Početak maja, tačnije 2. maj 1992. godine, je dan koji će mnogim Sarajlijama ostati zauvijek u sjećanju. Tog dana specijalne jedinice tadašnje jugoslavenske vojske pokušale su zauzeti zgradu Predsjedništva BiH, a borba se vodila 150 metara dalje, na Skenderiji. 2. maja počela je opsada grada koja je trajala 1.460 dana.
Oko 13 sati tenkovi JNA krenuli su prema zgradama Predsjedništva i Skupštine Sarajeva. Tenkovi su zaustavljeni, a svijet je obišla slika tramvaja u plamenu. Tog dana je zapaljena i izgorjela i zgrada Glavne pošte u Sarajevu.
Po povratku s mirovnih pregovora u Lisabonu, isti dan, predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, njegova kćerka, prevoditeljica Sabina Berberović i zamjenik predsjednika vlade Zlatko Lagumdžija uhapšeni na Aerodromu Sarajevo i odvedeni u Lukavicu u vrijeme žestokih borbi oko Predsjedništva BiH. Iz Lukavice se Izetbegović javio u program TV Sarajevo.
U direktnom prijenosu dnevnika tadašnje Televizije Sarajevo, bh. ali i svjetska javnost je saznala da je Predsjedništvo BiH napadnuto, da je Komanda JNA u Sarajevu u okruženju, da je predsjednik države u zarobljeništvu, da se grad razara iz svih artiljerijskih oruđa i da se posredstvom medija pregovara o obustavi vatre i razmjeni.
Javnost je slušala dramatičan dijalog između zarobljenog Izetbegovića i člana državnog Predsjedništva Ejupa Ganića:
»Alija, saslušaj jednu stvar... Zašto ti ne dođeš u Predsjedništvo?« Alija Izetbegović: »Zato što mi ne daju da dođem!«.
Predsjednik Izetbegović razmijenjen je za komandanta 2. vojne oblasti JNA Milutina Kukanjca.
Prvi put nakon Drugog svjetskog rata, poslije 47 godina, 2. maja 1992. godine u Sarajevu je označena zračna opasnost. Od tog dana Sarajevo je bilo pod opsadom, bez hrane, struje i vode. Presječene su komunikacije, a grad je bio svakodnevno granatiran. I tako 1.460 dana.
Analitičari procjenjuju da 2. maja 1992. godine nije vođena bitka samo za Sarajevo, već i za cijelu BiH.
