Teroristički napad pogodio je Ameriku u srce. Na više načina. Napad ovakvih razmjera nikada se prije nije dogodio na američkom tlu. Ne samo u pogledu broja poginulih i ozlijeđenih. Ali i preciznost kojom su teroristi u roku od sat vremena uništili simbole ekonomske i vojne nadmoći u svijetu. Vjerojatno samo zahvaljujući nekolicini hrabrih putnika, četvrti zrakoplov nakon Svjetskog trgovačkog centra i Pentagona nije mogao završiti svoj kobni let u Bijeloj kući ili na Kapitolu.
Gotovo zaboravljeni egzistencijalni šok
Danas, 20 godina kasnije, šok, egzistencijalni potres bio bi gotovo zaboravljen. U svakom slučaju za one koji su mlađi od 30 godina i jedva da imaju ikakva aktivna sjećanja na dan i dane koji su uslijedili. No, za mnoge druge Amerikance koji žive daleko od New Yorka ili Washingtona, događaji su postali historija. Zapravo.
Sigurnosne mjere opreza u zračnim lukama vjerojatno i dalje nerviraju, ali navikli ste se na duže redove, dobrovoljno izuvate cipele i također ste spremni platiti četiri dolara za bocu vode iza sigurnosne provjere.
Dvadeseta godišnjica napada vjerojatno bi se u tom pogledu malo promijenila. Da dosadašnji predsjednik Joe Biden nije povlačenje iz Afganistana povezao s tim kobnim datumom. On je 11. septembar nazvao danom na koji bi svi američki vojnici definitivno trebali napustili zemlju. Vjerojatno kako bi naznačio da je misija uspješno završena.
Opet islamofobna ogorčenost
S obzirom na trenutne slike iz Kabula, teško je govoriti o vanjskopolitičkom uspjehu. I na domaćem terenu, rasprava o tome kako se nositi s izbjeglicama iz Afganistana potaknula je oživljavanje islamofobije iz prvih nekoliko godina nakon napada. Čini se da muslimani ponovo bivaju pretvoreni u politička igranja u prljavoj izbornoj kampanji koja je prethodila prijevremenim izborima. Dvadesetogodišnje slike horora koristit će se upravo u tu svrhu.
Kako bi razumjeli sadašnjost, često je korisno baciti pogled na prošlost. U septembru 2001. George W. Bush bio je u prvoj godini predsjedničkog mandata. Dobio je veliki pljesak zbog najave da će svim neophodnim sredstvima uloviti organizatora terorističkih napada, Osamu bin Ladena.
Tokom godina milijarde su se slijevale u takozvanu borbu protiv terorizma, a tajne službe i vojska su dodatno naoružane. Prihvaćena je narativ da se SAD-u prijeti izvana i da se mora učiniti sve da se ta prijetnja jednom zauvijek okonča.
Odsanjani san
No, sa svakom godinom kako su slike srušenih kula blijedile, smanjivala se premnost da se žrtvuje više ljudskih života i potroši milijarde na ratove za koje se činilo da nikad neće završiti. Politička elita se tako nalazila u zamci. Kako bi se opravdali ratovi, barem od ubojstva Osame bin Ladena u Pakistanu 2011., glavni fokus više nije mogao biti na borbi protiv terorističkih mreža.
Potpora demokratskih snaga sve više je bila u fokusu. S ciljem pretvaranja Afganistana u državu sa zapadnim oblikom državne vlasti. Kao već ranije u Vijetnamu, podlegli su zabludi da mogu eksportirati svoj vlastiti politički sistem i tako zaštititi svijet od komunizma, ekstremizma i terorizma.
Ovaj san je gotov. Joe Biden ne ostavlja nikakve sumnje da SAD svoje vanjskopolitičke aktivnosti podvrgava isključivo interesima svoje zemlje. Američki vojni angažman dodatno će se smanjiti. Predsjednik Biden posvetit će se domaćim političkim potrebama, poput poboljšanja infrastrukture i borbe protiv klimatske katastrofe.
Ko popunjava stvoreni vakuum?
Što se tiče vanjske politike, doista je važno samo jedno pitanje: borba za moć s Kinom. U Siriji su Amerikanci već prepustili teren Rusiji, i u Libiji je zemlja suzdržana. Čak se ni Izrael ne želi više oslanjati na SAD i širi svoje odnose s arapskim državama. Koliko će trajati ti savezi je upitno. Mnogi stručnjaci strahuju da će se smanjivati prag inhibicije za prve vojne napade što su SAD više izvan igre.
20 godina nakon terorističkih napada, urušene kule Svjetskog trgovačkog centra postale su simbol nestanka dugogodišnjeg svjetskog policajca SAD -a. Uzvični znak upozorenja da će morati postojati novi savezi ako je cilj spriječiti popunjavanje vakuuma od strane antidemokratskih sila koji nastaje i koji je djelomice već postoji.
