Sada već preminula irska kantautorica Sinéad O’Connor se na svjetskoj muzičkoj sceni pojavila krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća.
U nebesa ju je vinula Princeova pjesma Nothing Compares 2 U s početka 90-ih.
Njen glas, ali i anđeosko lice kojem nedostatak kose nije nimalo naškodio, gotovo nikoga nisu mogli ostaviti ravnodušnim. Album I Do Not Want What I Han’t Got, a s kojega je spomenuta pjesma, dobio je odlične kritike, i prodan je u više od sedam milijuna primjeraka.
Nastup nakon kojega više ništa nije bilo isto
No, sve se promijenilo kada je O’Connor gostovala kao glazbena gošća u američkoj emisiji Saturday Night Live dana 3. oktobra 1992. godine. U toj je emisiji otpjevala pjesmu Boba Marleyja War u a cappella izvedbi, no promijenila je stihove kako bi skrenula pozornost javnosti na zločine počinjene u okviru Katoličke Crkve.
Vrhunac tog kontroverznog nastupa bilo je trganje fotografije tadašnjeg pape Ivana Pavla II. Nakon toga je doživjela osude kako od kolega tako i svekolike javnosti i njezina je popularnost naglo pala. Kasnije je objasnila da je željela ljude suočiti s istinom, koja je bila duboko zakopana ispod površine u njezinoj domovini Irskoj.
Prepucavanja s Madonnom
Najveće napade doživjela je od svoje isto tako kontroverzne kolegice Madonne koja je osudila ovaj čin.
Kasnija prepucavanja između ove dvije pjevačice pokazala su da je iza Madonninih napada stajala profesionalna ljubomora jer je kontroverznost ovih glazbenica počivala na bitno različitim osnovama.
Madonna sve što je ikada radila, radila je s egoističnim ciljem, a to je publicitet koji donosi profit dok O’Connor nikada nije marila za slavu i željela je kroz globalnu pozornost “istresti” iz sebe ono što je osjećala kao nepravdu. Jedna od rijetkih osoba iz showbiza, koja je stala na stranu O’Connor bio je Bob Guccuione, koji je otvoreno prozvao Madonnu kao onu koja ne želi dijeliti pozornost javnosti, dok ju je O’Connor “ukrala” na trenutak.
