NA SVOJU RUKU

Skoro 40 posto pacijenata s ovom hroničnom bolešću prestaje uzimati lijekove na svoju ruku

Studija koja je obuhvatila 82.000 ljudi s dijabetesom tipa 2 2014. – 2017. otkrila je da je dvije trećine tih osoba prestalo uzimati ili promijenilo dozu propisanih lijekova u roku od godinu dana
injekcijeod 13 eura žena sebi daje injekciju u stomak

Kako je otkrilo nedavno istraživanje objavljeno u American Journal of Managed Care, otprilike 40 % osoba kojima je dijagnosticiran dijabetes tipa 2 prestane uzimati svoje sekundarne lijekove unutar godinu dana.

Studija koja je obuhvatila 82.000 ljudi s dijabetesom tipa 2 2014. – 2017. otkrila je da je dvije trećine tih osoba prestalo uzimati ili promijenilo dozu propisanih lijekova u roku od godinu dana. Problem je bio posebno izražen među onima koji su koristili agoniste receptora peptida-1 nalik glukagonu (GLP-1 RA), grupu lijekova za liječenje pretilosti i dijabetesa tipa 2.

Zašto oboljeli ne uzimaju lijekove?

Dr. David Liss, koautor studije i naučni saradnik, istaknuo je zabrinjavajući trend ukidanja lijekova, posebno s GLP-1 RA. Istraživanje je naglasilo hitnu potrebu za inovativnim pristupima propisivanju i dubljim razumijevanjem prepreka koje sprječavaju pacijente da se pridržavaju ovih lijekova.

Metformin je identificiran kao početno liječenje za 77 % osoba s dijabetesom tipa 2, no mnogima su bili potrebni sekundarni lijekovi za održivu kontrolu glikemije.

Razlozi za prekid uključivali su pretrpan raspored, veliku količinu tableta, nuspojave lijekova, percipiranu neučinkovitost i osobito troškove. Komplicirani rasporedi uzimanja lijekova, koji često uključuju više lijekova za komorbidna stanja, doprinijeli su izazovu pridržavanja.

GLP-1 RA lijekovi pokazali su višu stopu prekida od 50 %, vjerojatno zbog gastrointestinalnih nuspojava i zabrinutosti oko primjene injekcija.

Osobe mlađe dobi i ženskog spola najviše odbijaju uzimati lijekove

Studija je također otkrila da su osobe mlađe dobi i ženskog spola povezane s višom stopom prekida uzimanja lijeka, promjene doziranja ili promjene lijekova. Dok su se pojedinci koji su mijenjali dozu možda konzultirali sa svojim liječnicima, oni koji su prekinuli liječenje to možda nisu učinili.

Dr. Liss je opisao studiju kao “poziv na buđenje” za kliničare, pozivajući na stalnu komunikaciju između pacijenata i onih koji propisuju lijekove o prednostima lijekova, nuspojavama i troškovima.