Na dan ruske sveobuhvatne invazije na Ukrajinu u februaru 2022., Anton kaže da je baza nuklearnog oružja u kojoj je služio stavljena u punu borbenu pripravnost.
“Prije smo imali samo vježbe. Ali na dan kada je rat počeo, oružje je bilo potpuno na svom mjestu”, kaže bivši časnik ruskih nuklearnih snaga. "Bili smo spremni pokrenuti snage u more i zrak i, u teoriji, izvesti nuklearni napad."
Novina BBC-ja upoznao je Antona na tajnom mjestu izvan Rusije. Radi zaštite, BBC neće otkriti gdje. Promijenili su mu i ime i ne pokazuju njegovo lice.
Anton je bio časnik u strogo povjerljivom postrojenju za nuklearno oružje u Rusiji.
Pokazao je BBC-ju dokumente koji potvrđuju njegovu jedinicu, čin i bazu.
BBC nije u mogućnosti neovisno provjeriti sve događaje koje je opisao, iako se poklapaju s ruskim izjavama u to vrijeme.
Tri dana nakon što su trupe prešle preko ukrajinskih granica, Vladimir Putin je objavio da je ruskim snagama za nuklearno odvraćanje naređen "poseban način borbene službe" .
Anton kaže da je borbena uzbuna bila na snazi prvog dana rata i tvrdi da je njegova jedinica bila “zatvorena u bazi”.
“Sve što smo imali bila je ruska državna TV,” kaže bivši časnik, “nisam zapravo znao šta sve to znači. Automatski sam izvršavao svoje dužnosti. Nismo se borili u ratu, samo smo čuvali nuklearno oružje.”
Stanje pripravnosti ukinuto je, dodaje, nakon dvije do tri sedmice.
Antonovo svjedočenje nudi uvid u strogo povjerljivo unutarnje funkcioniranje nuklearnih snaga u Rusiji. Iznimno je rijetko da pripadnici vojske razgovaraju s novinarima.
“Tamo postoji vrlo strog proces selekcije. Svi su profesionalni vojnici – nema ročnika”, objašnjava.
“Postoje stalne kontrole i testiranja na detektoru laži za sve. Plaća je puno veća, a trupe se ne šalju u rat. Oni su tu da ili odbiju ili izvedu nuklearni udar.”
Bivši časnik kaže da je život bio strogo kontroliran.
“Moja je odgovornost bila osigurati da moji vojnici ne unesu telefone u nuklearnu bazu”, objašnjava.
“To je zatvoreno društvo, tu nema stranaca. Ako želite da vas roditelji posjete, morate podnijeti zahtjev Službi sigurnosti FSB-a tri mjeseca unaprijed.”
Anton je bio dio sigurnosne jedinice baze - snaga za brzu reakciju koja je čuvala nuklearno oružje.
“Imali smo stalne treninge. Vrijeme naše reakcije bilo je dvije minute,” kaže s dozom ponosa.
Rusija ima oko 4380 operativnih nuklearnih bojevih glava, prema Federaciji američkih naučnika, ali samo 1700 je "raspoređeno" ili spremno za upotrebu. Sve zemlje članice NATO-a zajedno imaju sličan broj.
Također postoji zabrinutost oko toga bi li Putin mogao odlučiti rasporediti "nestrateško", često nazivano taktičkim, nuklearno oružje. To su manji projektili koji općenito ne uzrokuju široko rasprostranjene radioaktivne padavine.
Njihova bi upotreba ipak dovela do opasne eskalacije rata.
Kremlj je činio sve što je mogao kako bi testirao živce Zapada.
Tek prošle sedmice Putin je ratificirao izmjene nuklearne doktrine - službena pravila koja određuju kako i kada Rusija može lansirati nuklearno oružje.
Doktrina sada kaže da Rusija može lansirati ako bude pod "masovnim napadom" konvencionalnih projektila od strane nenuklearne države, ali "uz učešće ili podršku nuklearne države".
Ruski dužnosnici kažu da ažurirana doktrina "učinkovito eliminira" mogućnost poraza na bojnom polju.
Ali je li ruski nuklearni arsenal potpuno funkcionalan?
Neki zapadni stručnjaci sugeriraju da njegovo oružje uglavnom potječe iz sovjetske ere i da možda čak i ne radi.
Bivši časnik nuklearnih snaga odbacio je to mišljenje kao "vrlo pojednostavljeno stajalište takozvanih stručnjaka".
"Možda postoje neke staromodne vrste oružja u nekim područjima, ali zemlja ima ogroman nuklearni arsenal, ogromnu količinu bojevih glava, uključujući stalne borbene patrole na kopnu, moru i u zraku."
Rusko nuklearno oružje bilo je potpuno operativno i spremno za borbu, ustvrdio je. “Rad na održavanju nuklearnog oružja provodi se neprestano, ne prestaje ni na jednu minutu.”
Ubrzo nakon što je počeo sveobuhvatni rat, Anton je rekao da je dobio ono što je opisao kao "zločinačku naredbu" - da drži predavanja sa svojim trupama koristeći vrlo specifične pisane smjernice.
“Rekli su da su ukrajinski civili borci i da ih treba uništiti!” uzvikuje on. “To je za mene crvena linija – to je ratni zločin. Rekao sam da neću širiti ovu propagandu.”
Viši časnici ukorili su Antona prebacivši ga u redovnu jurišnu brigadu u drugom dijelu zemlje. Rečeno mu je da će ga poslati u rat.
Te se jedinice često šalju u bitke kao "prvi val", a brojni ruski dezerteri rekli su za BBC da su "smutljivci" koji se protive ratu korišteni kao "topovsko meso".
Ruska ambasada u Londonu nije odgovorila na zahtjev BBC-ja za komentar.
Prije no što je poslan na prvu crtu bojišnice, Anton je potpisao izjavu da odbija učestvovati u ratu i protiv njega je pokrenut kazneni postupak. Pokazao nam je dokumente koji potvrđuju njegov prelazak u jurišnu brigadu i detalje kaznenog slučaja.
Tada je odlučio pobjeći iz zemlje uz pomoć volonterske organizacije za dezertere.
"Da sam pobjegao iz baze nuklearnih snaga, onda bi lokalna sigurnosna služba FSB-a odlučno reagirala i vjerovatno ne bih mogao napustiti zemlju", rekao je.
No smatra da je zbog toga što je prebačen u običnu desantno-jurišnu brigadu zakazao sustav najviše sigurnosne provjere.
Anton je rekao da želi da svijet zna da su mnogi ruski vojnici bili protiv rata.
Volonterska organizacija koja pomaže dezerterima, “Idite Lesom” (Izgubite se, Nestanite) rekla je za BBC da se broj dezertera koji traže pomoć popeo na 350 mjesečno.
Rastu i rizici za one koji bježe. Najmanje jedan dezerter je ubijen nakon bijega u inozemstvo, a bilo je i nekoliko slučajeva prisilnog vraćanja muškaraca u Rusiju i suđenja.
Iako je Anton napustio Rusiju, on kaže da ga tamo još uvijek traže sigurnosne službe: “Ovdje poduzimam mjere predostrožnosti, radim po knjigama i ne pojavljujem se ni u jednom službenom sistemu.”
Kaže da je prestao razgovarati sa svojim prijateljima u nuklearnoj bazi jer bi ih mogao dovesti u opasnost: "Moraju se testirati na detektoru laži, a svaki kontakt sa mnom mogao bi dovesti do kaznenog postupka."
Ali nema iluzija o riziku u kojem se i sam nalazi pomažući drugim vojnicima u bijegu.
"Razumijem da što više to radim, veće su šanse da me pokušaju ubiti."
