Nižu se reakcije na smrt najvećeg pjesnika i akademika kojeg je BiH imala - Abdulaha Sidrana. Objavljuju se dijelovi njegove biografije, scene iz kultnih filmova, ali i pjesme. Evo jedne o Sarajevu.
Ne može se živjeti u Sarajevu.
U Sarajevu kad živiš, previše vremena potrošiš.
Dok tamo, dok ovamo – prođe jutro.
Dok ovo, dok ono – ode dan.
Jeste, doduše, sve to – bude među ljudima.
I bude, uglavnom, lijepa priča. Al od priče se ne živi.
Dan je dan, posao je posao, a vrijeme je – kažu – novac.
Bilo-nebilo, da u to ne ulazimo, istina jest: teško je živjeti u Sarajevu.
Tri koraka napraviš – sedamdeset ljudi
golim okom vidiš.
Da se sa svakim izgrliš, da se s ponekim rukuješ, da samo dvojicu dobro pogledaš, trebalo bi – tri života da imaš.
Zato – kako god okreneš – nije moguće
živjeti u Sarajevu. Od dobra – boli glava. Trebalo bi,
odmah, na visokom svjetskom nivou, napraviti
potpuno novo Sarajevo, u kom bi bilo moguće živjeti.
Kada ga, ako Bog dadne, naprave –
neka mu ista ostane geografija. neka ista ostane i ta
Miljacka, lijepa, a ni potok ni rijeka,
neka brda ostanu ista.
Neka pomru, ali neka se ne promijene –
svi ti ljudi što po Sarajevu žive.
Jer u njemu, nije moguće živjeti.
Život je kratak za Sarajevo.
