Mogli biste pomisliti da bi ruski predsjednik Vladimir Putin žarko želio postići mirovni sporazum u Ukrajini.
Procjenjuje se da su gubici u ratu koji je započeo dostigli 700.000 poginulih i ranjenih ruskih vojnika.
I dalje gubi čak 1.000 vojnika dnevno, dok jedva osvaja teritoriju.
Njegova ekonomija ide prema stagflaciji, a cijene ključnih namirnica za široku potrošnju skaču.
Jurnjava za mirom
Štoviše, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump maksimalno olakšava Putinu postizanje dogovora.
U ludoj jurnjavi za "mirom", Trump je prilično popločao Putinov put do pregovaračkog stola preventivnim ustupcima i klimanjem na propagandne laži Kremlja, preonsi Politico.
Od prihvatanja ruske tvrdnje da je invazija bila odgovor na težnju Ukrajine da se pridruži NATO-u do insistiranja da se Ukrajina odrekne teritorija koji je zauzela Rusija, do delegitimizacije ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i uskraćivanja mogućnosti korištenja evropskih mirovnih snaga te uskraćivanjem američkih sigurnosnih garancija, Bijela kuća je prihvatila većinu retorike i uvjeta Moskve.
Ipak, umjesto da pospremi poklone u džep, prihvati prekid vatre i krene prema onome što bi moglo postati pobjeda, ako ne i trijumf, Putin odugovlači.
Trumpov izaslanik Stephen Witkoff održao je u petak treći sastanak s Putinom koji je završio s malim napretkom, kao i njegova prethodna dva.
A dva dana kasnije, Rusija je pokazala svoje stalno prkošenje Trumpovim nastojanjima za mirom smrtonosnim napadom tokom crkvene službe na Cvjetnicu u kojem su ubijeni desetine vjernika u Ukrajini.
Očigledna razlika između tolikih ponuda Bijele kuće i odsustvo reakcije Putina možda je konačno zapelo Trumpu za oko.
Kad je Putin, kao uvjet za primirje u crnomorskom bazenu, koji su ukrajinski dronovi uveliko očistili od ruskih ratnih brodova i osigurali nesmetanu trgovačku plovidbu, zatražio oduzimanje suvereniteta Ukrajini tako što bi je učinili štićenicom Ujedinjenih naroda, Trump se konačno obrušio prijetnjom sekundarnih sankcija na rusku naftu.
A u petak nakon Witkoffooga neuspješnog sastanka, objavio je frustriranu poruku:
"Rusija se mora pokrenuti. Previše ljudi umire, hiljade sedmi;no, u užasnom i besmislenom ratu."
Istina koja je do sada izmicala Trumpu i njegovoj administraciji jest da Putin zapravo nema interesa pregovarati o miru s Ukrajinom.
Nesposobnost Trumpove administracije da vidi ovu jednostavnu činjenicu velikim je dijelom posljedica iste tri slijepe tačke koje muče gotovo sve američke predsjednike u vezi Rusije - neznanje o zemlji, povjerenje u njihov lični dar uvjeravanja i nesposobnost uvažavanja ideoloških i političkih imperativa koji pokreću autoritarne režime.
U sva tri područja čini se da je Donald Trump nadmašio svoje prethodnike u Bijeloj kući.
Evo sedam razloga zašto Putin odbija mirovne inicijative:
Rat daje obrazloženje za Putinovu diktaturu
Ne postoji bolji međunarodni kontekst za diktaturu od rata.
Kao što je arhitekt hladnoratovskog obuzdavanja Sovjetskog Saveza, George Kennan, jednom rekao, "sovjetske su vođe morali tretirati vanjski svijet kao neprijateljski jer je to bio jedini izgovor za diktaturu bez kojeg ne znaju kako vladati."
Kada su prihodi i privredni rast usporeni u Putinovom trećem predsjedničkom mandatu (2012/2018), Putin je temelj legitimiteta svog režima prebacio na militarizirani patriotizam.
To se najprije očitovalo invazijom i okupacijom Krima 2014., a kasnije i odlukom o invaziji na Ukrajinu.
Putinu je još uvijek potrebno da Rusija bude opkoljena neprijateljima ili nema razloga za militarizirani patriotizam i rastuću represiju koja pokreće njegov režim.
Putin voli zamke militarizma
Putin uživa u Staljinovoj tituli vrhovnog komandanta, dok se šepuri u uniformama i kači medalje vojnicima.
Završetak rata lišio bi ga takvog simboličnog rekvizita za imidž branitelja domovine koji njeguje.
Ruska ekonomija ovisi o ratu
Od invazije punog opsega 2022., ruska ekonomija je restrukturirana kako bi podržalla rat i prijelaz na mirnodopsku vjerovatno neće biti bezbolan.
Potrošači su već pretrpjeli štetu: iz godine u godinu poskupljenja osnovnih namirnica kao što su kruh, piletina i makaroni su dvocifrena, dok je krumpir dvostruko skuplji nego prije rata.
Predviđa se da će BDP ove godine rasti samo između 1,4 i 1,6 posto, a s kamatnom stopom centralne banke od 21 posto malo je nade za brzi oporavak.
Svakodnevne oskudice iznenada postaju veće kada se više ne mogu opravdati kao ratne žrtve.
Ruska poslovica kaže: "Rat će sve otpisati."
Prekid ratnih bonusa i drugih povlastica mogao bi izazvati društvene nemire
Stati na kraj očekivanjima na koja je društvo naviklo notorno je težak zadatak za svaki režim.
Ukidanje bonusa za prijavu, vojničkih plaća i isplata porodicama poginulih vojnika, koji su redovi veličina veći od prosječnog nacionalnog dohotka i koji su izvukli iz siromaštva neka siromašna ruska područja, sigurno će izazvati nezadovoljstvo.
Promjena destabilizira autoritarne režime
Svaka oštra promjena politike, čak i objektivno nabolje, rizik je za političke lidere.
To je naročito istinito u autoritarnim režimima, koji su istovremeno naizgled neotporni na vanjske pritiske i kojima opasno nedostaje fleksibilnosti.
Putin je oportunist
Svaki novi ustupak potiče sve više i drskije ultimatume Putina.
Što više Trump nudi kao poticaj, to je vjerovatnije da će Putin tražiti više. To je Putinovo umijeće dogovora.
Putin treba pobjedu, a ne mir
Najvažniji uzrok Putinove uznemirenosti je to što mu mir nije prioritet.
Pobjeda je. Jedina stvar koja može nadvladati nestabilnost kraja rata je pobjeda koja izgleda dovoljno blistavo da pomogne Kremlju da napravi protutežu poslijeratnim problemima i sjećanju na ubijene i osakaćene - bez pribjegavanja oružanoj represiji kako bi se nosio s društvenim nezadovoljstvom.
U ratovima borci počinju pregovarati kada se uvjere da za pregovaračkim stolom mogu biti bolji nego na bojnom polju.
"Bolje" za Putina gotovo sigurno ne znači ništa osim kapitulacije Ukrajine.
Poticaji i retoričke prijetnje nisu uspjeli razriješiti ga te nade.
