Širom svijeta, obradivo zemljište koje se širi sve se više preklapa sa staništima slonova, što često dovodi do opasnih interakcija dok slonovi lutaju ljudskim usjevima. Ali u Keniji, nakon decenija istraživanja, istraživači su došli do jednostavnog, ali genijalnog rješenja za odvraćanje slonova: nizovi ograda za košnice.
Nadahnute dugogodišnjim lokalnim saznanjima o tome da slonovi ne vole košnice, ove barijere sa zujanjem nude nježan, ali učinkovit način za smanjenje ponekad nasilnih interakcija između farmera i slonova. I sada se šire svijetom, od Mozambika do Tajlanda, piše BBC.
Šta je to s pčelama što slonovi toliko mrze? I može li se od njih doista očekivati da će održati mir u ovom sve pretrpanijem svijetu?
Tragaju za hranom i vodom
Sukob čovjeka i slona sve je veći problem u nekoliko područja. U Keniji, gdje stanovništvo i potražnja za resursima raste, područja naseljena ljudima sve se više preklapaju s arealima slonova. U kombinaciji s oporavkom nekih populacija slonova, to dovodi do veće šanse sukoba između ljudi i ovih divova.
"Širenje poljoprivrednog zemljišta, sječa, urbanizacija te smanjivanje i fragmentacija staništa slonova – divljih životinja koje zahtijevaju velike površine zemlje – [tjeraju] slonove da ulaze u ljudska naselja u potrazi za hranom i vodom", kaže Greta Francesca Iori, savjetnica za očuvanje slonova i sukob između ljudi i slonova sa sjedištem u Etiopiji za nekoliko vlada i neprofitnih organizacija.
"Gdje god ima slonova, postoje slučajevi i informacije o sukobu između ljudi i slonova."
Graeme Shannon, ekolog za divlje životinje na Univerzitetu Bangor u Walesu, UK, koji je dvije decenije proučavao afričke slonove, primjećuje da su ljudi potisnuti u ta područja često siromašnijeg porijekla.
Greetings on #InternationalDayofForests. Celebrating this year's theme of "Forests & Food", a bee-keeping training was organized for communities in human-elephant conflict management- triple benefit of pollination, keeping elephants away from farmlands & livelihood generation. pic.twitter.com/U0xkvZWLtZ
— Aishwarya Raj , IFS (@aishwaryarajifs) March 21, 2025
"Dakle, poljoprivreda je ključna za njih i njihove porodice."
Ali voda i bujni, visoko hranjivi usjevi mogu biti vrlo privlačni za slonove, dovodeći ih blizu ljudskih naselja.
Ljudi oduzimaju puno vremena brinući se za svoju zemlju, a onda slonovi dolaze "kada ste posadili usjeve i oni su skoro zreli", kaže Emmanuel Mwamba, farmer koji živi u Mwakomi, Kenija, selu na prvoj liniji sukoba između ljudi i slonova. "Ako tamo dođu slonovi… sve je nestalo."
"Neki od nas […] se oslanjaju na usjeve za preživljavanje", dodaje Mwamba. "Zamislite da je to uništeno unutar jedne noći."
Takvi susreti mogu biti kobni za obje strane. Poljoprivrednici mogu umrijeti pokušavajući spriječiti gladne slonove od sedam tona da uđu u njihove usjeve, dok slonove mogu završiti tako što će ih ubiti ljudi jer su slučajno pojeli dobar obrok.
Kako bi spriječili ove sukobe, naučnici i lokalno stanovništvo proveli su decenije testirajući različita rješenja za odvraćanje slonova, od električnih ograda, osmatračnica i solarnih reflektora do cigli namazanih čilijem i smrdljivih repelenata za slonove, ili čak jednostavnog korištenja buke za plašenje slonova – sve sa svojim prednostima i manama.
No korištenje pčela za tjeranje slonova pokazalo se kao posebno obećavajuće i učinkovito sredstvo, koje kombinira učinkovito odvraćanje s nizom drugih prednosti za farmere.
Sve je počelo ranih 2000-ih, kada su Fritz Vollrath, ekolog sa Univerziteta u Oxfordu i predsjednik dobrotvorne organizacije Save the Elephants, i Iain Douglas-Hamilton, osnivač Save The Elephants, od kenijskih stočara čuli folklornu priču o tome kako stabla u određenim područjima nisu oštetili slonovi jer su u njima bile košnice.
Nadahnuti pričom, Vollrath i Douglas-Hamilton počeli su sarađivati s Lucy King, direktoricom suživota u organizaciji Save the Elephants, kako bi naučno istražili mogu li pčele prestrašiti goleme debelokošce. Do 2007. njihovo ih je istraživanje dovelo do zaključka da se slonovi ne samo drže podalje od drveća s košnicama divljih afričkih medonosnih pčela, već "također gunđaju jedni drugima kako bi rekli jedni drugima da se klone", kaže King. "Znamo da ih se može ubosti i znamo da nikad ne ubodu rget."
King je dizajnirao alat kojim bi poljoprivrednici mogli zaštititi svoje usjeve od gladnih slonova: ogradu od košnica. Prvi put je isprobala ideju 2008. u zajednici u Laikipiji u Keniji, koja je patila od redovitih napada slonova na usjeve.
Ograda ide svuda oko farme, s košnicama postavljenim svakih 10 m između dva stuba. Namamljene prirodnim atraktantima kao što su pčelinji vosak i ulje limunske trave, afričke medonosne pčele prirodno koloniziraju košnice.
"Za jedan jutar [0,4 hektara] poljoprivrednog zemljišta potrebne su vam 24 košnice", kaže King. Međutim, samo 12 od njih je stvarno: svaka druga je lažna košnica - lažna napravljena od samo žutog komada šperploče koja slonovima daje iluziju da postoji više košnica nego što ih stvarno ima. To smanjuje troškove i daje više prostora pčelama. "Kako se slon približava u mraku i mogu namirisati pčele i med, mogu vidjeti hrpu žutih kutija. Ne znaju koja je prava, a koja lažna. Dakle, to je iluzija. I čini se da djeluje", kaže King.
Osim što odvraćaju slonove od usjeva i tako osiguravaju sigurnost hrane, ograde za košnice mogu donijeti i druge koristi zajednicama koje ih koriste.
S jedne strane, proizvodnjom meda mogu stvoriti dodatni prihod za poljoprivrednike. "Ako farmer ima med i ima usjeve, to je zapravo dovoljno dobro za porodicu", kaže Mwamba, koji živi u jednom od sela gdje su ograde za košnice testirane i sada je postao voditelj projekta ograde za košnice za Save the Elephants, podučavajući druge farmere kako graditi i održavati ograde.
Guess what inspires the largest land mammal on Earth to move it – move it? The sound of bees. MEP rangers deployed their drone, which sounds like a swarm of bees, to guide this herd of 10 out of a settlement and back to safety. Inspiring them to move it – move it. pic.twitter.com/Yj9E5YvtA4
— Mara Elephant Project (@MaraElephant) October 31, 2024
Žene su "često neproporcionalno pogođene sukobom ljudi sa slonovima", dodaje King: često su žene te koje rade na farmama i moraju preplašiti slonove, riskirajući povrede. Za njih, "osjećati se osnaženijim u svojim situacijama znači da zapravo mogu nastaviti s poslom brige o svom kućanstvu, možda se vratiti u školu, možda se pobrinuti da imaju vremena za obavljanje drugih stvari", kaže King.
Tokom godina King i drugi istraživači prikupili su mnoštvo dokaza o učinkovitosti ograda za košnice u Keniji, a danas se ograde isprobavaju i proučavaju u desecima drugih zemalja, uključujući Tanzaniju, Mozambik i Šri Lanku. Dokaz učinkovitosti metode dolazi i iz Tajlanda, još jedne zemlje u kojoj je sukob čovjeka i slona svakodnevni problem.
Godine 2024. King i kolege objavili su dugoročnu studiju koja je analizirala učinkovitost ograda košnica tokom devet godina u dva mala sela u južnoj Keniji: Mwambiti i Mwakoma, gdje živi Emmanuel Mwamba. Ove zajednice uvelike ovise o usjevima, poput kupusa i kukuruza, koji privlače mnoge slonove koji prelaze između istočne i zapadne strane Nacionalnog parka Tsavo, u kojem živi oko 15 000 slonova – najveća populacija u Keniji.
Istraživači su radili u bliskom kontaktu s lokalnim stanovništvom, postavljajući i prikupljajući podatke o ogradama košnica. Od gotovo 4000 slonova koji su se približili ogradama košnica, njih 75% su ograde odvratile, pokazalo je istraživanje. Farmeri su također zaradili 2250 dolara od prodaje meda.
"Mislim da je to genijalno", kaže Shannon, koja nije bila uključena u istraživanje. "Imate taj prirodni mehanizam kojim možete odvratiti ove životinje od približavanja farmama. Mislim da je to sjajno."
Postoje i problemi
Ipak, studija je otkrila i neke od slabosti alata, dodaje Shannon. Na primjer, populacija pčela naglo je opala tokom sušnih godina zbog nedostatka cvjetnica. Godine 2018., kada su se košnice još oporavljale od prošlogodišnje suše, neobično velik broj slonova ušao je u sela, a ograde su uspjele odvratiti samo oko 73 posto. "Kao i svaka pojedinačna metoda ili bilo koji pojedinačni alat, ima upozorenja i ograničenja koliko može biti učinkovita", kaže Shannon.
King kaže da je također brine utjecaj klimatskih promjena na ograde košnica, "jer ako imate ove nestalne suše koje se događaju svake četiri godine, a ne svakih 15-20 godina kao što su se događale, u nevolji ste jer se pčele ne oporave na vrijeme". Pretjerana kiša također može biti problem za pčele, dodaje ona može oboriti cvijeće s drveća i grmlja.
Rješenje, predlažu istraživači, je implementacija drugih alata koji mogu raditi zajedno s ogradama košnica, poput briketa čilija ili stražarnica. "Bez sumnje, ne postoji jedno rješenje", kaže King.
Guess what inspires the largest land mammal on Earth to move it – move it? The sound of bees. MEP rangers deployed their drone, which sounds like a swarm of bees, to guide this herd of 10 out of a settlement and back to safety. Inspiring them to move it – move it. pic.twitter.com/Yj9E5YvtA4
— Mara Elephant Project (@MaraElephant) October 31, 2024
No, razmišljajući na širem planu, kaže Iori, dok takva lokalna rješenja mogu pomoći u ublažavanju sukoba između ljudi i slonova, mogu biti ugrožena i klimatskim i geopolitičkim šokovima, što zauzvrat može "značajno smanjiti vjeru ljudi" u njih. "Uvijek moramo imati višestruki pristup, gdje se također bavite pitanjima višeg nivoa: Kako angažirati vladu? Kako stvoriti uvjerenje? Kako smanjiti pritisak, i na slonove i na ljude, na sistemskom nivou… što je često povezano s mnogo složenijim stvarima", kaže ona.
Za sada, međutim, ograde košnica pomažu Mwambinoj i drugim zajednicama. "Počeli smo s dvije ograde za košnice. Sada imamo 700 košnica koje pokrivaju tri sela", kaže Mwamba. "To je trenutno dobra stvar za zajednicu." U današnje vrijeme, dodaje, ljudi vjeruju da moraju živjeti zajedno sa slonovima.
Prije uvođenja ograda za košnice, "slonovi su poharali većinu ovdašnjih farmi", prisjeća se Mwamba. "Trenutno ljudi mogu lako živjeti bez straha."
