Raportova reportaža

Schönbrunn je dom za životinje od Arktika do pustinje… Ovo je priča o najstarijem zoološkom vrtu na svijetu

Sadrži životinje od Arktika do prašume i stalno se nadopunjuje

Sredinom petnaestog vijeka, tačnije 1452. godine, prvi zoološki vrt u starom gradu Beču podigao je ograde iza kojih su posjetioci mogli da posmatraju određene životinje. Primjera radi, Sjedinjene Američke Države utemeljene su 4. jula 1776, što će reći da je samo bečki zoološki vrt stariji od čitave Amerike. I to više od 300 godina.

Tek stotinu ljeta poslije, Beč je domaćin i prvom slonu u dvorcu Ebersdorf kod Beča, a car Maximillian II kupuje Katterburg, preteču današnje palate Schönbrunn. Godinu kasnije, na velikom prostoru je postavljen lovački zoološki vrt, a ime Schönbrunn, kako se i danas naziva, prvi put je dokumentirano 1642.

Kao najstariji zoološki vrt na svijetu utemeljio ga je 1752. godine car Franjo I Stjepan Lotarinški, suprug Marije Terezije i nalazi se na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine.

Rat i mir

Revolucionarne događaje, uključujući i 1848. kad je carsko topništvo bombardiralo Beč, preživio je neozlijeđen.

Prvi svjetski rat Schönbrunn je zatekao s gotovo 3.500 životinja i 717 vrsta, a po njegovom završetku, preživjelo je tek nekoliko stotina.

Drugi svjetski rat doći će mu glave. Godine 1945. pogođen je brojnim zračnim bombama. Mnoge nastambe za životinje su uništene ili teško oštećene. Više od hiljadu životinja umire. Nakon završetka rata sovjetske, a kasnije i britanske okupacijske trupe pomogle su u obnovi.

Period mira učinit će da se zoološki rapidno razvija, skuplja razne životinje s kraja nakraj svijeta, između ostalog, 1977. godine, osnovat će odjel za obrazovanje u zoološkim vrtovima, jedan od prvih u Evropi.

Početak

Poznavajući samo šture informacije, zaputila sam se u pravcu zoološkog vrta, koji je nemalo puta proglašavan najboljim zoološkim vrtom na svijetu.

Sadrži životinje od Arktika do prašume i stalno se nadopunjuje.

Sadašnji podaci kažu da trenutno broji 650 životinjskih vrsta, pa pomislih koliko mi vremena treba da ih sve vidim, recimo minutu za svaku, to je otprilike deset sati, a gdje su sad, recimo, kafa, sladoled, langos koji ide k'o halva (slično velikom okruglom uštipku s bijelim lukom i izuzetno masno)… ili neki drugi predah između obilazaka.

Putokaz

No, dobro. Do zoovrta može se doći iz dva pravca. Prvi, koji zahtijeva i mnogo više šetnje, jeste kroz prepreprelijepi ogroman park usred kojeg se nalazi istoimeni dvorac, kojim će vladati Marija Terezija.

Cvijeće ispred dvorca izgleda kao utkano u tepih, a prekoputa dvorca, na uzvisini, prostire se ljetnikovac u kojem se nalazi ugostiteljski objekt. Cjelokupan park najvećim dijelom čini šuma ispresijecana puteljcima i klupama.

Drugi prilaz zoovrtu nalazi se na dijametralnoj strani parka. Da bi se stiglo do ulaza, potrebno je proći pored ogromne staklene građevine, takozvane Kuće palmi.

Prošla sam pored Palmenhausa, ne zadržavajući se osim da napravim nekoliko fotografija. Cilj mi je zoovrt i svako zastajkivanje mi je gubljenje vremena.

Na biletarnici nepregledan red, što i ne čudi s obzirom na to da je omiljeno mjesto domaćih, ali i stranaca. Karte su skupe čak i za Austrijance - 27 eura za odrasle, 15,50 za djecu, pa računajte koliko treba izdvojiti za više članova, recimo, četveročlane porodice.

Čim uđete, jednostavno ne znate gdje biste prije i na koju stranu da idete. Naravno, prvo marketinški trik, šarenilo igračaka sa štandova mami djecu čim uđu. I dijete u meni poletjelo je za jedan od štandova, ali prva cijena me je ohladila i podsjetila na to da zašto sam tu. Mala, mala igračka košta 14,90 eura. Od toga dalje nisam ni gledala.

Carski paviljon

Okosnicu čini Carski paviljon iz doba austrougarske vladavine, od kojeg se putevi ralijevaju.

S lijeve strane od ulaza nalazi se mala nastamba. Nekoliko Poljaka i ja ušli smo u zgradicu nadajući da ćemo vidjeli koale. I zatekli smo izuzetan prizor, vidjeli smo ih kako spavaju bukvalno okačene o drvo.

Poslije koala, pravo na žirafe, koje su tu od 1828. i tad će nastati poznata torta žirafa, koja je i danas popularna, pa na pande.

Jedna debela panda ležala je koliko je duga i široka i spavala kao medvjed zimski san. Ni silno dozivanje dežurnih posmatrača nije je uspjelo trznuti iz dubokog sna.

Fu Hu, simbol ovog veleljepnog zoovrta

Nakon zoološkog vrta u Berlinu, 2003. godine i Beč je dobio svoju prvu pandu, direktno iz Kine. Druga divovska panda, začeta prirodnim putem, 2010. postat će veoma popularna i ponijet će ime Fu Hu, što bi u prijevodu značilo sretni tigar.

Ono što je karaktristično za ovaj zoološki jeste da su životinje, naravno one koje nisu opasne po okolinu i koje ne mogu pobjeći, gotovo nadohvat ruke. Mogli biste ih pomilovati kad bi to bilo dopušteno. Da je riječ o BiH, vjerujem da bi ih ljudi, bez obzira na zabrane, opet dirali, ali ovdje to nikome ne pada na pamet. Izuzetak su patuljaste ovce, ovdje čak možete ući i igrati se s njima, dirati do mile volje, ali nipošto ih ne smijete hraniti.

I u nastambi gdje stoluju ljenjivci možete ih dohvatiti. Ali ne smijete. Toliko se sporo kreću, bukvalno kao da gledate usporeni snimak. Zapravo usporeni usporeni snimak.

Davne 1799. godine prvi polarni medvjed kročio je u ovaj zoo. Velika nastamba prilagođena uvjetima koji mu trebaju prostrana je i može se vidjeti sa svih strana, ali i sa visine za bolji pregled. Jedan medo danas ima tu i naprosto kao maneken malo šeta, malo pliva, privlači pažnju.

Također u jednoj ogromnoj nastambi, a kakva bi drugo mogla i biti, gazduju slonovi. Gužva na jednom kraju dala mi je znak da se nešto dešava.

I, zaista, hraniteljica slonova je baš u tom trenutku ubacivala hranu u velika usta divovske životinje, a slon miran i discipliniran strpljivo čeka svoje zalogaje. Četrnaestog jula 1906. u Schönbrunnu se desila senzacija. Rođena je prva slonica začeta u zoološkom vrtu.

Ljubiteljica zmija poput mene uživala je obilazeći ove životinje. Beč je bio domaćin ljuskavom pitonu, najrjeđoj divovskoj zmiji na svijetu.

Pomalo neobično izgleda i akvarij u koji uđete, ribe i zmije sa svih strana oko vas, čak i sa stropa. Prelijepe boje riba, među kojima je i pirana, oduševit će vas na prvi pogled.

Kišna šuma

Za ljubitelje horora ima posebna poslastica. Čim sam kročila u veliki objekt nasprat, automatski me je zrak zalijepio. U ovoj nastambi kišnih šuma, vlaga je na vrhuncu i jedva sam mogla disati. Okolo drveće, životinje karakteristične za ovo podneblje i ne vide se iz džungle. Samo slijepi miševi vise naopako kao u filmovima strave, a dodatno je stravično što vam slobodno lete oko glave i niko vam ne može garantirati da se neće zalijepiti i za vas.

Ne znam ko voli insekte, ali ovdje su se pobrinuli i za tu vrstu životinja. Imaju insektarij Valerie H. Schindler, koji je financirao Anton Schindler, a posvećen je njegovoj pokojnoj supruzi, velikoj ljubiteljici prirode i životinja.

Da biste stigli do vuka, morate se dugo nahodati i to sve preko visećeg mosta kroz gustu šumu. Nikad u životu nisam vidjela toliko visoko drveće. Kad sam stigla do vuka, stiglo je i razočarenje, nisam ga vidjela, izgubio se negdje u toj šumi. Vukovi su, uz medvjede, prvi grabežljivci koji su došli u ovaj zoo davne 1781. godine.

Ni ostali grabežljivci ne vole pažnju. Tigrovi, lavovi lijeno su ležali i nezaineresirano posmatrali svekoliki radoznali narod, a jaguar se nije udostojio ni da prošeta i pokaže zavidnu figuru.

Pravo osvježenje ponudile su foke. U prelijepoj zelenoj vodi izvodile su razne vratolomije. Zarone, izrone tik do vas.

Zoološki vrt Schönbrunn preuzima knjige uzgoja za sjeverne i južne pingvine kamenjare 2015. godine. Ove ljepotane možete vidjeti i u vodi i na kopnu. Kad sam ušla u objekt gdje oni vladaju, zatekao me je divan prizor. Iza ogromnog stakla voda, a u vodi se kupaju. Izvan objekta šeću i izazivaju pažnju javnosti.

Djevojka koja drži mikrofon lijeno i dosadno ponavlja već ko zna koliko puta dnevno izrečene informacije o ovim simpatičnim životinjama. Narod pomno sluša.

Nosorozi suvereno vladaju od 1894. godine. Tu su i veliki nilski konji, bivoli, bizoni…

Jurski park

Ptica ima ne zna im se broj. Šetajući tako, naletih na naobičnu pticu. Izgleda kao da je pobjegla iz Jurskog parka. Iako sam stala na pola metra od nje, nije se trgnula, niti ičim pokazala da me je akceptirala. Samo je nastavila da se gricka, baš isto kao i pas.

Flamingosa ima jako puno. Gordi u veličanstvenosti, plijene pažnju samo ljepotom. I ničim više.

U majmunarniku, a šta drugo nego majmuni, raznih vrsta. Još 1841. postao je atrakcija za posjetioce. Orangutani su tek 1996. godine dobili svoj vanjski prostor. Čim uđete u ovu prostoriju, idete ukrug i iza stakla motrite njih, oni motre vas. Posebno jedna vrsta je, zaključujući po faci, što bismo mi rekli, prilično neprijateljski nastrojena. A kako i da bude vesela kad je u zatvoru?

Usred parka ima i zabava za djecu. Veliki park okuplja mališane punim sadržajem igara za djecu. Okolo parka su bašte u kojima roditelji mogu da predahnu a da pritom djecu ne izgube iz vida.

Tu je i panoramski voz. Ako vam je naporno šetati, sjednete u vozić i obiđete sve.

Zoološki vrt Schönbrunn danas nije samo popularno rekreacijsko područje već i obrazovni centar, mjesto za istraživanje i podučavanje te snažan partner za projekte očuvanja prirode i vrsta.

Svoje posjetioce inspirira o svijetu životinja i osvještava ih o njihovoj zaštiti. 

Malo je mjesta u ovom tekstu, a previše životinja, nemoguće je opisati sve stanovnike, ali i sve aktivnosti, a naročito bogatu historiju ovog šarenog svijeta u koji je, barem nakratko Raport zavirio.