kibernetičke napade, Estonija nije bila uvjerena. Ali ono što je dužnosnike u Tallinnu bilo još šokantnije tek je uslijedilo, kada su iznijeli svoj slučaj kolegama iz NATO-a.
“Neki naši saveznici iz NATO-a u Evropi su nam rekli da, 'Oh, ne znate o čemu pričate, samo ste rusofobi' — i to u isto vrijeme od ljudi koji ne bi nali razlikovati računar od tostera dok smo mi već tada bili dio digitalno najnaprednije [zemlje] u Evropi”, rekao je Toomas Hendrik Ilves, koji je bio estonski predsjednik u vrijeme kibernetičkih napada. Rođen je u Švedskoj nakon što su mu roditelji pobjegli od sovjetske okupacije. Na kraju je NATO proveo internu procjenu
Iz lingvističkih i historijskih razloga – kao i iz čistog straha od opasnosti preko granice – baltičke države često imaju izvrsne obavještajne podatke i analizu ruskih aktivnosti, ali bi se mogle naći potpuno ignorirane. Rihard Kols, predsjednik odbora za vanjske poslove latvijskog parlamenta, rekao je da je Riga bila uključena u upozoravanje NATO-a na ruske ambicije prije njegove invazije na Gruziju 2008. godine.
No, Kols je rekao da mu je redovito bilo teško uvjeriti svoje kolege na Zapadu koliko bi Putin mogao biti opasan.
“Općenito, Baltičke zemlje upozoravaju naše kolege na Zapadu da budu na oprezu i ne padnu u naivnost temeljenu na željama. Neprestana spremnost za ponovno uspostavljanje odnosa s Rusijom, bez obzira na to kakva su bila njena kršenja, je ono što nas je, nažalost, dovelo do danas”, rekao je.
Sjedinjene Države, pod administracijom Baracka Obame, također su se odlučile za "resetiranje" s Rusijom 2009. Ta je gesta slavno započela neuspješno kada je državna sekretarka Hillary Clinton dala svom ruskom kolegi Sergeju Lavrovu veliki crveni gumb, ali je na njemu napisana pogrešna ruska riječ.
Bez obzira na loši ruski, to je odluka koju je Ilves nazvao "katastrofalnom".
Jedini europski lider koji ga je uvijek "iznenađivao" bila je Merkel. Odgajana je iza željezne zavjese, ali se pokazala zagonetnom o tome je li doista shvatila rizik. “Privatno”, rekao je Ilves, “činilo se da ima malo iluzija, ali pretpostavljam da je to javno vidjela, to je nešto što je trebala učiniti. Ili mi je govorila stvari u koje nije vjerovala. Ne znam. ne mogu reći.”
Sada su se svima otvorile oči o Putinovoj pravoj prirodi.
“Od 24. februara dogodila se ta dramatična revolucija i sve to. Ali stvarno je bila potrebna invazija, brutalna invazija na Ukrajinu da se ljudi usprave. S obzirom na njihovo prijašnje ponašanje, s invazijom na Krim i invazijom na Gruziju… ali sada je ovo, pretpostavljam, bilo toliko pretjerano da su čak i oni morali reagirati”, nastavio je Ilves.
Jedinstvo na kocki
U augustu 2014., mjesecima nakon što je Rusija anektirala Krim, ministri vanjskih poslova EU vodili su žestoke rasprave o tome koliko daleko ići u sankcioniranju Kremlja. Balti su, kao i obično, stali na stranu Poljaka, Britanaca i Šveđana kako bi pozvali na strože sankcije. Protivnički tabor dolazi iz drugih bivših komunističkih država, Mađarske i Slovačke - objema kojima upravljaju prokremljanski populisti.
"Politika sankcija koju provodi Zapad… nanosi više štete nama nego Rusiji", rekao je mađarski premijer Viktor Orbán. “U politici se to zove pucati sebi u nogu.”
Tadašnji litvanski ministar vanjskih poslova Linas Linkevičius odgovorio je rekavši da je bolje pucati sebi u nogu nego dopustiti da te upucaju u glavu. Poruka je bila jasna: ako bi Putinu bilo dopušteno da se izvuče s Krimom, nastavio bi sa svojim ratovima širenja.
U intervjuu u Vilniusu, Linkevičius je požalio na nedostatak akcije Zapada u posljednjih 15 godina kao odgovor na Putinov ekspanzionizam. Prisjetio se sastanka Vijeća NATO-a i Rusije 2008. u Rumuniji, gdje je Putin već opisivao Ukrajinu kao "umjetnu tvorevinu". Termin nije prošao nezapaženo. Anders Fogh Rasmussen, tadašnji danski premijer prije nego što je postao glavni sekretar NATO-a, odgovorio je Putinu rekavši da se tako ne govori o partnerima.
"Putin misli ono što kaže", rekao je Linkevičius. "A sada se pretvarati da smo iznenađeni što je nešto [pošlo] po zlu, to je previše."
Kada su se Putinove trupe okupile oko Ukrajine prije mjesec dana, francuski predsjednik Emmanuel Macron bio je jedan od zapadnoevropskih čelnika koji je doletio u Moskvu kako bi Putina pokušao odgovoriti od neizbježnog.
Linkevičius nije bio impresioniran. “Ovo je kao psihoterapija. Svi ti razgovori do sada su bili iluzija.”
Naglasio je da Zapad ne snosi krivnju za ono što se danas događa u Ukrajini, jer je to u potpunosti rusko djelo. Ipak, rekao je, da “oni koji su na vrijeme imali priliku nešto učiniti, a nisu [ništa učinili], moraju dijeliti odgovornost.”
Rat koji sada bjesni u Ukrajini, kaže Ilves, trebao bi naučiti Zapadnu Evropu lekciju: “Nemojte voditi rusku politiku bez konzultacija s ljudima koji o Rusiji znaju mnogo više od vas. Nemojte se oslanjati na ljude koji su školovani za diplomate, ali nemaju pravo razumijevanje obrazaca ruskog ponašanja.”
