Novinari Washingtona Posta razgovarali su s nekoliko branitelja Vuhledara, gradića na istoku Ukrajine, koji su ove sedmice, nakon dvije godine ljutih napada, zauzeli Rusi.
Tim se vojnicima činilo da su napravili sve što treba – val za valom Rusa odbijali su paljbom, preostale su eliminirali dronovima. No matematika nije bila na njihovoj strani jer su Rusi neprestano navirali, kao i njihovi dronovi i oklopnjaci. Zapovjednik jedne od postrojbi otvoreno je rekao – 'više nismo mogli ništa nego se povući'.
Rusi više ne napadaju masovno, nego pješadija napreduje u malim timovima uz pomoć nadmoćne artiljerije, koju je još Josif Staljin prozvao 'bogom rata', i dronova, kojih je više nego ukrajinskih. Rusi su također znatno poboljšali komunikaciju, što pomaže u koordinaciji akcija, a sami Ukrajinci kažu da, unatoč velikim gubicima, i dalje imaju dovoljno ljudi da nastave s napadima.
Ta kombinacija, uz manjak Ukrajinaca koji bi se borili na prvim linijama, omogućila je Moskvi da zauzima teritorij na istoku zemlje tempom kakav nije viđen od početka invazije 2022. godine.
Gubici teritorija tijekom ljeta bili su očiti. U Vuhledaru su Ukrajinci nanijeli teške gubitke Rusima, a 72. mehanizirana brigada, koja je ondje ratovala otprilike dvije godine bez odmora, bila je iscrpljena, ali odlučna, rekao je jedan od časnika iz te postrojbe.
Cijelo ovo ljeto Rusi su imali prednost od deset naprema jedan u broju ispaljenih topničkih granata te brojne klizne bombe protiv kojih nema odbrane, a mogu uništiti čitave rovove.
Dakle ruske snage su i u avgustu i septembru zauzele teritorij brzinom koja nije viđena od 2022., rekao je za Washington Post Pasi Paroinen, analitičar iz kolektiva za analizu obavještajnih podataka otvorenih izvora Black Bird Group.
Najveći pritisak osjetio se u južnoj Doneckoj oblasti. Tokom tog razdoblja ruske snage povećale su okupirani teritorij u Ukrajini oko 500 kvadratnih kilometara. Najveći gubici dogodili su se od sredine kolovoza do sredine rujna, rekao je Paroinen, što se poklapa s ukrajinskom provalom u rusku Kursku oblast.
Iznenadna ofanziva na Kursk u avgustu, u kojoj je sudjelovalo 30.000 ukrajinskih vojnika, djelomično je bila pokušaj da se neprijateljske trupe odvoje od njihovih položaja na istočnoj bojišnici. Taj manevar još uvijek nije urodio plodom, a iako je podigao moral Ukrajinaca, vjerovatno je pridonio gubicima u Donecku, rekli su neki analitičari.
Pokrovsk, ključno prometno čvorište, koje je od presudne važnosti za ukrajinske napore u premještanju vojnika i opreme kroz južni Doneck, već sedmicama je meta. Uništavanje željeznica i mostova znači da je to mjesto praktički izgubljeno, rekli su ukrajinski vojnici.
Prošlogodišnja borba uglavnom je bila definirana artiljerijskim dvobojima i masovnim jurišima slabo obučenih ruskih mobiliziranih vojnika. No sada Ukrajinci izvještavaju da su neprijateljski jurišni vojnici često dobro obučeni i opremljeni, a kreću se u manjim skupinama nego prije. Na određenim dijelovima frontu prije nekoliko mjeseci napadali su u skupinama od 10 do 20 vojnika, a sada koriste timove od samo četiri osobe, rekli su Ukrajinci na terenu.
Ova praksa pomaže im da izbjegnu nadzor, a njihovo raspršivanje otežava ciljanje dronovima i artiljerijom.
Taktika malih jurišnih timova poznata je Ukrajincima jer su je koristili prošle jeseni prilikom zauzimanja sela pod kontrolom Rusa. No ključna je razlika sada u tome, kažu vojnici, što je Rusija tu taktiku kombinirala sa svojom nadmoći u municiji i tolerancijom na gubitke.