Sve više političkih aktera u SAD-u distancira se od Donalda Trumpa, uključujući i brojne republikance. No jedan čovjek i dalje stoji čvrsto uz Trumpa, kao što stoji već godinama.
Taj čovjek je advokat i biznismen Rudy Giuliani, bivši uspješni gradonačelnik New Yorka (1994.-2001.) i neuspješni republikanski kandidat za predsjednika SAD-a na izborima 2008. godine, kad nije uspio osvojiti stranačku nominaciju. Ovaj je detalj bitan za priču.
Giuliani je postao američki heroj u danima nakon tragičnog 11. septembra 2001., kad je kao njujorški gradonačelnik bio čvrsta tačka pribranosti u nezapamćenoj katastrofi koja je zadesila „glavni grad svijeta”. Tada se pokazao kao pravi lider u kriznoj situaciji, te je dobio nadimak „gradonačelnik Amerike”, a časopis Time ga je te 2001. proglasio „ličnošću godine”.
A danas taj civilni heroj sablažnjava liberalni dio Amerike svojom podrškom Trumpu u uvjeravanju javnosti da su izbori pokradeni.
U srijedu popodne Giuliani je na Twitteru objavio da je „bio na putu za Philadelphiju s pravnim timom” kako bi osporio ono što je nazvao „masovno varanje”, ne ponudivši ikakav dokaz. Od tada je Twitter za šest njegovih tweetova označio da „sadrže obmanjujuće informacije”.
Dan kasnije, u četvrtak, na konferenciji za novinare ustvrdio je da je jedna osoba „mogla glasati 100.000 puta”, te je najavio da će pokrenuti „nacionalnu tužbu” kojom bi se osporili rezultati.
„Mislite li da smo glupi?” retorički se pitao pred novinarima. „Mislite li da smo budale?”
Liberalna Amerika zgranuta je Giulianijevim postizbornom rabotom, koja mu u njenim očima opasno nagriza karizmu i simbolički kapital koji je stekao vođenjem New Yorka nakon 11. septembra. Tom metamorfozom od „dobrog” do „lošeg momka” bavi se britanski Guardian u članku pod naslovom „Rudy Giuliani: od heroja 11. septembra do posljednjeg Trumpovog branitelja”.
Britanski list navodi da je nakon gradonačelničkog mandata u New Yorku Giuliani započeo vrlo uspješnu karijeru javnog govornika, te je za jedan govor dobivao po 200.000 dolara, pa je u idućih šest godina zaradio 30 miliona dolara, postao član 11 državnih klubova i stekao šest kuća.
„Kandidatura za predsjednika činila se sljedećim očitim korakom”, piše Guardian.
I zaista, u februaru 2007. Giuliani objavljuje kandidaturu za izbore 2008. godine, a ankete mu daju najviše izgleda od svih kandidata Republikanske stranke. Ali na stranačkim predizborima na Floridi u januaru 2008. osvaja samo jedan delegatski glas i povlači kandidaturu. Otkud sad takav debakl?
Možda otuda, sugerira Guardian, što se „nešto promijenilo u javnoj percepciji Giulianija”, a što je „možda potaknuto Bidenovim bezvremenskim sažimanjem tadašnje Giulianijeve kampanje: 'On u rečenici spominje samo tri stvari: imenica, glagol i 11. septembar.'”
Guardian zaključuje: „Giuliani nikad nije zaboravio tu žaoku.”
Čini se da je taj neuspjeh trajno promijenio Giulianija. Britanski novinari podsjećaju da je njegova treća bivša supruga Judith Nathan 2018. za New York magazin rekla da je kraj njihova braka „trajni proces koji je započeo kad je izgubio predsjedničku kampanju. Iz raznih razloga, koje znam kao supruga i medicinska sestra, postao je drukčiji čovjek.”
Sedam godina nakon tog kraha Giuliani se pridružuje novoj zvijezdi Republikanske stranke koja pikira na izbore 2016. godine – Donaldu Trumpu. Giuliani postaje Trumpov lični odvjetnik i „prvi prijatelj”: u kampanji ga žestoko brani od svih optužbi, uključujući i one o seksualnom zlostavljanju žena, čime se sam Trump javno hvalio.
„Bože svemogući, ko nije sagriješio neka baci prvi kamen”, ponavljao je tada neumorno u političkim talk-showovima na svim američkim televizijama.
Steve Bannon, tadašnji Trumpov glavni strateg, kasnije će Giulianijevu ulogu u tim izborima opisati kao „prijeko potrebnu”.
„Jedan od razloga zašto smo pobijedili je to što je Rudy bio tamo 24/7”, tvrdi Bannon. „Rudy je bio čvrst. On je poput medenog jazavca.”
Trump osvaja te izbore, ali Giuliani ne dobija političku nagradu koju je priželjkivao – funkciju državnog tajnika. Umjesto toga, piše Guardian, „definitivno se smjestio u Trumpovu ličnu orbitu kao njegov 'fixer' i vatrogasac, potpuno pomiren s popratnim gubitkom dostojanstva”.
I evo nas u 2020. godini: Trumpov protukandidat ovog puta je Joe Biden. Onaj isti, sjećate se, koji se onomad onako brutalno narugao Giulianiju da eksploatira svoje upravljanje New Yorkom u katastrofi 11. septembra. A Giuliani, podsjećamo, nikad nije zaboravio tu žaoku, koja ga je možda i koštala predsjedničke nominacije.
Sad već slutimo zašto je „gradonačelnik Amerike” postao posljednji Trumpov kerber. Jer Bidena vjerojatno mrzi čak i više nego što voli Trumpa.
Slučaj ‘laptop‘
Guardian piše da je Giuliani podilazio Trumpu i u moralno suspektnim stvarima, poput uvjeravanja u zakonitost Trumpove uredbe o zabrani ulaska u SAD za građane sedam muslimanskih zemalja.
No „najozloglašenijim” Giulianijevim potezom britanski list smatra njegovu „glavnu ulogu u Trumpovom pokušaju produciranja skandala oko obitelji Biden u Ukrajini”. Naime, upravo je Giuliani nedavno medijima predao navodni laptop Bidenova sina Huntera s, opet navodnim, kompromitirajućim podacima o Bidenu.
Giuliani nije Baker
Britanski novinari povlače paralelu između Giulianija i Jamesa Bakera, nekadašnjeg državnog tajnika u administraciji predsjednika Georga Busha jr., koji je za vrijeme predsjedničkih izbora 2000. uspješno vodio Bushev pravni tim tokom spornog prebrojavanja glasova na Floridi. Kako je poznato, sudovi su tada presudili u Bushevu korist, iako se njegov demokratski protukandidat Al Gore žalio na izborne nepravilnosti.
Guardian zaključuje da Giuliani nije Baker.
