Pozivi na rasnu pravdu dotakli su gotovo svaki aspekt američkog života do te mjere za koju historičari kažu da se nije dogodila od pokreta za građanska prava 1960-ih, piše New York Times.
George Floyd poginuo je samo nekoliko sati prije početka pokreta. Vođeni zastrašujućim videozapisom i svjedočanstvima očevidaca, ljudi su preplavili raskrsnice Južnog Minneapolisa gdje je ubijen Floyd, zahtijevajući prekid policijskog nasilja nad Amerikancima crncima.
Trenutak kolektivne tuge i bijesa brzo je ustupio mjesto cjelogodišnjoj, nacionalnoj raspravi o tome što znači biti crnac u Americi.
Prvo su uslijedili protesti, u velikim gradovima i malim gradovima širom zemlje, koji su postali najveći masovni protestni pokret u historiji SAD. Zatim je, tokom sljedećih nekoliko mjeseci, gotovo 170 simbola Konfederacije preimenovano ili uklonjeno iz javnih prostora.
Tokom sljedećih 11 mjeseci pozivi na rasnu pravdu dotakli bi naizgled svaki aspekt američkog života na ljestvici za koju historičari kažu da se nije dogodila od pokreta za građanska prava 1960-ih.
U utorak je Derek Chauvin, bijeli policajac koji je kleknuo na Floyda, osuđen zbog dvije optužnice za ubistvo. Presuda je donijela utjehu aktivistima za rasnu pravdu koji su proteklih nekoliko sedmica bili prikovani za dramu sudnice.
Ali za mnoge Afroamerikance prava promjena se čini nedostižnom, posebno s obzirom na to kako se neprestano nastavlja ubijanje crnaca od strane policije, uključujući nedavnu smrt Daunte Wright u predgrađu Minneapolisa.
Postoje i znakovi reakcije: Zakonodavstvo kojim bi se smanjio pristup glasanju, zaštitila policija i efikasno kriminaliziralo javne proteste pojavilo se u državnim zakonodavstvima pod republikanskom kontrolom.
Otis Moss III, pastor Trinity United iz Čikaga, kazao je da ono što se dogodilo tokom prošle godine rasnim obračunom naziva neispravnim.
"Obračun sugerira da se zaista borimo s tim kako preispitati sve, od krivičnog pravosuđa do prehrambenih pustinja do zdravstvenih razlika - to ne radimo", rekao je. Presuda o krivici od utorka "rješava simptom, ali još nismo riješili bolest".
Nekoliko trenutaka prije objave presude, Derrick Johnson, predsjednik N.A.A.C.P.-a, smrt Floyda nazvao je "Selmom, Alabama, trenutkom za Ameriku".
Ono što se dogodilo u Selmi 1965. godine, "dok je svijet posmatrao, pokazalo je potrebu za usvajanjem Zakona o pravima glasa 1965. godine", kazao je. "Ono čemu smo svjedočili prošle godine ubijanjem Georgea Floyda trebalo bi da bude katalizator širokih reformi u policiji u ovoj naciji."
Čitav slučaj ubistva Floyda - od njegove smrti i protesta do suđenja i osude Chauvina - odigrao se u pozadini pandemije koronavirusa, koja je dalje usmjerila pažnju na rasne nejednakosti nacije: Među njima su bili i ljudi koje je virus najviše pogodio i ekonomska dislokacija koja je uslijedila.
A za mnoge je smrt Floyda nosila težinu i drugih epizoda policijskog nasilja tokom protekle decenije, na popisu koji uključuje smrt Eric Garnera, Laquana McDonalda, Michaela Browna i Breonne Taylor.
U mjesecima nakon smrti Floyda, neke promjene bile su konkretne. Brojni zakoni o reformi policije uvedeni su na državnom nivou. Korporacije su obećale milijarde u svrhu rasnog kapitala, a N.F.L. se izvinila zbog toga što nije podržala proteste protiv policijskog nasilja od strane svojih igrača crnaca.
Čak je i reakcija bila drugačija. Rasističke izjave desetaka javnih zvaničnika, od gradonačelnika do šefova otpada, povezane sa smrću Floyda - koje su se možda i prije tolerisale - koštale su ih posla i druge poslale na antirasizam.
I, barem u početku, američki stavovi o nizu pitanja koja se odnose na rasnu nejednakost i policijski rad promijenili su se na stepen koji se rijetko viđa u istraživanju javnog mijenja. Amerikanci, a posebno bijeli Amerikanci, postali su mnogo vjerovatniji nego posljednjih godina da podrže pokret Black Lives Matter, da kažu da je rasna diskriminacija veliki problem i da prekomjerna policijska sila nesrazmjerno šteti Afroamerikancima.
Smrt Floyda, većina Amerikanaca složila se početkom prošlog ljeta, bila je dio šireg obrasca - neizolirane epizode. Anketa New York Timesa o registriranim glasačima u junu pokazala je da je više od svakog desetog prisustvovalo protestima. A u to vrijeme su čak i republikanski političari u Washingtonu izražavali podršku reformi policije.
