Ružica Sokić bila je jedna od najomiljenijih glumica u bivšoj Jugoslaviji. Rođena je u Beogradu 14. decembra 1934., gdje je i preminula 19. oktobra 2013.
Bila je kćerka trgovca i suvlasnika lista „Pravda“ Petra Sokića. Još kao djevojčica učestvuje u Dječjoj radio-dramskoj grupi Radio-Beograda, a godine 1958. diplomirala je glumu na Akademiji za kazališnu umjetnost u Beogradu.
Bila je "rođena glumica"
Kraće vrijeme bila je članica Savremenog pozorišta, ubrzo prelazi u Atelje 212, gdje će brojnim ulogama otkriti i potvrditi dar „rođene glumice“.
Glumila je u oko 40 filmova, a već za prvu ulogu („Gorki dio reke“, 1965.) nagrađena je Srebrnom arenom na festivalu u Puli. Najveće uspjehe ostvarila je glavnim ulogama pjevačice u filmu „Kad budem mrtav i beo“ (1967.) i prostodušne uličarke u filmu „Žuta“ (1973.), za koju je u Puli nagrađena Zlatnom arenom. Zapažena je i na televiziji a za sporednu ulogu majke kojoj sin gine u borbi u „Užičkoj republici“ (1974.), nagrađena je Zlatnom arenom.
Za svoj filmski i pozorišni rad dobila je brojne nagrade i priznanja. Godine 2010. objavila je knjigu sjećanja „Strast za letenjem“.
Ružica je bila u sretnom braku sa Miroslavom Lukićem, međutim, nije željela da se ostvari u ulozi majke.
Borila se s Alchajmerovom bolešću
„Želja za karijerom je najviše utjecala na to da prihvatim činjenicu da nikada neću imati dijete. Bojala sam se da zastanem, a i plašila sam se porođaja“, pričala je legendarna glumica.
Ružica Sokić preminula je 19. decembra 2013. godine, na odjeljenju neurohirurgije Kliničkog centra Srbije, a koliko je bilo poznato javnosti duže vrijeme se borila s Alchajmerovom bolešću.
