U gustim borovim šumama na periferiji Harkova, Konstantin bdije nad svojim vojnicima dok podmazuju granate proizvedene 1970-ih, pripremajući ih za još stariji protuzračni top 57 mm AZP S-60 proizveden netom nakon Drugog svjetskog rata.
Od početka ruske invazije, zapad je potrošio milijarde dolara kako bi pomogao Ukrajini da se odbrani od ruske ofanzive. Nedavno su im isporučili i najmoćnije oružje dosad, HIMARS, moderne višecijevne bacače raketa namjenijene ispaljivanju preciznih projektila na udaljenosti do 70 kilometara.
Ali u rovovima u blizini drugog najvećeg ukrajinskog grada, priče o modernom oružju sa Zapada u ovom trenutku se čine kao bajke, izvještava Guardian.
"Ovdje nismo dobili niti vidjeli nikakvo zapadno oružje. Sve na što se možemo osloniti je naša zaliha iz sovjetskog doba" - otkriva Konstantin, impozantan lik koji vodi 228. bataljon 127. brigade teritorijalne odbrane.
Rusi spremaju nešto opako
Već se četiri mjeseca Konstantin i njegova jedinica - koja je formalno dio ukrajinske vojske, ali uglavnom sastavljena od neiskusnih dragovoljaca - bore protiv ruskih snaga samo nekoliko kilometara od Harkova.
"Na temelju naših obavještajnih podataka, Rusi planiraju nešto opako u blizini Harkova. Sa zapadnim oružjem, manje bi naših dečki moralo umrijeti za pobjedu" - otkriva Konstantin, ali ubrzo dodaje "pobijedit ćemo u svakom slučaju".
Smješten samo 40 kilometara od ruske granice, Harkov ima veliku stratešku važnost. Rusija ga je pokušala osvojiti odmah tokom prve sedmice rata, šaljući kolone tenkova i padobransku jedinicu prema gradu. Do kraja februara, Harkov je bio gotovo opkoljen s tri strane. Rusi su se tenkovima, avionima i artiljerijom obrušili na grad. U početku se činilo da će bez problema umarširati u sam centar. No nakon početnih gubitaka, ukrajinske snage su se uspjele grupirati i u prvim sedmicama marta zaustavile su rusko napredovanje.
Uslijedile su dvije ukrajinske protuofanzive, prva krajem marta, da bi u maju ruske snage bile otjerane s periferije grada, iako postoje i interpretacije da su se Rusi većim dijelom svojevoljno povukli kako bi se refokusirali na za njih važnije bojište u Donbasu i na jugu. Istodobno, Ukrajina je i ponovno vratila neka od sela koje su protivnici okupirali.
Ako izuzmemo kratko zatišje, prije otprilike tri sedmice rusko nemilosrdno granatiranje grada, koje je uglavnom dolazilo iz ruskog pograničnog grada Belgoroda, nikada nije prestalo. U tim napadima uništeno je preko 2.000 zgrada i ubijeno više od 900 civila, tvrde ukrajinske vlasti. Tokom posljednje dvije sedmice, grad je doživio neka od najtežih bombardiranja od početka rata, a među visokim ukrajinskim dužnosnicima, kao i lokalnim vojnim lidrima, postoji bojazan da uskoro slijedi nova ruska ofanziva.
"Vjerujemo da bi Rusija mogla pokrenuti novu ofanzivu u bliskoj budućnosti" - rekao je Andrij Mogila, ukrajinski vojnik koji je želio u tajnosti zadržati informaciju u kojoj je jedinici služio.
Mogila, koji je razgovarao s Guardianom iz improviziranog ureda u bivšoj školi stranih jezika, rekao je da se prvo borio na prvoj crti, ali i kako je ubrzo premješten u drugu jedinicu kako bi "analizirao" rat, s obzirom na to da je prije rata bio programer.
"Rusi obično započnu s raketnim napadima, zatim dolazi teška artiljerija, a onda kreću tenkovima i pješadijom. Vidimo da je prvi dio već u toku" - objasnio je Mogila.
Jezive noći
Otkriva tako da ga zabrinjavaju obavještajni podaci "zapadnih partnera" koje je njegov tim primio, a na čijim satelitskim snimkama se jasno vidi kako Rusija okuplja nove trupe i vojnu opremu u blizini Harkova, tačnije na istočnoj strani grada u blizini sela Ševčenkove. Tamo su dopremili 100 vojnih jedinica, a tu je i 50 tenkova.
"Ne možemo biti sigurni kada, ali u bliskoj budućnosti oni će nas zasigurno napasti" - rekao je Mogila pozivajući Zapad da pojača isporuku teškog artiljerijskog oružja i dronova.
Ukrajinski dužnosnici upozoravaju i da bi brigade poput one koju vodi Konstantin uskoro mogle ostati i bez svog naoružanja iz sovjetske ere kao rezultat, kako kažu za Guardian, "osmogodišnjeg ruskog plana bombardiranja ključnih skladišta streljiva diljem istočne Evrope u kojima je spremljeno oružje namijenjeno Ukrajini".
"U ovom dijelu Ukrajine mi smo u većem deficitu s naoružanjem nego što je to slučaj čak i u Donbasu. Na jedno naše artiljerijsko oruđe Rusija ima njih 15", dodaje.
Ruska nadmoć u naoružanju najbolje se manifestira zastrašujućim zvukovima tokom noći dok Putinove snage lansiraju svoje rakete. Grad tada postaje jezivo mračan, kako avioni i artiljerija ne bi mogli detektirati ciljeve. Podsjetimo, tokom posljednjih sedmica, ruske granate ubile su više od 20 civila u regiji, uključujući i osmogodišnju djevojčicu.
I dok su i Konstantin i Mogila kazali da svi dokazi upućuju na novi ruski napad, oni uporno ponavljaju da Moskva nije imala i nema sposobnost zauzeti grad Harkov.
"Bez nove pošiljke zapadnog oružja, bitka oko Harkova vjerovatno će potrajati mjesecima, ako ne i godinama" - poručuje Mogila.
Strah u oslobođenim selima
U selima oko Harkova, koje su Ukrajinci nedavno oslobodili, stanovništvo i dalje živi u strahu od povratka ruskih vojnika.
U selu Mala Rohan, 20-ak kilometara istočno od grada, sjećanja na rusku okupaciju još su svježa.
Ruski tenkovi ušli su u selo 25. februara, ostavivši stanovnike u čudu.
"U početku smo mislili da su to naši dečki koji imaju vojne vježbe. Sve se dogodilo tako brzo" - rekao je Dmitrij, dok je čistio ruševine na svojoj maloj parceli koje su za sobom ostavili ruski vojnici.
Blizina ruske granice značila je da Dmitrij i drugi nisu imali vremena za bijeg, a mnogi su mjesec dana pod ruskom okupacijom proveli u podrumima, izlazeći tek po hranu i vodu.
Ruske trupe zauzele su neke od kuća u selu, uključujući i Dmitrijevu, gdje su, kako je rekao, pljačkale i ukrale "sve, do posljednje žlice".
U selu se i dalje osjeća miris ratne zone, svjedoči Guardianov novinar Luke Harding, koji je u Ukrajini proveo zadnjih šest mjeseci.
Ksenija, starija žena koja se prošle sedmice vratila u selo, kaže da su mnogi mještani zabrinuti zbog novog ruskog napredovanja. Ali oni čije kuće nisu uništene nemaju druge opcije nego da se vrate u selo.
"Nemamo više kamo, jedno vrijeme smo morali dijeliti jednosobni stan s tri porodice. Ovo je naš jedini dom i moramo ga obnoviti" - kaže.
U Ksenijinom vrtu, pored stabla jabuke, izgorjela olupina ruskog tenka zamijenila je stol za piknik.
"Još se navikavam na ovog nezvanog gosta u svom dvorištu" - kazala je reporteru Guardiana.
