Kada je jedan sam protiv svih, obično znači da "svi" imaju prednost. Ali u međunarodnim odnosima i strategijama, to nije uvijek slučaj. Ponekad jedan prevagne, pod uslovom da je dovoljno nemilosrdan i da održava podjelu među svojim protivnicima. Taj "jedan" je u Bloombergovoj analizi ruski predsjednik Vladimir Putin. Dok razmišlja o tome kako da ponovo "potčini" Ukrajinu, piše američki portal, on mora stalno da ima na umu odgovor svog najvećeg neprijatelja - Zapada. Putinova prednost je u tome što on može da odluči da li će, gdje, kada i kako da djeluje. Nasuprot tome, nije jasno ko odlučuje u ime Zapada, pa čak ni da li će uopšte biti zajedničke odluke.
"Zapad“ se uglavnom koristi kao skraćenica za geopolitičku grupaciju koja se sastoji se od NATO članica, zemalja Evropske unije (samo šest od 27 nije u NATO-u) i često zemalja kao što su Japan ili Australija, koje su izvan organizacije i na geografskom istoku.
U realnosti su ove države daleko od koherentnog bloka. One imaju različite nacionalne interese i različito doživljavaju Rusiju i sopstvene ranjivosti.
Joe Biden, predsjednik Amerike i, prema tome, teoretski lider Zapada, upravo je priznao potencijalno nejedinstvo bloka. Kako je istakao, Zapad će odgovoriti na Putinovu agresiju, ali odgovor Zapada možda neće biti jedinstven ako Rusija izvede tek "manji prodor" u Ukrajinu.
Evropljani su, po običaju, iskoristili priliku da unesu dodatnu konfuziju. Francuski predsjednik Emmanuel Macron je, obraćajući se Evropskom parlamentu, iznenadio sve pozivajući Evropljane da "vode sopstveni dijalog” sa Rusijom. Ovo se svakako uklapa sa Macronovim pretenzijama o evropskoj "autonomiji“ i "suverenitetu“, što je obično kod za nezavisnost od Amerikanaca. Ali to svakako neće impresionirati Putina.
Uloga koju igra najveća država EU, Njemačka, također je nejasna. Njena nova vladajuća koalicija je podijeljena. Na nedvosmisleno proukrajinskoj, prozapadnoj i antiputinovskoj strani su Zeleni i Slobodne demokrate. Ali, socijaldemokrate kancelara Olafa Scholza su iznutra podijeljene, jer sadrže veliku frakciju rusofila koji su ostali privrženi i ideji o novom gasovodu između Njemačke i Rusije.
Кao eho Macrona, njemačke diplomate sada žele da ožive "normandijski format“ odvojenih pregovora koji uključuju Rusiju, Ukrajinu, Francusku i Njemačku. To bi moglo pomoći ako se pregovori koordiniraju sa SAD, NATO-om i EU - ili škodi, ako ne.
Test za jedinstvo bloka bit će naredna odluka o sankcijama. Blok nominalno ima Zajedničku vanjsku i bezbjednosnu politiku, ali ona mora biti donesena jednoglasno - svaka država članica može staviti veto na bilo koji prijedlog.
Nakon Putinove aneksije Кrima 2014. godine, EU je prilično dobro držala zajedničku liniju. Ali kako Rusija postaje sve više neprijateljski raspoložena i sukob se odugovlači, pukotine će se vjerovatno otvoriti. Članice poput Poljske i baltičkih i skandinavskih država vide Putina kao egzistencijalnu prijetnju i željet će čvrst stav. Druge, kao što su Grčka, Mađarska ili Кipar, uglavnom zagovaraju blaži pristup.
Putin sve to zna. Analitičari Bloomberga predviđaju da će on pokrenuti ograničeni udar na Ukrajinu, dok će Zapad imati pune ruke posla na svim frontovima, od svemira do cyber prostora, kampanja dezinformacija, slanja očajnih migranata u EU, slanja "malih zelenih ljudi“ i insceniranja incidenata i raspoređivanja trupa.
Кako će nazvati ove različite napade? Upadi? Okršaji? Invazije? Кao što je Biden rekao, saveznici će se vjerovatno mjesecima boriti oko definicija, a zatim doći do veoma različitih zaključaka. Ovo je najveća slabost Zapada i istovremeno najveća snaga Putina, smatra Bloomberg.
