Samo jedna osoba na svijetu ima moć zaustaviti krvoproliće u Ukrajini. Možda mislite da je to Vladimir Putin, ali on je sada zarobljen u vrtlogu koji je napravio, borbi do kraja u kojoj će Ukrajina biti uništena ili će on biti uništen. Nije ni Joe Biden. Bez obzira na sve emotivne pozive Kijeva da se stvori NATO zona zabrane letova, takva ideja ne bi okončala trenutni sukob i riskirala bi pokretanje daleko većeg. Zapad daje ogromnu pomoć Ukrajini, ali je nemoćan zaustaviti pokolj, piše The Times.
Drugi sebe vide kao tu osobu. Macron obavlja duge pozive Putinu, ali dobiva samo bezvrijedna uvjeravanja. Erdogan bi želio posredovati, ali mu obje strane ne vjeruju. Izraelski premijer Naftali Bennett uložio je najveći napor, ali nema utjecaja na Moskvu. Jedini čovjek koji to ima je Xi Jinping, koji sjedi u Pekingu. Ne želi ga koristiti i čini veliku pogrešku.
Prije mjesec dana Putin je posjetio Xija i nedvojbeno ga obavijestio o njegovoj planiranoj invaziji na Ukrajinu. Sve bi brzo bilo gotovo, uvjeravao ga je. Zapad bi uveo sankcije, ali bi se razotkrile njihove slabosti. I Xi je izračunao da bi mu, iako bi bilo nezgodno da jedna prijateljska zemlja Kine, napadne drugu, rezultirajuće kretanje figura na globalnoj strateškoj šahovskoj ploči prilično dobro odgovaralo.
Kao prvo, Washington bi bio poučen da je usredotočenje na Peking kao svog strateškog suparnika - nadolazeću pretpostavku Bidenove administracije - nemoguće. Amerikanci su mislili da bi mogli sklopiti dogovore s Rusijom i koncentrirati se na pobjedu nad Kinom, ali sada se moraju vratiti na stara evropska ratišta. Zapad je, u kineskom umu, poput Rimskog Carstva u četvrtom stoljeću, preopterećen i u padu; njegova će dominacija još brže završiti ako mora odbraniti sve svoje granice odjednom. Koja je cijena famoznog "zakretanja prema Aziji", koji je započeo SAD pod Obamom, kada se Evropa može raspasti?
Ruska agresija stoga se smatra dobrodošlom diverzijom kada se gleda iz Pekinga, s dodatnim bonusom što to Rusiju čini još više ovisnom o Kini. Xi je znao da bi Putin rado potpisao njihovu zajedničku izjavu u kojoj se proglašava da "nema ograničenja" za njihovu saradnju jer mu je to bilo potrebno - ulazni tokovi poluvodiča i nova vanjska prodaja plina će, barem neko vrijeme, ovisiti o Kini. Upravo je Maov strah od moćnijeg Sovjetskog Saveza omogućio Nixonu i Kissingeru da strateški razdvoje dvije velike komunističke sile 1972. Sada je Kina jači susjed i može povezati Rusiju u savez. Uz čvrsto držanje Rusije, Kissingerov veliki gambit je obrnut. A kada dođe vrijeme da se krene na Tajvan, kineska će leđa biti sigurna.
Xi je stoga bio sretan što je potpisao izjavu od 4. februara u kojoj se kaže da se dvije zemlje "nikada neće pokolebati" u "stajanju rame uz rame". Naoružan ovim bračnim ugovorom, Putin se odmah osjetio slobodnim da se loše ponaša, ostavljajući nesretne kineske diplomate u UN-u u nezgodnoj poziciji. Kina je 31. januara ustvrdila da uopšte nema potrebe za sastankom Vijeća sigurnosti jer je Rusija rekla da rata neće biti. Ali su se ruske pripreme za rat pojačale. Do 17. februara Kina je pozvala na provedbu sporazuma iz Minska, da bi otkrila da ga je Putin poništio nekoliko dana kasnije.
Dok je invazija bila u toku, 25. februara, kineski ambasador pri UN-u uzalud je pozivao na poštivanje "teritorijalnog integriteta svih država". Do 28. februara govorio je o “srceparajućim” scenama u Ukrajini i pozivao na deeskalaciju kako bi se spriječila “humanitarna kriza velikih razmjera”, ali njegove su primjedbe bile krajnje kratke bez ikakvih tragova prijedloga da se bilo šta poduzima po tom pitanju . Njegova izjava mogla je i glasiti "molim vas, prestanite zvati ove neugodne sastanke na kojima su se naše prošle riječi ispostavile kao smeće i samo ćemo grčiti ruke dok ne činimo ništa za ukrajinski narod za koji smo uvijek govorili da su naši prijatelji".
Dok je Xi pozvao Putina da "potakne pregovore", kineski ministar vanjskih poslova ponovio je "čvrsto" prijateljstvo s Rusijom, zanemarujući dokaze o ratnim zločinima i neselektivnom granatiranju civila. Budući da se Kina protivi sankcijama i neće forsirati smislene pregovore, njena je politika suočena s uništenjem cijele nacije ne činiti ništa. Zemlja koja je stalna članica Vijeća sigurnosti i teži globalnom vodstvu svedena je na patetičnu suzdržanost u UN-u uz izgovaranje ispraznih floskula.
Takva inercija je, naravno, tragedija za naše zajedničko čovječanstvo. Međutim, ključno je da je to pogreška sa stajališta nacionalnog interesa Kine. Implikacije ovog rata već se ispostavljaju drugačije od svega što je Putin opisao Xiju, a neke od njih počinju nadjačavati geopolitičku računicu napravljenu prije samo mjesec dana. Prvi je globalna odbojnost prema ruskim zločinima, koja se odrazila u glasovanju 141 glasova za naspram pet "NE" na Općoj skupštini UN-a. Na Zapadu ova ogorčena reakcija uključuje brzu promjenu odbrambene i energetske politike te revitalizaciju jedinstva.
Zapad koji je izašao iz ove krize vjerovatno će biti oprezniji u odbrani demokratije i snažnije će se braniti. Podsjećajući na opasnosti kojima prijeti sve izoliraniji vođa, doživotno na vlasti i sklon teritorijalnim ambicijama, sve će se više pitati hoće li se pogrešna procjena vidljiva u Moskvi dogoditi i u Pekingu. Poslovni čelnici koji su se oprostili od cjelokupnih ruskih ulaganja prepoznat će da se isto može dogoditi i u Kini. A ključna lekcija ako u Ukrajini bude dugotrajnog sukoba bit će da Tajvan treba biti naoružan do zuba.
Kinesko vodstvo, poznato po dugoročnom strateškom planiranju, također sada mora računati s vjerovatnom sudbinom Putinovog režima. Već smo dovoljno vidjeli da znamo da Rusija nikada neće pokoriti Ukrajinu čak i ako okupira zemlju i ubije ogroman broj njenih građana. Što je rat duži, to će više mladih ruskih vojnika umrijeti i više će ruska ekonomija biti opustošena. Izrazito je moguće da će, u nekom trenutku idućeg desetljeća, cijeli korumpirani Putinov sistem pasti.
Dugi rat će pomladiti Zapad, ojačati Tajvan i uzrokovati propast Rusije. Kineski interesi leže u tome da ga dramatično skrate. Cijeli svijet bi zahvalio Xiju što je iskoristio jedinstvenu moć koju ima nad Putinom da sazove mirovnu konferenciju i zahtijeva njegovu prisutnost. Dovoljno je loše dogovoriti pakt s nasilnim kriminalcem. Ali još je gore ne učiniti ništa da ga kontrolišete.
