Oko 36.000 kilometara iznad Zemlje, letjelica napunjena pogonskim gorivom uskoro će dopuniti dva satelita američkih Svemirskih snaga (Space Force).
Ovu operaciju, najavljenu za ljeto 2026. godine, provodi firma Astroscale U.S., specijalizovana za orbitalne servisne misije. Prema saopćenju kompanije, letjelica mase 300 kilograma ispunit će prvi satelit hidrazinom, zatim se uputiti ka obližnjem orbitalnom rezervoaru da dopuni vlastite zalihe, pa potom obaviti drugo punjenje. Svemirske snage još nisu objavile koji su tačno sateliti uključeni u ovu misiju.
Ovo će biti prvi put da Svemirske snage vrše dopunu goriva u orbiti. Takav sistem bi mogao značajno produžiti trajanje misija u svemiru i eliminisati potrebu da se letjelice vraćaju radi nadopune pogonskog goriva. U pitanju je nova vrsta svemirske benzinske pumpe.
"Ovo temeljno mijenja način na koji radimo stvari u svemiru", izjavio je Ian Thomas, menadžer programa dopune goriva u Astroscale-u, za portal Mashable.
Nakon lansiranja, letjelica će putovati ka geostacionarnoj orbiti – posebnom području iznad Zemlje gdje letjelice orbitiraju istom brzinom kojom se Zemlja okreće, pa ostaju u fiksnoj tački iznad površine. Tamo će Astroscale-ova letjelica pažljivo prići svom prvom cilju, satelitu Tetra-5, i prenijeti gorivo. Potom će se odmaknuti i uz pomoć specijalizovane kamere provjeriti da li ima curenja. Nakon toga će se zaputiti ka orbitalnom rezervoaru (tzv. svemirskoj pumpi), povezati se, dopuniti, i krenuti ka drugom cilju.
"Poenta misije je potvrditi da svi segmenti sistema funkcionišu – imate pumpu, klijenta i nas", pojasnio je Thomas.
Iako svemirska dopuna goriva nije jednostavna, proces je relativno efikasan kada letjelica stigne do satelita kojem je gorivo pri kraju. "Definitivno traje duže nego sipanje goriva u automobil, ali cijela operacija se može završiti u roku od nekoliko sati", rekao je Thomas.
Možda ste primijetili da većina svemirskih letjelica, poput satelita ili NASA-inih sondi, ima solarne panele. Oni su ključni jer napajaju računarske sisteme, kamere i druge uređaje. Ali solarna energija ne može pomoći letjelici da manevriše, izbjegne svemirski otpad ili se odupre silama koje je mogu povući nazad u Zemljinu atmosferu. Zato je pogonsko gorivo i dalje nezamjenjivo.
"Paradigma koju smo do sada imali više ne vrijedi", zaključuje Thomas.
Ako letjelicu možete ponovo napuniti, inženjeri mogu dizajnirati misije bez ograničenja količinom goriva. Revolucionarni James Webb teleskop, vrijedan 10 milijardi dolara, ima ograničene zalihe goriva i njegova misija (iako dugotrajna) traje oko 20 godina.
